Odgurnem ga silovito od sebe, ali ne zato što mi smeta baš suprotno paše mi i to do boli, ali ne mogu zaboraviti poniženje nikako, a ni ne želim.
„ Što ti sebi umišljaš? Što ti ja ličim na praznoglavu glupaču koju ćeš uzimati kad ti se digne? E pa dragi moj sjebao si se!“
„ Znam da želiš to koliko i ja, zato ne glumi!“
Osmjehnem se, jer uporan je do boli, te se okrenem prema njemu jer ne zna on što sam ja sve u stanju.
Gledam u njega požudno, strastveno, a vidim da se i njemu oči mijenjaju.
Poprimaju neku sivkastu notu, a meni je to dovoljno za moj performans.
Spustim se nježno, senzualno na koljena ne prekidajući kontakt s njegovim očima te lagano otkopčam njegove hlače i spustim ih.
Vidim da mu se oči magle, da teško diše dok me njegova, Bože dragi impresivna kita pozdravlja u stavu mirno.
Jezikom lagano zavrtim preko glavića dok on oči zatvara teško dišući te ga cijelog primim u usta na što se on trzne hvatajući me za glavu.
Odmaknem njegove ruke sa sebe lagano mu kružeći po glaviću, te se spustim skroz do žilice koja mu spaja jaja s ovom božanstvenom kitom da bih tu istu žilu par puta dotakla jezikom , a onda cijelu dužinu ugurala u usta.
Obrađivala sam ga predano, pedantno, senzualno, zavodljivo i tako sve dok silovito nije svršio.
Ustanem se na svoje klimave noge, jer koliko god ja negirala i mene je ovo njegovo stenjanje, izvijanje napalilo maksimalno, ali slabost ne pokazuj podsjetim sama sebe dok vadim vlažnu maramicu brišući se.
„ Mislim da smo sad kvit! Kad se dovedeš u red molim te samo vrata zatvori za sobom jer imam dosta posla.“
Kažem smještajući se za stol i primajući se tog istog posla.
„ Petra!“
„ Gospodine Bauk, stvarno nemam sad vremena za isprazne razgovore, možda drugi put.“
Kažem uz osmjeh te spustim glavu.
Vidim da mu žila kuca na vratu od bijesa, ne zadovoljstva, ali ne mislim popustiti te uzmem telefon i nazovem Horvata;
„ Ako ste slobodni, mogli bi doći do mene pogledati ove nacrte?“
Pitam ne skidajući ni pogleda, a tako ni osmjeha s lica.
Nakon što mi potvrdi da će doći ljubazno se zahvalim i spustim slušalicu pripremajući nacrte koje sam mu svakako mislila odnijeti danas.
„ Samo da znaš na ovome neće ostati!“
Cinično se nasmijem pa pokažem rukom prema vratima na što on nervozno puhne kroz nos te izađe.
Odahnem, trljajući vilicu, jer od onog utegnutog osmjeha ukočila mi se.
Sebi ne mogu doći od gluposti koju sam po prvi put u životu napravila, a u kojoj sam nemilo uživala.
U tom trenutku mi je samo prošlo glavom kad me već napravio lakom idemo do kraja, priuštiti ću mu takvo pušenje da nitko nikada to neće moći nadmašiti.
Misli mi prekine kucanje na vrata;
„ Di su nacrti?“
Pokažem rukom na stol;
„ Mislila sam možda ovdje preinake napraviti, jer mislim da bi na željenom prostoru dobili.“
„ Jako mi se sviđa vaša ideja! Da, napravimo tako!“
Kaže dižući glavu s nacrta;
„ Svaka čast Petra, samo tako nastavite!“
Osmjehnem mu se, a glavom mi prođe kako bih vjerojatno svaki dan trebala popušiti nekome da mi ideje dođu na pamet.
Napusti moj ured, a ja se srušim na stolicu i dalje razmišljajući kako je ovo bilo dobro.
Njegovo stenjanje mi ne ide iz glave!
Toliko senzualno stenje da se od samog sjećanja napalim.
Koliko god to moje razmišljanje bilo krivo, ne mogu si pomoći.
Je gad, ali brutalno seksi gad.
Skočim s one stolice kao ofurena te se uputim Riti u ured.
Vidim da su otvorena vrata pa u hodu lupim po njima ne zaustavljajući se;
„ Idemo na kavu?“
Ušutim momentalno, jer em što me ne doživljava, vidim da gleda preko moga ramena.
Lagano se okrenem da bih susrela one prokleto plave oči koje nikako nisam željela sresti.
„ Ispričavam se, nisam znala da si zauzeta!“
Kažem okrećući se prema njoj;
„ Sve u redu! Ionako smo završili.“
„ Dođi do mene kad ćeš biti slobodna.“
Kažem te se bez osvrtanja uputim prema svom uredu.
Uletim kao razjareni bik u svoju sigurnost zatvarajući vrata za sobom.
Bože dragi kako ćemo zajedno raditi, funkcionirati, ako ćemo se izbjegavati konstantno, a bome ja znam da njega svakako hoću zaobilaziti.
