Treće poglavlje

12.7K 618 184
                                    


NIKOLAS P.O.V

Držim je i ne mogu skloniti pogled s tih očiju. Posmatra me posve zbunjena i odjednom se odmakne od mene kao da se opekla. Sad sam ja zbunjen jer mi nikad žena iz naručija nije kliznula. Odmakla se zato što joj moja blizina ne prija.
Obično  žele da ostanu tamo ili flertuju sa mnom, trude se da mi daju broj telefona ili adresu, ali ne i ona... Ona je hladna.

,,Ne želim biti nepristojna, ali žurim "ima glas sirene, držanje kraljice i drugi put za večeras gledam u njena leđa.  I ona odlazi. Jebeno ode!!!

Stižem je za nekoliko sekundi i uhvatim za ruku. Naglo staje i okreće se prema meni. Kosa joj pada oko lica na kome  mogu da vidim sve osim osmijeha. Ali bas to želim, jedan mali trzaj onim usnama.

,,Hellen" Dozivam je imenom i sad tek vidim da je uplašena.

,,Oprostite, ne sjećam se da smo se upoznali. I kako znate moje ime" kako je slatka, sva zbunjena i opet crvena u licu.
,,Rekao mi je Ben " kratko joj odgovaram.
,,Nije ni važno. Moram da idem" prije nego što sam stigao bilo sta da joj kazem sjeda u taksi i odlazi. Stvarno odlazi.
Nije ona jedina žena koju sam u životu video. Bilo ih je... Mnogo. Ne služi mi na ponos moje ponašanje prema njima, ali takav sam. Viđamo se dok oboje dobijamo ono što želimo, a čim one požele nesto vise tu se naš odnos završava ili postajemo prijatelji ili stranci. Obično se sve svede na ovo drugo.

Vraćam se u klub i pronalazim brata i Bena u dijelu kluba koji je uvijek slobodan za mene. S njima je nekoliko djevojaka, predpostavljam da su Markove prijateljice. Ovako ne mogu da procijenim koja od njih je ona o kojoj smo razgovarali preko telefona.

,,Tu si. Ben kaže da si otišao za nekom djevojkom. Gdje je ona" pogleda iza mene pa ponovo u mene.

,,Polako, sudarili smo se pa sam samo provjerio da li je dobro" ne mogu se upuštati u razgovor sa njim o tome.

Ben me pogleda ispod oka jer zna da lažem, ali mudar je i ne postavlja pitanja. Ali znam da ce zato čim se sljedeći put vidimo tražiti objašnjenje. Ni sam nemam pojma kako bi objasnio svoju reakciju na nepoznatu ženu, osim privlačnosti koju sam osjetio na prvi pogled.

Chivas i dobro društvo me uvijek opuste,a Mark mi je predstavio svoje drugarice.

,,I koja je od njih ona" pitam ga i pogledom prelazim po prvoj do mene. Zgodna je, nema šta i ova crvena haljina na njoj samo rasplamsava maštu.

,,Morala je da ode,ali Meryl je ostala. Njih dvije su prijateljice, a Meryl radi u tvom hotelu" ponovi pogledam u djevojku preko puta i tek sad shvatim odakle  mi je poznata. Kimnuo sam glavom i nastavio da posmatram masu ljudi oko sebe. Pogled mi je stao na ulazu, ponovo mi je u misli došla ona djevojka. Pomalo sam smiješan sam sebi.

One oči... Prvi put sam u njima video iznenađenje i zanimanje, drugi put strah možda čak i paniku. Prijala mi je njena blizina, međutim njoj nije. U mojim rukama je bila ukočena i daleka.

,,Hej,gdje si odlutao " Ben mi sipa novo piće i vraća moje misli u stvaran svijet.

,,Tu sam ja, ništa ne brini. Zamislio sam se. Malo me opterećuje i posao, a znaš da posle praznika moram da otputujem. Ne smijem se dugo zadržati ovdje" govorim njemu tako da me ostali ne čuju. Nije dobro da se dugo zadržim ovdje posebno sad kad znam da je Arnold preuzeo poslove svog oca.

Nigdje se ne zadržavam duže nego što je potrebno, a ovaj posao s hotelom planiram da završim sto prije, tako da Božić i Novu Godinu mogu da posvetim porodici.

Znam i koliko mi ljudi visi za vratom i koliko svaki put svoju porodicu izložim riziku kad se vidimo, zato imam jako obezbjeđenje na svakom koraku i moje i njihovo.

Oči boje meda ( Uređujem)Where stories live. Discover now