Ispod maske🔚

XIV Poglavlje

Ulazim u klub visoko podignute glave, jer nije mene moj tata učio da spuštam glavu već visoko dižem pod oblake.

Da svima pokažem čija sam kćer i da se sa mnom ne mogu zajebavati.

Laganim odmjerenim korakom idem prema šanku gdje me Rita dočeka s osmjehom;

„ Mislila sam da si pobjegla.“

Osmjehuje mi se vrteći glavom;

„ Samo mi je bilo zagušljivo. Trebala sam zraka.“

Namignem joj na što se ona opali smijati kao luda;

„ Ako taj zrak podrazumijeva Baukova usta na tvojima dok udišeš te njegove opojne arome..“

Namigne mi dozivajući konobara;

„ Ovaj put se varaš. Vrijeme je da zabljesnemo i nađemo frajere.“

Namignem joj na što me upitno pogleda, ali ne nastavi zapitkivati.
Na tome sam joj i više nego zahvalna.

Nakon što smo strusile svaka po dvije rakije uputimo se na podij.

Uvijamo se kao lude dok ne osjetim ruke na struku koje me prate u ritmu.

Znam da to nisu one ruke koje bih željela na sebi, ali mi je i drago.
Znam da je negdje u blizini.

Osjećam kako me prati neka sila od kako sam ušla.
Osjećam da sve detaljno prati, a imat ćeš materijala dragi moj.
Dokazat ću ti da se ja sigurno samo ne uništavam.

Okrenem se prema tim rukama kad me zabljesne predivno lice s bradom koji dan starom.
Crnih intenzivnih očiju u uskoj crnoj majici. Mračan tip!
Takvi su mi najdraži.

Puno ne pitaju, a još više daju.

Povuče me u zagrljaj spuštajući usne do mog vrata.
Osjećam kako udiše moj miris dok ga ja držim za ramena.
Odmakne se odmjeravajući me;

„ Prava boginja!“

Osmjehne mi se i okrene me u ritmu muzike.

Uvijali smo se erotski, spuštao me do poda, usnama okrznuo kad god bi mu se pružila prilika, a ja sam mu to i više nego dobrovoljno dala.

Taj njegov duboki glas još mi zvoni u uhu. Frajer je kao hipnoza za žene.
Koja mu se nađe u rukama nema joj spasa.

Odjednom osjetim druge ruke na sebi, one dobro poznate mi pa se naglo okrenem i susretnem s plavim okom.

Ogledam se zbunjeno, jer što mi napravi s plesnim partnerom.

„ Ako tražiš dragog pre velika je pičkica pa je pobjegao.“

Podignem obrvu upitno ga gledajući;

„ A koja je tvoja svrha stajanja tu pored mene?“

Prekrižim ruke ljuta koliko na sebe toliko i na njega;

„ Petra, nemoj se igrati sa mnom.“

Kaže približivši se meni do te granice da sam mu osjetila dah na obrazu, da sam osjetila njegov opojan miris.

„ A što ako baš hoću?“

Prkosno dignem glavu na što se osmjehne spuštajući pogled na moje gole noge;

„ Onda ćeš snositi posljedice.“

Kaže odmjeravajući me;

„ Evo sva se tresem!“

Otpuhnem kroz nos okrećući očima;

„ Ako nemaš više ništa tako duboko za reći odjebi odavde, jer tu sam s ciljem da se zabavim što ti očito ne razumiješ.“