Zvrndanje telefona me prene, ali ubrzo se smirim pa podignem slušalicu;
„ Petra, molim te ako ti nije teško onaj nacrt od jutros donesi u moj ured.“
Uz jedno kratko u redu poklopim te se uputim prema Horvatu.
Pokucam laktom jer su mi ruke zauzete, ali direktoru se to ne treba objašnjavati jer on već otvara vrata propuštajući me u ured;
„ Hvala vam!“
Kažem spuštajući nacrte i svu ostalu dokumentaciju na pomoćni stol koji se nalazi odmah do njegovog.
„ Nino, dođi vidjeti ovo, odlično je srezala sve troškove i napravila dodatan prostor.“
Ukopam se na mjestu, jer svakako njega tu nisam očekivala jer sam ga nema minutu ostavila u Ritinom uredu.
Okrenem se prema dotičnom gadu, a on već ležerno hoda prema nama pogleda ne skidajući s mene;
„ Vidi što se tu da još napraviti pa s Petrom to odradi do kraja.“
Okrene se prema meni;
„ Dali ti to odgovara Petra?“
„ Kako god vi kažete!“
Odgovorim diplomatski, jer svakako ne želi čuti moj odgovor, a i nebi bio ni primjeren ovom sastanku.
Osmjehne se te napusti svoj ured ostavljajući mene i gada samima.
Udahnem duboko jer sad mi treba i te kakva smirenost da ovo najprofesionalnije izguram;
„ Što ste mislili?“
Pitam ga i s tim prekinem ovu nesnošljivu tišinu;
„ Vjeruj mi svašta!“
Kaže tjerajući me da podignem glavu i susretnem njegov izuzetno prodoran pogled;
„ Pa ako bi mi rekli, pokazali, jer nemam cijeli dan!“
Osmjehne se povlačeći me za ruku;
„ Vrlo rado!“
Grubo spusti usne na moje, ali uspijem zadnjim trzajima ostati pribrana te ga odgurnem od sebe, nepristojno nadlakticom obrišem usta, izravnam košulju te rukom pokažem na nacrt.
Osmjehne mi se te krene izlagati promjene.
Moram priznati da gad zna svoj posao i to izuzetno dobro i pedantno.
Na duboko i na široko mi je sve objasnio što mi je stvorilo zadovoljstvo, jer najlakše je napraviti preinake kad netko točno zna što želi.
Pokupim sve te nacrte, papire te se uputim prema vratima koja je on krenuo otvoriti;
„ Znaš, tvrd si ti orah, ali ja ću te slomiti!“
Osmjehnem mu se izlazeći, ali se na samom izlasku zaustavim glavu zabacujući prema iza;
„ Pa sretno vam s tim!“
Namignem mu i odem.
Uletavam u svoj ured spuštajući sve zajedno na stol i ne vjerujući što sam upravo napravila.
Em što sam koketirala s njim, em što sam mu pružila izazov, još sam mu za kraj i namignula.
Jebeno nevjerojatno!
Kakva sam ja luda žena!
Rita mi uleti u ured i prene me skoro do smrti.
Držim se za srce blijedo gledajući u nju;
„ Mogla si bar jebeno pokucati! Na smrt si me prestrašila.“
„ Oprosti, vidjela sam da je otvoreno pa sam ušla. Drugi put ću kucati!“
Kaže mi spuštajući glavu, a to me tek izbaci iz takta.
„ Nikad ne trebaš na moja vrata kucati. Ovo je bila impulzivna reakcija i prestani spuštati tu svoju lijepu glavicu.“
Namignem joj kad ju podigne te se okrenem prema stolu da se bar malo dotjeram u red.
Bila sam uvjerena da je on, a ruku na srce odahnula sam kad sam nju vidjela iako još srce osjećam u peti.
„ Mislila sam Petra da idemo na ručak?“
„ Koliko je sati?“
Upitam ju pomalo šokirano, jer po mojoj slobodnoj procjeni nebi trebalo biti preko jedanaest.
„ Skoro će tri!“
Razjapim usta šokirano;
„ Kako misliš skoro će tri?“
„ Pa tako kako sam ti rekla! Pa kod Horvata si u kancelariji bila skoro dva sata, znam jer sam te već pet puta tražila!“
I dalje gledam u nju ne vjerujući da mi je skoro prošao radni dan, a da ga nisam ni osjetila, bar drugi dio.
„ Hajdemo za pola sata dok ovo sortiram pa da se ne moram ni vraćati.“
Kimne te se uputi prema svom uredu.
Vrlo brzo je prošlo i tih pola sata i sad stojim ispred zgrade i čekam Ritu da dođe iz računovodstva.
„ Tu sam! Idemo?“
Kimnem te se uputimo prema onom našem 'domaćem' restoranu.
S vrata me zapljusne onaj dobro poznati miris što mi mami nosnice da se osjećam kao kod kuće.
Naručimo opet neko varivo koje nam naša stara dobra kuharica preporuči, ubijajući se u hrani, desertima.
