The Vampire Witch

EPISODE 9 - SEASON 2 - THIS IS THE TRUTH -

EPISODE 9 - SEASON 2 - THIS IS THE TRUTH -

**
Buljila sam u kartonsku kutiju srednje veličine preko koje je bila zaljepljena traka da osigura sadržaj koji se nalazio u unutrašnjosti i etiketa s mojim imenom. Nisam znala što očekivati jer svi su znali da ovo očito nije Kinder Suprise jaje te ako dobiješ ikada paket osobno poslan od Adriana Maxa, poseban si i on će te posebno iznenaditi. Ovo je bilo strogo povjerljivo. U dnevnoj sobi su bili 'samo' Harry, Jennifer, Marie, Niall i moja mama koja je nervozno šetala po dnevnoj sobi i pokušavala se okupirati nebitnim stvarima, no svi koji smo bili u toj prostoriji smo znali da nije uspjevala.

Približila sam prste toj nepoznatoj stvari koja mi je pokvarila dan na što me Harry opomenuo: «Ne diraj! Što ako je bomba?» Nisam uopće pomišljala da bi to mogla biti bomba. Što da je to bila bomba? Vjerojatno bismo svi letjeli po ulicama Londona.

»Bomba?» Začudila sam se i odmaknula prsta od tajanstvene kutije koja je jednostavno prštila negativnom energijom. Jennifer je objema rukama uhvatila kutiju i približila lijevu stranu lica da osluhne unutrašnjost prije čega nas je dobro ušutkala.


»Ne, nije. Ne čujem ništa. Meni se čini da je.. to..» Jennifer mi je uputila prodirujuć pogled svojim nebeskim očima i prošaptala dovoljno glasno da svi čuju. Duboko je udahnula zrak i spustila kutiju natrag na stol. Nije bomba. To je zasad dobro, zar ne?

»Ima miris po ljudskoj krvi.» Odjednom je izustila. Čini se da nijedan dan mi ne može proći mirno. To je sada činjenica, pretpostavljam.

»Isuse Bože!» Uhvatila sam se dlanovima za obraze lica. Sigurno sam bila blijeda kao krpa, a moja mama je zaleđeno sjedila razmišljajući o nečemu.

»Marie, dodaj mi onaj nož.» Harry je rekao svojoj rođakinji koja ga je odmah poslušala i pružila narančasti skalpel iz ladice obližnjeg radnog stola. Harry je brzim pokretom napravio liniju na kutiju i otvorio je. Jedino što sam mogla vidjeti je onaj bijeli tanak šuškavi papir koji se inače koristi da se dar ne bi oštetio.



«To je moj paket i mislim..da bih i ja trebala biti prva koja će vidjeti o čemu se radi.» Stala sam ispred Harrya i obratila mu se. Što? Imam pravo vidjeti što mi je taj Adrian poslao, makar bilo i neugodno.

»Ja pak mislim da to nije najbistrija ideja.» Harry se javio iza mene. Okrenula sam se licem prema njemu.

»Harry. Molim te.» Zamolila sam ga da me pusti. Pažljivo sam maknula bijeli tanak šuškavi papir koji je skrivao tajanstven sadržaj. Što sam više slojeva papira uzimala, crvena boja se pojačavala dok nisam u potpunosti otklonila papir. Sledila sam se. Koliko god ružnih prizora vidjela u životu, ovaj mi je bio najgori. Do sad.

»Je li to...srce?» Jennifer me zbunjeno upitala i stavila pramen svoje valovite kose iza uha i približila se paketu. Čim je Harry čuo i on je stao do nas.

»Ljudsko srce?» Mama je čula i naglo ustala. O, Bože! Uzdahnula sam nervozno. Čije je to srce? Marie, Harryeva starija rođakinja je u velikoj brzini navukla bijele rukavice i opipala taj organ. Nisam mogla taj prizor gledati koliko god se prisiljavala. Harry me čvrsto zagrlio. Glavom naslonjena na Harryeva prsa zatvorila sam oči.

