The Vampire Witch

EPISODE 14 - SEASON 4 - LIBRARY

Malo je kraći, ali nemam inspiracije. :( ipak, potrudila sam se napisati jer zaslužujete nastavak, najbolji ste čitatelji:) nadam se da će sljedeći nastavak biti bolji (bit će u PETAK) tako da nastavite čitati <3 AKO IMA GREŠAKA, OBAVIJESTITE ME :)

REKLAME:  KRYPTONITE - moja priča, pogledajte je ako još niste, možda vam se svidi:)

The Child of Monique - reliamazer

Try -  TinaDirectioner2307

Unconditionally - ILuvcky2

-------

EPISODE 14 - SEASON 4 - LIBRARY

Alexandra Compton's P.O.V.

Osjećala sam iscrpljeno. Harry nas je napokon otključao te sam otišla vidjeti prijateljice i udahnuti nešto svježeg zraka. Ne znam dokle ću više moći trpjeti ovo. Očito sam radila samo štetu. Bojim se da ova privremena promjena ne postane stalna. Ne želim biti ovakva. Ne sjećam se ni riječi koju sam rekla, ali nekako, imam osjećaj kao da ne želim ni čuti.

Harry me odveo u kuhinju. Inzistirao je na tome da mi on pripremi obrok. Sjela sam tiho za šank, prekrižila prste i strpljivo čekala. Baš me zanima što moja mama kaže na 'Alexandru broj 2'. Valjda joj danas nisam naudila. A, gdje je ona? Vjerojatno je u Londonu, kuha ukusnu večeru ili spava ili se odmara.

Moj kovrčavi je bio stvarno brz pa su topli sendviči bili gotovi za nekoliko minuta. Kad sam zagrizla sendvič s rastopljenim sirom i šunkom, njemu je zazvonio mobitel. Dala sam mu znak da se javi što je i učinio.

"Gospodine Styles! Moramo vam javiti da je danas alarm zvonio u Londonskoj knjižnici." Iskoristila sam svoj napredni sluh i prisluškivala razgovor što nije lijepo, znam, ali ne mogu vam opisati koliko sam se osjećala izgubljeno. Moram nešto znati. Šutke sam jela.

"Što je nestalo?" Zainteresirao se znatiželjno na kratko me pogledavši.

"Zapravo, to što je nestalo..vratilo se..." Čula sam glas. Kako nešto može samo nestati i zatim se vratiti? Ne kužim. Zvučalo je kao da ni sam čovjek koji je nazvao, ne zna o čemu se radi.

"Kako ne znate što je to? Za što vas ja plaćam? Da spavate na poslu i da se probudite tek kad vam nešto počne piskati?!" Harry je pomalo ljuto podigao glas i navalio s pitanjima. Jadan čovjek tko god da jest s druge strane telefona.

"Nije da ne znamo što je to, već nema smisla. Nema smisla da netko tko je mrtav stotinama godinama nestane i ponovno se vrati u svoj grob." Prestala sam jesti čim je čovjek završio rečenicu. Jedina osoba koja ima grob u Londonskoj knjižnici je....Minea Lisbon. Jedna od najvećih vještica ikada. Jedna od začetnica magije. Da nje nema, ostale vještice ne bi postojale. Ona je izmislila čaroliju. Ne znam kako, ali svaka joj čast.

"Želite li reći da je ona...oživjela?" Jedva je Harry uspio nešto progovoriti o šoka. Očito smo oboje pomislili na istu osobu.

"Ne želim reći.." Drugi čovjek je rekao s prekidom u rečenici.

"Ali mislite." Kovrčavi je izustio spustivši duboko glas.

"Kao što sam rekao, nema smisla." Ponovno sam čula. Često sam mrzila svoje nove moći i sposobnosti, ali kad malo bolje porazmislim, one nisu došle samo s mana već i prednostima. A prednosti ima zaista puno. Da nisam postala hibrid vampira i vještice, nikada ne bih mogla čuti ovaj razgovor. Ne bih preživjela one vukodlake. Bila bih puno ranjivija i slabija.

"Kako ste došli do tog zaključka? Mislim, grob je skriven negdje u knjižnici, nitko ne zna gdje je." Harry je znatiželjno upitao.

"Kada se nešto u zgradi pomakne bez dozvole ili znanja, dobijemo dojavu. Ni jedna knjiga ni jedna slika nije bila dodirnuta tako da nam preostaje samo ona. A naša dojava je došla oko...11 i 20 nešto...11 i 25 je nestalo njeno tijelo i vratilo se za nekoliko minuta." Čovjek s druge strane telefona je pojasnio.

"Dolazim odmah." Harry je rekao i poklopio. Brzim koracima je nervozno hodao po prostoriji pokušavajući pronaći svoju jaknu.

"Što je bilo?" Upitala sam ga čim sam završila s jelom iako nije bilo potrebe još jednom nešto govoriti. Obukao je vjernu crnu jaknu i odgovorio ravnajući je na svom tijelu:"Alex, znam da si čula."

Da, imaš pravo, Harry. Čula sam.

"Je li to uopće moguće? OK, bavimo se magijom, ali vraćanje iz smrti je neka opaka stvar, Harry." Ustala sam i došla do njega.

