Oči boje meda ( Uređujem)

Petnaesto poglavlje

NICKOLAS P.O.V

Ostala je. Nikad u mojoj kući nije prespavala žena sve do sad. Hotel sam koristio za svoje male izlete, a moj dom do sad nikad nije bio za te stvari.

Hellen spava u mom krevetu i ja zurim u prizor ispred sebe. Kosa joj je rasuta po jastuku a prekrivač joj je navučen preko grudi koje se ravnomjerno pomjeraju u skladu s njenim udasima.  Usta su joj blago rastvorene, a guste trepavice joj padaju na jagodice. Bože kao je samo lijepa.
Sjedim preko puta kreveta i po stoti put premotavam sve što se desilo večeras. Osim što je bilo nevjerovatno, Hellen me iznenadila svojim postupcima. Malo je pitala, a dala je sve od sebe da nam bude dobro. Svjesna je situacije i sviđa mi se način na koji razmišlja o svemu. Njeno ne iskustvo za mene je veliki dar, samo sto ona toga nije svjesna. Istina je da sam navikao na žene koje su sa iskustvom na svim poljima,zato mi je ona došla kao osvježenje u svemu.
Želim s njom  više, ali svjestan sam koliko je to više nemoguće.
Dok je ovako gledam u meni se budi dubok osjećaj posesivnosti. Moje. I  pomisao da bi je neko drugi mogao dotaknuti me prostrijeli kroz grudi. Nepojmljivo mi je. Ne želim da je neko drugi dira, a ja... Uhhhh, veoma je frustrirajuće.

Ali sta ona može da dobije od nekog kao ja? Život pun straha i iščekivanja loših vijesti. Ništa normalno i lijepo. Ništa što ona zaslužuje. Sto joj zapravo treba. Pobogu, nemam pojma čime sam zaslužio njeno povjerenje i sve sto mi je dala večeras.

Duboko uzdahnem,ali nikako ne osjetim olakšanje. Ustanem i približim se krevetu, pogledom pređem po njenom licu i skupim šake u pesnice, odupiruci se porivu da je dodirnem. Želim da spustim usne na njene i da je zarobim njima ali nisam siguran da je to dobra ideja. Posebno kad se sjetim da je sinoć htjela otići. Da je bilo koja druga u pitanju ne bi se ni trudio zadržati je, ali ona... Tako me zbunjuje sve ovo. Večeras sam joj video strah u očima, nemam pojma od čega ali nemogu opisati koliko sam zadovoljstvo osjetio kad je rekla da ostaje.

Lagano se pomjerila, a ja sam se brzo odmakao od kreveta. Ne želim da je preplašim. Kad se smirila odahnuo sam i smjestio se pored nje, udišući njen opojan miris i upijajući toplotu njenog tijela. Ubrzo posle toga sam zaspao.

Jako svjetlo koje je obasjavalo moju sobu jedva mi je dalo da progledam. Vruće mi je, mnogo i tad se nekako saberem. Hellen. Spava, a njena glava je na mom ramenu, a ruka počiva na mojoj tetovaži. Srce mi je odmah ubrzalo, a ja sam se ukočio, obuzeti nepoznatim osjećajem koji mi je oduzeo cijelo tijelo. Toliko mi je prijatno i voleo bi da mi se ovakvo buđenje češće događa. Moram ustati, a ne želim da je probudim. Čujem i zujanje telefona, ali ko god da je moze da sačeka.  Potom čujem otvaranje vrata i pogledam na sat. Sedam je sati i Sara je stigla.

Izvučem se iz kreveta pazeci da je ne probudim a još više da mi ne pobjegne. Nisam jos spreman da je pustim da ode. U kuhinji nađem Saru kako priprema doručak.

,,Dobro jutro, Nick" čudno se smješka i nastavi peći omlet. Nabrajam sam čelo i otpao gutljaj soka koji je nasula u čašu.

,,Saro, da li ima pošte za mene?" vidim da je doručak pripremljen za dvoje. Pomalo mi je čudno sve to, ali mi se na čudan način dopada.

,,Ne,ali zato ti je telefon u uredu zvonio neko vrijeme. Stavila sam ga da se puni. Doručak će biti za desetak minuta. Je li tvoja prijateljica budna" nasmiješio sam se na pomen nje i pogledao u Saru.

,,Ja ću da je probudim ako ne bude ustala. Idem samo da provjerim poziv" okrenuo sam se i posao prema uredu.

Uzmem telefon i vidim dvije poruke od Bena i dva propuštena poziva od Marka. Trebao bi se vidjeti s njim i da se dogovorimo oko klinike. To može da sačeka, želim uživati u njenom društvu dok je još ovdje. Stavim telefon u džep i krenem prema spavaćoj sobi.