»Marie?» Zavibrirala su mu prsa.

»Da, to je definitivno ljudsko srce prema tome što vidim.» Marie je pokušavajući biti ravnodušna odgovorila.

»Ima li kakva poruka?» Moja mama je sva u suzama upitala.



«Ima.» Marie je odgovorila. OK, moram se sabrati. Neću početi plakati. Još ne. Udahni, Alex. Mogu ja ovo. Odvojila sam se, ne baš dobrovoljno, od Harrya i smirivala svoje teško i brzo disanje. Uzela sam crni pomalo, previše ukrašen papirić motivima koji su uključivali i srca, te počela čitati.

»Što piše?» Jennifer je upitala pomno promatrajući moj zaprepašten izraz lica.

'Jedan, dva, tri,

srce gubiš ti,

ali zasada još ne

zahvali svom tatici.

Tri, dva, jedan,

Poruči svojoj mamici da

Ne izlazi u sedam.

Ako si mislila da te ne vidim lutkice,

Možda trebaš ponovno staviti bijele haljinice.'



Kakav gubitak mladih srca! Tvoj me najviše muči. Svoje srce dala si njemu.' Drhtavim glasom sam pročitala tekst. Ne trebam biti najveći genij da bih shvatila da je to tatino srce. Mog tate. Kako je Adrian nisko pao! Toliko ga mrzim, a nikad ga nisam ni vidjela ni srela. Suza mi je kapnula iz oka točno na papirić. Ne znam ni zašto sam mu ja na meti.



«Možda to nije srce tvog tate...mogla bih uzeti krv na DNK analizu.» Marie me potapšala toplo i nježno po lijevom ramenu i rekla. Sigurno me pokušala samo utješiti.

»Alexandra, ovo je šifra. Adrian nijednu riječ nije napisao bez značenja.» Mama je uplakano došla do mene. Doimala se potresenom. Možda se tata i ona nisu slagali kao 'puzzle', ali...mislim da ga je voljela. Barem kao prijatelja.



«Ma meni se čini da lik ne zna brojiti više od tri. Ustvari, do sedam.» Jennifer je mrzovoljno promrmljala sebi u bradu. Možda je ovo ipak bilo malo previše za mene.



«Alex. Trebamo porazgovarati.» Mama mi je poručila hitro brišući suze, vjerojatno mi želeći objasniti neke stvari. One stvari koje je spominjala ranije. Koljena su mi zaklecala, a u ušima mi je odjekivao čudnovati šum. Svi su nešto pričali, no njihovi govori su mi bili prigušeni i više nisam mogla jasno ni čuti ni vidjeti. Zamračilo mi se pred očima.



«Oprostite, ali meni nije dobro..» Jedva sam uspjela iscijediti iz sebe. To je to! Mislila sam da ću se onesvijestiti, no toliko sam se borila da ne ostanem bez svijesti. Adrian može biti nekako ovdje...ili barem dobivati informacije. Zar se nismo riješili izdajice? Valentine? Zar ne mogu baš nikome vjerovati?

»Alexandra! Jesi li dobro?» Jennifer me u tren oka primila i posjela na najbliži stolac. Marie je, koliko sam uspjela vidjeti kroz mrak koji me okruživao, skidala rukavice i namakala me vodom.

»Čuješ li me? Donesi vode!» Harryev glas sam uspjela prepoznati. Bože, kako mi je bilo slabo!

»Daj joj nešto slatkog!» Netko je uskliknuo.



**



Nakon nekoliko minuta, uspjela sam se smiriti, a Marie je ustanovila da mi je pao šećer te da ne bih trebala odugovlačiti s pijenjem krvi. Čini se da ću ipak morati popiti nešto tog 'eliksira života'. Sa mnom su ostali Jennifer, Harry i moja mama. Tri osobe kojima sam trenutno najviše vjerovala, uključujući i Jessicu i Katherine. Kad bi me netko upitao zašto baš njima vjerujem, ne bih znala odgovoriti, ali uvijek me vodi taj neki osjećaj koji već mjesecima pobjeđuje.



