Dvadeset trece poglavlje

8.5K 488 76
                                    

 NICKOLAS P.O.V.

Stjuardesa najavljuje sletanje na Londonski aerodrom i ja odlazem novine koje sam čitao, pa jednu od njih zamolim za casu vode. Kroz nekoliko trenutaka djevojka se vraca s mojom vodom i po ko zna koji put zatrepće i koketno mi se nasmijši. Ovaj put sam prevrnuo ocima, nisam mogao da se suzdržim. Pogledam prema Benovom mjestu ali on je već otišao i provjerava osiguranje, a Rick se sa ekipom pobrinuo za naše stvari. Izašao sam iz aviona i odmah uključio svoj telefon i odmah pozvao njen broj. Dva je iza ponoći i vjerovatno spava . Danas nije radila ,a neće ni sutra. Ali ja ne mogu izdržati više ,moram da je vidim. Ponovo okrenem njen broj i pustim da zvoni , ali ona se ne javlja. Nisam joj rekao da ću stići večeras kasno , već sutra oko podne. Trebao sam stići ranije , ali bilo je nekih komplikacija u puti ,kao i provjere leta i bezbjednosti, sam let je kasnio a presjedanje da ne spominjem.

Ben mi daje znak da je sve spremno i da krećemo. Sjedam na zadnjem sjedištu Rovera zajedno s njim. pokušam ponovo da je dobijem na telefon ali bezuspješno. E pa vidjet ću je na ovaj ili na onaj način. Sad ću se pravdati s onom da cilj opravdava sredstva, dobio sam odličnu ideju. Stigao sam kući, Ben je otisao , a Daniel je s ostatkom obezbjeđenja vani. Dok je on pravio raspored s momcima ja sam se istuširao i presvukao u crnu trenerku i duksericu  i jedva nasao crni kačket.  Spreman sam.  Planirao sam se izvući sam iz kuce , ali bi svojim momcima napravio pometnju bezveze. Pozvao sam Daniela da me prati. To mi je ujedno bila prilika da provjerim obezbjeđenje oko njene kuće. Nema šanse da mogu proći neopaženo. Momci su odlično raspoređeni i pokrivaju veliki teritorij... jedina zamjerka je stražnji ulaz kuće jer njega pokriva samo kamera, ali momci su u blizini pa me to tješi. Pogledam okolo i dam momcima znak da sam ja tu i da cu ući unutra. Nisam ni kucao na vrata, ali sam bez problema usao na prozor u kuhinji. Ovo ćemo morati da riješimo. Svi moji ljudi su mogli da upravo vide da sam provalio u kuću i to onu koju oni čuvaju. Sve zbog žene. Ben će mi popiti mozak ujutru kad dođe i vidi snimak. Polako siđem sa kuhinjskog elementa i zatvorim prozor, a tu me zatekne miris kolača. Očito su njih dvije danas imale pune ruke posla. Nadam se samo da nesto neću polomiti i probuditi nekog od njih. Samo hoću da vidim Hellen i odmah idem. 

Vrata jedne sobe se otvaraju i Grace se pojavi na hodniku. Brzo sam se povukao prema stepenistu i sačekao da vidim gdje je pošla. Ušla je u kuhinju i kroz nekoliko sekundi  sam čuo točenje vode u čašu. Brzo sam došao do vrata Hellenine sobe i usao unutra. kad sam cuo da je Grace zatvorila vrata sobe odmakao sam se i krenuo prema krevetu na kome je ona spavala. Sklupčana na jednu stranu, ravnomjerno diše ,a prekrivač joj je navučen do vrata. Kosa joj je pokupljena u pletenicu i ona je u dubokom snu. Samo stojim pored nje i posmatram, ovaj prizor koji mi se usijeca u sjećanje. Ona ovako treba da spava u mom krevetu i uz mene....

Zar je moguće ovako nekog voljeti , ovako nekog trebati? Željeti nekog toliko da te tijelo boli, da se fizička udaljenost pretvara u mučenje i tijela i duše? Da, moguće je.

Spustio sam se na slobodnu stranu kreveta i primakao se njoj ,samo da malo udahnem onog njenog mirisa,ali sam znao da neću moći stati samo na tome. Pritisnuo sam usne na njeno čelo dudoko udišući. Zatvorim oči i prepustim se ovom miru koji me preplavljuje prvi put u sedam dana. Hellen se pomjeri, ali se nije probudila ,samo se stisnula uz mene. A ja sam upravo u svoje ruke uzeo sav svoj svijet i zagrlio ga. 

,,Volim te ,Hellen'' izgovorim tiho u njenu kosu, iako znam da me ne čuje, morao sam da olakšam malo sebi i kažem to. Ona me i ne mora čuti, ona me mora osjetiti. I to joj planiram reći sutra, istina je jedini izlaz iz svega,kakva god ona bila. Ali prvo mi moramo popričati. 

Više nemam volje ni da se vratim kući. Udobnije se smjestim pored nje i pređem prstima po njenoj ruci. Ovdje se osjećam kao kod kuće. Dok je ovako držim znam da je sve u redu. Nema svrhe da joj lažem i da skrivam sve od nje. Hoću da sve sazna od mene.

Oči boje meda ( Uređujem)Where stories live. Discover now