Ispod maske🔚

XXV Poglavlje

Ne trepćem dok mi Horvat i Rita prenose sretne vijesti. Odlučili su dati priliku jedan drugome, a mene to čini izuzetno sretnom.

Gledam u njih nekim snenim pogledom pomalo zavidna na njihovoj ljubavi. Kroz glavu mi prođe kako sam i sama mogla uživati u istoj, ali vjerojatno je moralo biti tako. Bez muke nema ni nauke rekla bi moja majka.

Naručujemo piće za pićem nazdravljajući njihovoj vezi dok tu i tamo pokoji poljubac padne. Slatki su mi koliko se suzdržavaju, a zapravo preda mnom ne bi trebali.

Sretna sam radi njih jednako koliko sam tužna radi sebe.

" Ne mogu vam opisati koliko sam sretna radi vas dvoje."

Kažem dok se njih dvoje samo smješkaju.

" Pa mogu slobodno reći kako si nas malo trznula."

Kaže Horvat dok mu se smješkam. Voljela bih da sam sama sebe uspjela trznuti na vrijeme pomislim dok mi osmjeh krasi lice.

Vidim kako su se uozbiljili dok bacaju pogled prema vratima. Ispravim se u stolici okrećući se prema istima. Ono čemu se svakako nisam nadala je Bauk.

On jako dobro zna kako smo trebali ručati zajedno te ovu njegovu pojavu mogu samo interpretirati kao jebenu špijunažu.

Vratim pogled natrag pokušavajući se sabrati, jer i dalje nemam jebenog mira kad god je on u blizini.

Svaka stanica moga tijela ga je željna. Svaka moždana vijuga usmjerena je prema njemu, a srce od kad kuca u njegovom smjeru;

" Da li si dobro?"

Pita me Rita dok joj se samo osmjehnem te kimnem glavom;

" Dobro, jer upravo prilazi stolu."

Šapne, na što podignem glavu pokušavajući uhvatiti zraka.

Nisam ovakav scenarij imala u glavi te me je svakako uhvatio nespremnu. Ne mogu kontrolirati disanje kao ni drhtavicu koja me lagano počela obuzimati;

" Horvat, dame."

Kaže na što svi podignemo pogled. Vidim nelagodnu situaciju, a s obzirom na to kako je neslavno završilo između njega i Horvata ni malo ne iznenađuje ovakva situacija.

Vidim kako je uhvatio njihove sklopljene ruke te lagano otvorio ladicu dok mi osmjeh titra na usnama. Sad shvaćam. Došao je kako bi sebe uvjerio da između Horvata i mene nešto ima.

" Sjedi Bauk."

Kaže Horvat na što se Nino neugodno promeškolji;

" Ne bih volio smetati."

Kaže na što mu Horvat uputi zločesti osmjeh;

" Ti uvijek smetaš, ali na to smo navikli."

Kaže osmjehujući se;

" Daj ne seri i sjedi dole."

Kaže Horvat gurajući nogom stolicu odmah do moje.

I dalje se osjeti nelagoda u zraku koju svi vješto prikrivaju, a istina je kako će njih dvojica morati sjesti kad tad;

" Pa što slavite?"

Upita Bauk prebacujući pogled s Rite na Horvata;

" Slavimo našu ljubav."

Kaže Horvat spuštajući usne na Ritinu glavu. Osmjehne mu se Rita dok on još jedan sramežljivi poljubac spusti na njezine usne.
Vidim i njegov iznenađeni pogled, ali odlučim ne komentirati ništa;