Postoji razlog zašto mi mama nije ništa spominjala. Za sve postoji razlog. Uzdahnula sam duboko ne vjerujući još da sam vještica, da mi je mama vještica, da mi je prva najbolja prijateljica mrtva, baš kao i tata kojemu su izvadili srce, da mi je druga prijateljica (baš kao i treća i četvrta) vampirica, a vukodlak me pokušao silovati. Interesantan život, zar ne? Preokretala sam misli u glavi kao da su lagana perca, a to definitivno nisu bili.



„Alexandra. Mrziš li me?" Mama je prekinula moje razmišljanje i upitala nešto što nisam od nje očekivala.

„Molim? Ne! Zašto bih te mrzila?" Uzvratila sam. Harry i Jennifer su nas slušali što me nije smetalo, a ni moju mamu ne bi trebalo smetati. Ovo se svih tiče.

„Znaš dobro."

„Gle, posvađale smo se par puta i to je sada nekako iza nas." Pokušala sam ju ohrabriti i nekako joj reći da sam joj odavno oprostila jer ako nju izgubim, koga imam?

„Jesi li ljuta na mene?" Upitala me. Znala je da sam pomalo bila uzrujana.

„Na neki način. Da. Jesam. Zašto si šutjela o tome što si...zašto si šutjela o tome što ću ja biti jednog dana ako ikada vidim tuđu smrt ili budem uzrok te smrti? Zašto?"

„Ispričat ću ti priču." Prekinula me. O, ne! Kad ona počne pričati priču, to obično dobro ne završi. Pogotovo ako je neka bezvezna i nema nikakvu poruku, a samo priča i priča i priča.

„Pretvorila sam se u uho." Bez obzira na to kakva će priča biti, odlučila sam slušati, a i Jennifer i Harry su se približili.


***



THERESA ANDERSON'S P.O.V.





„Još kao djevojčica sam bila malo čudnija od ostale djece. Znate, uvijek djeca izmišljaju stvari i pretvaraju se da imaju moći, ali kod mene je bila drukčija situacija. Ja sam imala moći koje sam često potiskivala. Pa, barem me baka tjerala da ih potisnem.

„Theresa, prestani s time!" Često me opominjala. Nije me osobito voljela, ali me često čuvala kao i mog pokojnog brata (koji je umro u 'prometnoj nesreći', kako je baka tvrdila, no nikada nisam bila toliko uvjerena u njenu priču). Gdje se nalazila moja majka? Radila je u SAD-u gdje sam neko vrijeme i živjela kao tinejdžerica gdje je sve to i počelo. Moje vještičarenje. Prvi puta sam zapalila vatru bez ikakvog upaljača ili iskre sa samo devet godina. Baka je bila bijesna. Ponekad bih se osjećala kao da me mrzila, te da me morala čuvati samo zbog toga jer ju je moja mama tražila. Nisam bila izvorno iz Manchestera, već iz Irske. Mali gradić. Naglasak mi se ponekad osjetio, ali trudila sam se skrivati ga.



Kada sam navršila 15 godina, mama je uzela mog mlađeg brata Leonarda i mene i otišli smo u San Francisco. Baš kao i moja baka koja je inzistirala da pustim gimnaziju na miru i upišem katoličku školu. Nisam željela da se moja majka i baka posvađaju zbog mene jer i sama nisam imala skrbnika osim bake i mame, pošto sam rođena kao izvanbračno dijete i poslušala sam je. Ponekad bih pokušala ponovno isprobati nešto 'isčarobirati', ali mislim da je to i bio cilj moje bake. Zaboraviti sve one nadnaravne događaje i posvetiti se Bogu. Ta škola mi je donijela propast i najbolje godine života osim naravno, kad sam rodila Alexandru, samo što sam i tada bila napeta zbog nekih događaja.



