Oči boje meda ( Uređujem)

Trideseto poglavlje

HELLEN POV

Još uvijek sam pod utiskom svega što je bilo danas, Nick me iznenadio i mislim da pored njega ni jedna žena ne može da bude ni hladna ni ravnodušna. Prosto je nemoguće i sama vidim da nema potrebe da se opirem i da ga guram od sebe jer će da bude samo uporniji. Danas je dokazao i pokazao to. Znala sam, čim sam mu rekla za avionske karte, da je znao da planiram da idem. Nije bio iznenađen, ali zato je odlučan u svojoj namjeri da me zadrži ovdje. I voli me... Otvorio se preda mnom i ogolio svoju dušu. Vjerujem da čovjeku poput njega takvo nešto nije bilo lako, ali priznajem da sam oduševljena i još uvijek ne vjerujem imam osjećaj da sanjam.

Blesav cerek na mom licu i toplina u grudima su dokaz mog raspoloženja i promjene moje odluke. Nakon svih sranja koja su se izdešavala i mojih sumnji u samu sebe,druga prilika je ono što trebamo i ja i on. Zaslužujemo je.

Samo još da kažem teti da ja ne idem, a njemu ću to da kažem u nedelju kad budemo na otvaranju bolnice. Jedva čekam da mu vidim lice kad mu kažem. Namjerno ga mučim samo zato što me uhodi. Drago mi je u jednu ruku da još uvijek pazi na mene, a u drugu ruku mi se ne svuđa što zna svaki moj pokret. Ali to je on i sve što s njim dolazi u paketu, zato moram biti spremna da prihvatim sve što ide uz njega i da nađem nekakav način da se nosim s tim.

,,Hellen, dušo, stigla si" tetin glas me trgne iz razmišljanja i nasmješim joj se.

,,Jesam. Prije skoro sat vremena. Ti si šetala'' pitam je i primjetila sam da me čudno gleda. Vjerovatno i zbog kose koja je oblikovana u oštri paž i prefarbana u tamno smeđu.

,, Jesam. Lijepo je vidjeti da opet sijaš i da ti oči svjetlucaju kao ranije. Imaš li ti nešto da kažeš ovoj starici'' zaškiljila sam na jedno oko pitajući se da li joj išta promakne.

,,Imam. Mnogo toga. Hajde da sjednemo u dnevni boravak i da nam skuham čaj'' ona se nasmije i odmahne glavom pa prva krene.

Sjedimo jedna nasuprot druge i tad spustim šoljicu na sto. Dlanovi mi se znoje i nervozna sam.

,,Bila sam s Nickom na ručku danas. I riješila sam da ostanem ovdje'' nervozno preplićem i lomim prste jer ne znam šta će reći na sve ovo. Znam da je podržavala našu vezu i ranije, ali Adam sam s njim... Ne znam da li će moći ona to sama.

,, Ako misliš da ću ti ja reći da griješiš što ostaješ. Neću, dušo. Ti i da si otišla sa mnom obadvije smo svjesne da ne bi izdržala dugo a da se ne vratiš ili da on ne dođe do tebe. On tebe ne da voli, on te obožava cijelim bićem, jer takvi su moćni muškarci. Sve što rade i čemu se posvećuju to rade moćno i na najbolji način. Tako i on, snaga njegove ljubavi je opipljiva, Hellen i zapamti jednu stvar... Samo moćna žena može da mu parira, a ti to jesi. Ne sumnjaj u sebe'' gledam u nju kao da je vidim prvi put. Ona ne samo da podržava naš odnos nego joj je drago zbog nas i ne krije to.

,,Drago mi je što to čujem, teto, a Adam'' pitam je jer je svjesna da se nas dvoje nikad nismo razdvajali.

,,On ide sa mnom, a ti sredi svoj život'' otpije čaj i namigne mi. Bez obzira na sve teško će mi pasti odvojenost od brata.

,,Nisam baš sigurna. Ovo je prvi put da će on da bude tako daleko i na duži period'' nedostajat će mi.

,,Uvijek možeš doći kad poželiš. Nick i ti ste dobrodošli što ne mogu reći za Maxa'' vidim koliko je razočarana u mog oca i nije jedina. Ne želim ovaj dan da pokvarim razgovorom o njemu.

,,Ima još jedna sitnica... Nick će kasnije da svrati ovdje. Danas smo malo pričali i mislim da bi mogli da usporimo malo i krenemo iz početka i postepeno'' blago se nasmješila i potapšala me po ruci.

,,Znaš li ti koliko si sretna što uz sebe imaš takvog čovjeka? Izgladite taj vaš odnos i kad budete dolazili kod mene hoću samo dobre vijesti'' teta ispi ostatak čaja i ode u svoju sobu. Da sretna sam i uzbuđena kao malo dijete, ali i dalje sam malo uplašena, ali valjda će to vremenom da prođe.
Sad je najvažnije da izgradimo povjerenje među nama i da pokušamo da se uskladimo.