Toliko je zamaman osjećaj da ga naprosto ne mogu opisati.
Osjećam se kao u sedmom nebu.
Nakon što smo sve pojele, degustirale, uputimo se na terasu malo zraka uhvatiti i popiti koju pivicu;
„ Petra, danas idem opet s Krešom van!“
Kaže mi ni malo sretna zbog toga;
„ Zašto Rita ideš ako si nesretna zbog toga?“
„ Obećala sam!“
Gledam i ne vjerujem! Kakve su to glupe spike, kakav je to glupi izgovor;
„ A obećala si podsjeti me zašto ono?“
Udahne teško;
„ Pa zato što je forsirao!“
„ Hoćeš li mi Rita molim te objasniti situaciju, jer zaista ne razumijem! Zašto bi pobogu obećala nešto što ne želiš?"
I tako je uz jedvite jade otpočela s pričom.
Otac ju je zlostavljao, maltretirao i tukao kad god bi se suprotstavila, kad god bi krivo pogledala, ukratko za sve.
Kad ju je dečko htio silovati rekao joj je da je to sigurno zato što mu je proturječila.
Sebi ne mogu doći od šoka, ali napokon ju mogu shvatiti.
Cijeli život podilazi nekome i tako je naučila, ići linijom manjeg otpora, a to mi je grozno.
Sad napokon shvaćam ona njezina spuštanja glave, njeno povlačenje, sve sad sjeda na svoje.
„ Nećeš ići na taj spoj i tko mu jebe mater.“
„ Ali ne shvaćaš, što ako poludi? Ovako ću ga odslušati, poseksati se i doma živa i zdrava.“
Gledam u nju razjapljenih usta u nevjerici da je spremna to sve podnijeti samo da se on nebi naljutio.
„ Ne nećeš, budi sigurna u to! Zovi ga!“
„ Što da mu kažem, što ti je?“
Pita me preplašeno, bojažljivo!
„ Reci mu da odjebe od tebe i da te ne zanima, vrlo jednostavno!“
„ Ne mogu ja to!“
„ Možeš i hoćeš! Slušaj Rita! To sve što se tebi kroz život dogodilo je užasno, ali moraš shvatiti da se te grozne stvari neće prestati dešavati sve dok ti ne staviš točku na i. Znam da je teško, ali ja sam tu uz tebe, a ako nešto ne želiš izjasni se isto tako i ako nešto želiš.“
Udahne duboko suznih očiju;
„ Ali ne znam kako!“
Uhvatim ju za ruku mazeći ju;
„ Nazovi ga i reci mu da ti je bilo lijepo s njim, ali da više nisi zainteresirana, a ja ću te cijelo vrijeme držati i pružiti ti potporu.“
„ Strah me!“
Kaže, a meni se srce trga zbog nje, zbog njezine nesigurnosti, zbog njezinog straha;
„ Dali smo nas dvije tu same?“
Kimne glavom gledajući me tim zamućenim pogledom od plača;
„ Zovi!“
I samo tako, okrene njegov broj i dok čeka da se javi vidim da joj ruke sve više i više podrhtavaju.
Stisnem ju čvrsto na što podigne pogled i osmjehne se izgovarajući u slušalicu napokon svoje želje.
Čim poklopi, odahne te se nasmije;
„ Ovo je zaista bilo pre lagano, ali se osjećam kao da letim.“
Nasmijem se, jer drago mi je da je bar komadićak tereta skinula s duše.
Nakon još jednog deserta i nekoliko piva uputimo se svaka svojoj kući.
Ulazim i s vrata fućnem na što se moj voljeni rotvajler zaleti i skoči na mene ližući me od zadovoljstva što me vidi.
Znam da sam ga zanemarila u posljednje vrijeme i to mi je užas jer mi je on najvjerniji i najodaniji prijatelj.
„ Idemo u šetnjicu pile moje?“
Pitam ga na što on glasno zalaje, a ja nasmijem.
Uzimam povodac i krenemo prema parku gdje najviše vremena provodimo i gdje su nam igre besprijekorne.
Bacamo si loptice, tj. ja njemu, a on redovito ispljune pored moje noge i otrči na svoju stranu.
Odjednom Ringo krene prema drugoj strani, a ja dozivajući ga krenem za njim.
Sigurno je neka kuja u pitanju čim me ne doživljava, a kao pravo muško pomislim osmjehujući se.
Stanem sa strane i gledam kako predivnu rotvajlericu liže i mazi se s njom.
Čučnem ispred njih mazeći ih obadvoje;
„ A čija si ti ljepotice, reci mi slatkice mala?“
Tepam joj dok ju mazim, a ona glavu gura sve bliže i bliže meni.
Ukopam se u mjestu kad čujem glas iza sebe;
„ Moja!“
Helou🥰🥰🥰🥰
Dobro jutro vam želim uz novi nastavak...🥰🥰🥰🥰
Kako vam se sviđa priča do sada?🥰🥰
Kissy❤❤