Na moje iznenađenje, tu školu je pohađalo mnogo djece, od najpobožnije odgojene djece, do onih koji su nosili na satovima križeve naopačke i bivali su često suspendirani zbog neprimjerenog oblačenja i ponašanja. Koliko god se trudila maknuti od tog društva, nije mi uspjevalo jer me to buntovničko društvo najviše privlačilo od svega. Htjela sam, barem jednom u životu, isprobati neke stvari, drukčije od pušenja trave i pijenja alkohola. Htjela sam iskoristiti svoj dar ili kako je baka nazivala 'prokletstvo'.



Upoznala sam tri cure iz tog buntovničkog društva na satu kemije koju nam je predavala časna sestra Mary Anne. Prva se zvala Georgia, druga, no zato glavna buntovnica Nancy Jane koju su nazivali 'fejk Lisbonicom' (oni koji su se bavili vještičarenjem) i treća je preživjela požar s brojnim ožiljcima koji su joj naglo spustili samopouzdanje, mislim da se zvala Margaret. Margaret je bila ta koja je zamijetila na satu španjolskog da sam umom pobjeđivala gravitaciju. Npr. Bez problema sam mogla postaviti olovku na vrh i vrtjeti je u smjeru kazaljke na satu. Podrazumijeva se, bez ruku.



Pokazale su mi sve, od svih najbrojnijih knjiga koje su kupile u lokalnoj i jedinoj trgovini u San Franciscu koja je imala knjige s magijskim sadržajem, do toga kako otvoriti krug. Kunem se da sam kod upoznavanja imala dojam kao da štuju onog suprotnog od Boga čega sam se malo ježila. Baka nije odmah primjetila što sam radila. Imala je ona i pametnijih poslova, kako je govorila. Trebalo je obratiti pažnju i na mog mlađeg brata koji je bio boležljiv od malih nogu, tj. Imao je anemiju.



Otvorila sam s Nancy, Georgiom i Margaret krug i prizivala duhove. To mi je bila najgora ideja ikad. Predosjećala sam da neće dobro završiti, a bome i nije. Nedugo nakon što sam im pomogla da otvore krug koji im je trebao dati veće moći (tj. Duhovi), počele su raditi zle stvari. A Nancy? Ona je bila glavna u svemu tome. Nije da sam bila previše samouvjerena, ali svi smo primjećivali da ja, koja nisam pročitala u životu toliko knjiga o magiji kao Nancy u jednom tjednu sam bila jača i bolja u izvođenju čini.



Kršile su pravila. Pomogla sam im da dobe moći, a one su to sasvim zloupotrijebila. Sama protiv njih tri ništa nisam mogla. Mogle su mi čitati misli, mogle su vidjeti što ću slijedeće učiniti, a ja sam paničarila. Bila sam sama u svemu ovome. Još k tome se Nancy, iako je bila maloljetna (usudila bih se reći) propalica zaručila za još nekakvog sotonističkog čarobnjaka, kako sam ga nazivala. Nisam ga puno puta vidjela, ali Nancy ga je često spominjala, zvao se Damien Max. Potjecao je iz bogataške obitelji. Zlo je prštilo iz njega, jednostavno tako. Zaprijetile su mi, da ako odem iz tog našeg kovena (a Nancy je željela da odem), ubit će me. Osim ako ne odem u drugu državu. Kasnije sam shvatila da to nije bio samo jedini jedan razlog zašto me otjerala.



Njen 'zaručnik' Damien je želio mene. Nisam znala zašto, ali je nekako bio opsjednut mojim licem. Pošto sam mogla vidjeti budućnost (no, rijetko je to bivalo), tražio je od mene da mu kažem kako će izgledati moja kći. Nisam uspjela proreći mu, na što se razljutio i ranio je moju mamu na putu kući. Učinio je da izgleda kao da sam ja to napravila.



