Trideset drugo poglavlje

8.1K 510 60
                                    


HELLEN POV

,,Molim? Od kud sad to? Vještice jedna ništa mi nisi rekla ranije" Meryl izlazi s Benom, a ja sam oduševljena zbog toga. Koliko toga se desilo u dva dana od kako se nismo vidjele, a već duže vrijeme nismo imale svoje žensko druženje.

,,Kako vidim i ti bi imala dosta toga da ispričaš. Nick i ti ste savršen par i veoma sam srećna zbog toga'' znam da jeste, jer mi je nekoliko puta posle onih događaja rekla da bi trebala da popričam s njim. Nekako imam osjećaj da je i ona na njegovoj strani i da nam želi samo najbolje.

,,Onda se dobro provedi sa najboljim prijateljem mog muškarca'' poznavajući nju sad će da lupi nešto u svom stilu.

,,Hoću vjeruj mi, ako me on ne kresne daću prvom koji posle njega bude pitao'' obožavam ovaj njen smisao za humor. Luda je sto na sat i obožavam je. Ona od svake situacije umije da napravi spektakl za pamćenje, stvarno ima toliko pozitivne energije u njoj. Riječ stid i sram kod nje nemaju baš nikakvog efekta ali kad ona krene s ozbiljnim temama tad nema ni traga njenoj ovoj divnoj opuštajućoj crti.

,,Mislim draga da bi Ben imao mnogo toga za reći na to'' a poznavajuću nju večeras bi i ona mogla da ima noć za pamćenje.

,, Može on da priča Bogu ocu, ako ne bude nešto poduzeo taj jezik mu više neće biti potreban'' lijepo mi objasni i pozdravi me uz izgovor da će debelo da zakasni ako ne požuri. I sama sam pogledala na sat i vidim da je već vrijeme da se obučem. Jedva čekam da ga vidim iako je prošlo svega nekoliko sati od kako me ostavio kod kuće. Uz to smo pričali telefonom skoro pola sata i sad navlačim svijetlo plavu haljunu bez rukava i pogledam se u ogledalo. Nije loše. Kosu pokupim i zavučem nekoliko ukosnica da je čvrsto drži na mjestu. Minimalna šminka i spremna sam. Dlanovi mi se znoje dok obuvam svoje cipele s visokim potpeticama, jer sam čula zvono na vratima i Adama kako razgovara s njim. Duboko udahnem i spremna sam za noć pred nama.

Pričao je sa mojim bratom kad sam ušla u dnevni boravak. Zastao mi je dah na njegovu pojavu, jer je izgledao nevjerovatno privlačno u crnim hlačama od odijela i snježno bijeloj košulji, zavrnutih rukava do laktova. Košulja je raskopčana do polovine grudi tako da se vide njegove malje i mali deo njegove tetovaže zmaja. Pogled pun ljubavi i obećanja, mali smješak na njegovim usnama i ja sam gotova. Istog momenta sam zaljubljena još jednom i volim ga još više. Imam više sreće nego pameti kad me želi muškarac koji ima cijeli svijet u svojim rukama i toliku mogućnost izbora. Moj je... Polako mi prilazi i uzima moju ruku i svoju i spusti usne na moju nadlanicu. Ostavlja vlažan trag na njoj, a meni su se usta osušila od temperature koja je porasla za nekoliko stepeni.

,, Divno izgledaš, dušo. Oduzmaš mi dah'' voljela bi da mu mogu reći sve što osjećam u ovom trenutku ali riječi ne izlaze iz mene.

,, Hvala ti. I ti si jako lijep'' dlanom poklopim njegov obraz i nasmješim se. Volim ovo što osjetim u grudima kad mi je ovako blizu, to je poseban mir i zadovoljstvo koji me naprosto ispunjavaju i čine cjelinom.

Vozimo se u tišini koja m nevjerovatno prija, Nick više gleda u mene nego u cestu i već sam ga dva puta prekorila zbog toga.

,,Sad se kajem što nisam poveo vozača ali nisam htjeo da nam bilo ko smeta večeras. Hoću da budem nasamo s tobom i da uživaš i da se opustiš. Ako uzmemo u obzir sve ovo je naš prvi izlazak i hoću da ga pamtiš zauvijek'' do kad on mene planira da ostavlja bez teksta i da od mene pravi drhtavu i željnu ženu sa svega nekoliko riječi.

Staje ispred jednog restorana i pomaže mi da izađem iz automobila, nježno držeći ruku u mojoj. Ne znam zašto nisam iznenađena kad sam primjetila da u restoranu nema nikog, ali kad sam ušla u diskretno osvjetljen prostor jedva sam se držala na nogama. Tu je bio samo jedan sto i to na sredini sale, prekriven bijelim stolnjakom , sa dvije stolice, predivnim aranžmanom cvijeća i nekoliko svijeća. Ruža je bilo i u nekoliko vazni pored prozora, a prigušeno svjetlo je zapravo dolazilo od svjeća koje su raspoređene po cijelom prostoru. Dugo sam pogledom prelazila po ovom prizoru ispred sebe upijajući svaki detalj, želeći da ih zapamtim ovako savršene i urađene samo za mene.

Oči boje meda ( Uređujem)Where stories live. Discover now