Oči boje meda ( Uređujem)

Sedmo poglavlje

NIKOLAS P.O.V

,,Sta je s tobom u ovih zadnjih nekoliko dana? Druže uopšte ne ličiš na sebe" sjedim s Benom u svom apartmanu i ispijam ni sam ne znam koju čašu viskija. Tek je podne, a napetost koja me ukočila jutros ne popušta. Hellen se jutros nije pojavila na poslu, izgleda da sam sinoć zajebao cijelu stvar. Ko me tjerao da joj kažem sve ono?

,,Ništa posebno, Ben " kažem mu ali već sam dosta popio. Ne mogu a da ne mislim o njoj. Toplini njenog tijela, njenim očima, njenoj kosi, njenom blagom mirisu. Ne bilo kojem mirisu već mirisu žene.

,,Čovječe, godinama smo prijatelji, nemoj sad da sereš i da me lažeš. Nick, u pitanju je Hellen " pogledam ga i spustim čašu na sto. Ne mogu da ga krivim sto me čita kao knjigu.

,,Ne miješaj se u nešto što ne razumiješ" mislim da sam bio jasan, ali mom prijatelju to očito nije bilo jasno.

,,U čemu je onda problem? Sviđa ti se, lijepa je, do sada ti nije bio problem jebati žensko. Sta se promjenilo" sta se promjenilo? To bi voleo i sam da znam.
Moral mi nije nikad bio jača strana,nikad nisam preispitivao sebe.

,,Mark je zaljubljen u nju. Nisam baš toliki gad, pa da mu skinem žensku " nisam bio takav gad, bar ne do sad.
Ben me posmatra i samo kimne glavom u znak razumijevanja i ne reče više ništa. I ne treba. Sam sam rekao sve što je trebalo i što nije. Upravo sam mu priznao da mi se žena sviđa, a to se razlikuje od razmjene tjelesnih užitaka. Do sad nikad nisam obraćao pažnju na osjećaje, jer ih nikad nije bilo. Seks je samo seks. Sad je ona probudila nešto u meni,a to nešto mi ne da mira i jebeno me Izluđuje.

Potreba da je vidim nadjačava moju odluku, da je izbjegavam i da se udaljim od nje. Ustanem sa stolice i krenem prema velikom balkonu. Benov telefon zvoni i on se javlja. S nekim nešto dogovara i nekoliko trenutaka kasnije ode. Znam samo da neće biti u hotelu neko vrijeme, a meni tad pada na pamet da izađem. Idem da prošetam po parku. Bit će dovoljno da razbistrim misli i da izađem na svjež vazduh.

Vani je prohladno, a u gradu se osjeti praznična atmosfera. Do Božića je svega nekoliko dana, i brzo sam se stopio s velikom gužvom ljudi. Stojim ispred srednje škole i posmatram svu tu djecu koja izlaze iz velikog dvorišta. Ovaj crni kaput i kapa me čine običnim čovjekom, stvarno mi ne treba da me bilo ko prepozna. Nekoliko ulica dalje je njena kuća. Čime sam izašao iz hotela znao sam gdje idem.

Ali ono čemu sam svjedočio na prilazu njene kuće, u momentu me paralizovalo. Ali samo na trenutak. Visok muškarac, ne mogu mu procjeniti dob, stajao je ispred kuće i žestoko se svađao sa Hellen, a na ulaznim vratima je stajao dječak. Stajao sam sa strane, ne miješajući se sve dok muškarac nije podigao ruku i udario Hellen, tako da je vrisnula od bola i pala na tlo. Dječak se u momentu našao ispred nje,a zvijer u meni je izašla iz kaveza.

Ne znam koliko mi je trebalo da tog istog gada odvalim šakom i ispod nje osjetim pucanje vilice, ali nisam sam se zadovoljio time. Nastavio sam ga udarati sve dok nije pao na zemlju i Hellen me uhvatila za ruku. Blagi stisak njene malene ruke jedva sam osjetio kroz svu odjeću na sebi ali bio je tu, vratio me u stvarni svijet.

,,Nick, pusti ga nije vrijedan toga " stala je ispred mene i prvo sto sam video je bilo crvenilo na njenom licu i otok,gdje ju je ono đubre udarilo.

,,Ti mora da si joj jebač, ali samo da znaš da ti neću ostati dužan, kopile" jedva je govorio dok mu se krv slivala niz lice.

,,Imaj malo jebenog poštovanja. Hellen je dama. I samo da znaš... Ja sam Nickolas Bennett i kad god budeš htjeo da izravnati račune ja sam spremam. Gubi se odavde dok sam još dobre volje i ne prilazi joj više " jedva sam obuzdao bijes, a imao sam želju da ga ubijem. Koja još kukavica diže ruku na ženu?