Baka je jednostavno i blago rečeno poludjela. Zaključavala me svaki dan u sobu nakon škole, uzela mi mogućnost zvanja telefonom, oduzela sve što sam imala. A kad je saznala čim sam se bavila, gotovo me ubila. Doslovno.

A umjesto toga, bilo je suprotno. Ubila sam je nenamjerno u samoobrani. Završila sam tri godine u umobolnici gdje sam se školovala, a pošto su ljudi svašta govorili, čak me i svećenik došao blagosloviti. Najgora i najbolja godina života.



Kad sam se napokon izvukla iz svega toga i napunila 18 godina, Damien je rekao da ako on ne uspije, njegovi sinovi će naći moju kćer. Nisam mu puno vjerovala jer nisam ni znala da ću imati kćer. Tek sam imala 18 godina! Puno vremena sam provodila na policiji. Oduzeli su mi mogućnost rada, a Nancy je umrla nakon porođaja. Iskreno, nisam je žalila nakon svega što su mi ona i Damien priuštili.



Brat mi je ostao u San Franciscu, a mama je doživjela blaži živčani slom. Otišla sam u Manchester pošto je jedan od mojih poznanika rekao da tamo traže mlade ljude za rad. Samo sam željela zaboraviti ovo prokleto mjesto, školu, ljude i svoj 'dar'.



Upoznala sam tvog tatu. Gledao me posve drukčijim očima, pune ljubavlju. Stvarno sam bila sretna s njime. Udala sam se za njega nakon dvije godine, a možda i jednu i tražila kuću gdje ćemo zajedno osnovati obitelj. Nisam mogla pronaći posao, a i Manchester ipak nije bio tako dobar grad kao što sam ranije mislila. Ljudi su ponovno pričali o meni. Bila sam 'vračara', 'vještica', 'Sotonina žena', 'sklopila sam neki pakt' i dalje da ne govorim. Tvome ocu je svakim danom bilo čudnije i tada smo popričali. Priznala sam mu svaki detalj svog djetinjstva i adoloscencije koje sam provela u umobolnici na što je on ostao šokiran. Tada sam već bila trudna.

Pitao me je li moguće da se moj gen prenese na tebe na što sam mu jasno i glasno rekla „Da." Što sam i trebala? Lagati mu?



Stvari su se smirile nakon nekog vremena. Rodila sam tebe. Rodila sam žensko dijete na što me sama pomisao da netko dolazi po tebe zgražala i osjećala sam užasno veliku količinu krivnje. Nisam željela da utječem na tvoj život. Željela sam te osloboditi te magije jer koliko ti dobrog donese, donese ti i zlo. Možda čak i više zala nego dobra. Pazila sam na tebe kao kap vode na dlanu.



Upoznala si Victoriu, a ja nisam uočavala nikakve čudne stvari na tebi. Bila sam sretna dok ponovno, 2008. Godine nismo dobili prijetnje od Damiena Maxa da dolazi po tebe. Napisao je da je samo pitanje vremena kad ćeš biti njegova. Mislila sam da želi tebe za sebe, no on je tebe želio za svoje sinove. Ništa mi nije bilo jasno, baš kao ni tvom ocu. Ostao je bez riječi. Bio je bijesan. Krivio me za sve što se lošega dogodilo, a mislim da je i sam počeo vjerovati da sam prokleta. Samo sam željela biti sretna.



Prijetnje su se nastavile. Želio je da budeš vještica jer ti je otac bio obični čovjek, a ja sam bila vještica. Jedini način da budeš vještica (pošto si nosila gen) je bio da vidiš nečiju smrt. Ono kampiranje, onu noć. Vidjela sam sve. Zatvorila sam oči i vidjela sve. Vidjela sam sve one riječi koje su ti bile u umu, koje su te mučile i silile da ubiješ najbolju prijateljicu. Razumiješ li sada, zašto sam bila toliko okrutna?"

---------

još malo objašnjenja zašto je Alexandrina mama takva kakva je bila :*  :D Hvala vam što čitate <3