"Znam da smo se tek sada vidjeli i čuli, ali stvarno moram ići. Amber je vjerojatno već tamo." Rekao mi je pospremivši mobitel u stražnji džep hlača te me potapšao po ramenu. Što se tiče toga...i ja bih trebala otići s njim. Moram s Jennifer doći nekako do dnevnika Minee. Sigurna sam da ću sve odgovore pronaći u toj knjizi. Naravno, imat ćemo publiku, ali ovo nam je zasada jedina šansa da odemo tamo.

"Da..sve u vezi Minee se tiče Amber. Htjela sam te..pitati..mogu li ja s tobom. Gotovo nikada nisam bila u toj knjižnici." Jedva sam započela rečenicu ne znajući kako da ga nagovorim da me povede sa sobom.

"Mislim da ovo nije idealno vrijeme." Iskreno mi je rekao. Nije bio u krivu, ali moram doći nekako tamo.

"Molim te.Nećeš ni znati da sam tamo." Uputila sam mu mili pogled i najljepše moguće ga zamolila. Nekoliko puta sam zatreptala svojim plavo-zelenim 'okicama' i upotrijebila sav svoj ženski šarm. Ako ga uopće imam.

"U redu. Budi spremna za pet minuta." Popustio je i smilovao mi se. Čvrsto sam ga zagrlila šapnuvši mu: "Hvala." No, nisam planirala tu stati.

"Mogu li cure sa mnom?" Postavila sam mu još jedno pitanje molećivim tonom.

"Zar ne možeš sama?" Upitao me nakon što sam slegnula ramenima i počela izmišljati i nalaziti isprike:"Da, Harry..ali ti ćeš se baviti tim poslovima i glupo će mi biti samoj razgledavati a i ...nikada se ne zna. Što ako me ponovno zaposjedne 'Alex broj 2'?"

Nasmiješio mi se i odvratio:"Kako smiješno zvuči kada ti kažeš 'Alex broj 2'. Dobro,Alex, reci im da se spreme."

**

Kiša je žestoko padala. Ponekad mi se čini da će kapljice kiše rastrgati platno naših kišobrana. Vjetar me gotovo odnio. Možemo se slobodno pozdraviti s ljetom.

Jennifer, Jessica i Katherine su me slijedile do Harryjevog automobila, ali tamo nas je već očekivalo iznenađenje. Amber je već odavno sjedila na suvozačevom mjestu dok Harryja još uvijek nije bilo. Spustila je prozor i upitala nas drskim tonom: "Što radite ovdje?"

Čim sam je ugledala, tlak mi je skočio na 200.
"Planirale smo ići s Harryjem, ali..čini se da si nas pretekla." Odgovorila sam joj ravnodušno strpljivo držeći dršku sivog kišobrana dok mi je druga ruka odmarala u džepu tankog kaputa koji sam nosila.

"Nemate šta raditi u Londonskoj knjižnici. Ono što se dogodilo vas se ne tiče!" Povikala je. Wow, netko nam je danas živčan.

"A tebe se tiče?" Jennifer ju je upitala. Bila je nestrpljiva. Koliko vidim, ovdje samo gubimo vrijeme. Na kraju krajeva, uvijek možemo same otići drugim autom, dopuštenje Harryja smo već dobile. Ovako samo imamo nepotreban razgovor s plavušom, bespotrebno se nerviramo i namačemo ludom kišom.

"Naravno...kako ti je ono novo ime, Jennifer? Naravno, Jennifer, ja sam nasljednica Minee Lisbon i sve vezano uz nju me se itekako tiče. A ti, Alex, možda bi trebala prestati gurati svugdje svoj nos. Nisam sigurna bi li uopće uspjela proći kroz vrata..kad te malo bolje pogledam." Amber je odmaknula plave pramenove kose od lica koje joj je vjetar nosio svojom jačinom. Jako je bezobrazna. Nije meni stalo da bude ljubazna prema meni, ali Jenn...ona joj je sestra. Pa, barem joj je jednom bila valjda.

Dok mi je uputila uvredu, pozdravila sam Harryja koji ju je začuđeno slušao ispred svog auta:"Zdravo, Harry."

"Harry...idemo li?" Amber ga je upitala nadajući se da nećemo neko vrijeme provesti zajedno u vožnji. Sjeo je u auto, uključio ga, a cure i ja smo još uvijek stajale ispred auta na kiši. Možda je najbolje da odemo drugim autom. Ne želim biti deset-petnaest minuta s Amber i udisati isti zrak kao i ona. Harry se zbunio time što nismo ušle i dobacio nam iznenađeno:"Cure, upadajte."

"Ne..zapravo idemo drugim autom. Ne želimo vam smetati." Poručila sam mu. Cure i ja smo se okrenule. Nismo se morale dogovarati. Savršeno su se složile sa mnom i jednostavno smo pošle svojim putem.

"Amber, što si joj sada rekla?" Čula sam svojim 'naprednim' sluhom kako Harry ispituje Amber. Bio je ljut i razočaran, vjerojatno.

"Ono što je trebala čuti." Iskreno je odgovorila. Glupača.