Oči boje meda ( Uređujem)

Deveto poglavlje

NICOLAS P.O.V.

Jutros je stigla haljina koju bi Hellen trebala obući, ako bude prihvatila moj prijedlog. Njen odgovor očekujem danas i kako vrijeme prolazi sve sam nestrpljiviji. Dosad sam stotinu puta ušao i izašao iz kućnog ureda, tako da me i Sara nekoliko puta pitala da li sam dobro. Nisam raspoložen za priču. Nešto mi govori da se nije predomislila, dok mi ne javi ne mogu znati. Za dva dana je velika noć i želim da je provedem s njom.

Ponovio sam izvadio telefon provjeravajući poruke i pozive. Ništa. Znam da je otišla iz smjene, već je trebala biti kod kuće. Ponovo se vraćam u radnu sobu i sjedam u fotelju pored prozora. Posmatram kako prvi snijeg prekriva dvorište. Prava zimska idila.
Muče me misli o sve mu sto se dešava, posao Hellen, klan, Max...
Nikako mi se ne sviđa ono što sam iskopao o njenom ocu. Max je upleten u trgovinu ljudima, a ta grana je povezana s Arnoldom. Ne znam koliko su bliski, ali mi se ne sviđa to čemu sam svjedočio prije nekoliko dana. Poslao sam nekoliko ljudi da pripaze na Hellen i Adama. Ona vjerovatno nije ni svjesna sta se dešava oko njih, svjestan sam da ću je morati upozoriti prije ili kasnije.

Telefon vibrira i zvuk poruke razbi tišinu i prekide moje rastrojene misli.
Hellen. Usne se same od sebe razvlače u lagan smiješak dok otvaram poruku. Međutim, moja je radost kratkog vijeka.

ŽAO MI JE, NICK, ALI MORAM TE ODBITI. HELLEN

Nekoliko puta sam pročitao tekst poruke i dalje ne vjerujem u ovo što piše. Ne moze me odbiti.

Za nekoliko minuta sam vec bio u garaži i startujem motor svog automobila i osiguranju šaljem poruku. Haljinu koju sam joj kupio bacio sam na sjedište iza i već smišljam način na koji ću je natjerati da pristane.

Nema ne. Jebeno me nervira i imam toliku želju da je urazumim seksom. Nije svjesna sta ću da joj radim samo kad je dovedem tamo gdje želim da bude. Svašta mi se mota po glavi dok zaustavljam auto na prilazu njenoj kući.

Uzeo sam kutiju sa haljinom i pokucao na vrata. Nakon nekoliko trenutaka Adam ih otvori.

,,Nick? Hellen nije rekla da ćeš doći. Hajde, uđi " prođem pored njega i haljinu spustim na veliki sto.

,,Nisam ni planirao doći,ali moram da vidim tvoju sestru" nasmijem se i razbarušim mu kosu.

,,Hellen spava. Molim te sjedi pozvat ću je" odmah sam ga zaustavio. Moram da ga pitam neke stvari.

,,Pusti je još malo,ja i ti možemo da pričamo" Adam me prvo pogledao sa velikim zanimanjem, a potom sjeo pored mene.

U kratkom periodu sam saznao mnogo toga. Njih dvoje nemaju nikog, osim onog oca skota. Hellen ima starateljstvo nad njim, nema momka, mnogo radi i veoma je odgovorna.

,,Tebi se sviđa Hellen" malac ne okoliša.

,,Da, sviđa mi se " kažem mu iskreno.

,,Želiš da ti ona bude djevojka" iznenađeno pogledam u dječaka.

,,Zašto me to pitaš " ne mogu da vjerujem da o ovome priča se petnaestogodišnjakom.

,,Jer ona nikad je imala momka. Niko joj nije slao cvijeće niti je izvodio van" slušam ga i ne vjerujem u ono što on kaže. Ona vjerovatno krije svoj život od njega,on je mlad da bi znao neke stvari.

,,Adame, ona samo ne želi da ti svjedočiš ili da se petljaš u njen privatni život" on se nasmijao i postao sam skroz zbunjen.

,,Ne poznaješ je, ona je najbolja sestra na svijetu. Ona čak i ne izlazi, jer ne želi da me ostavi samog, kao da sam beba " ostao sam bez riječi. Mogu da shvatim da joj je djetinjstvo bilo teško, samo mi nije jasno zašto je sve druge stavila ispred sebe. Svašta sam očekivao da čujem o njoj ali nikad nisam ni pomislio da su stvari ovakve.