Ispod maske🔚

XIX Poglavlje

I sad dok sjedim na svom kauču milujući Ringa po glavi pokušavam probaviti sve što se izdešavalo kroz dan.

Nino s drugom ženom na ručku.
Nino mi izjavljuje ljubav.
Nino izvlači iz mene svaki komadić ljubavi koju osjećam prema njemu.
Nino me jebe toliko žestoko da zaboravim na sve ostalo.

Sve to mi u sekundi prolazi glavom dok pokušavam shvatiti kako, tj. kojim redoslijedom to sve posložiti. U trbuhu osjećam one jebene leptiriće koji mi toliko idu na kurac što su se nanovo razbuktali po cijelom mome tijelu.

Uz nedostatak riječi, kad je otišao u toalet dovest se u red iskoristila sam priliku te pobjegla glavom bez obzira.

Nanovo gledam u telefon koji poskakuje po mom stolu pokazujući mi vjerojatno njegov stoti poziv. Zanemarila sam čak i zvonjavu na vratima koja se pretvorila u glasno kucanje. Sve sam zanemarila, jer bez obzira na to što osjećam ne mogu se prepustiti.

Ne mogu se oteti onom osjećaju koji vrišti u meni; makni se. Ne mogu se oteti osjećaju povrijeđenosti, te ne mogu nasjesti na ta sladunjava sranja koje vode samo u jad.

Znam, a i svjesna sam kako si ne mogu priuštiti novo razočarenje. Ne mogu si priuštiti skidanje oklopa iako je jučer napukao. Udahnem duboko odlučivši kako je ipak najbolje zalijepiti taj oklop te se nadati kako više nikada neće popustiti.

Ne želim u životu više patiti, a i ne želim neke duboke osjećaje, jer već i ptičice na granama znaju kako su osjećaji za idiote. Za slabiće koji su željni životne patnje. Ja nisam više jedna od njih, a i ne želim takva opet postati.

" Halo."

Čujem glas s druge strane. Odlučila sam se na rigorozne mjere, jer treba mi malo slobode kao i mira da sve posložim da mogu krenuti dalje. Upravo to je bio razlog što sad imam Horvata na drugoj liniji;

" Hej, Petra je. Smetam?"

Pitam na što se on nasmije;

" Da je Rita pored mene smetala bi. Ovako.."

Ostavi namjerno ne dovršenu rečenicu dok se ja smješkam;

" Dobar si ti čovjek. Kad tad ćeš dobiti svojih pet minuta, a onda ne puštaj."

Kažem osmjehujući se sama sebi. Koje li ironije, a ja sam njega zvala upravo radi iste stvari. Nije mi jasno zašto se Jana ne prepusti, a ja upravo imam namjeru tražiti slobodno da pobjegnem. Bježanje je jedini spas koji trenutno vidim. Čujem njegov težak uzdah;

" Kako god ti kažeš Batak. Nego što se desilo? Zašto si me zvala?"

Pita dok ja zatvaram oči razmišljajući koliko sam dvolična, ali ne posustajem. Odlučila sam izgurati to do kraja;

" Ne znam kako da ti ovo najblaže kažem.."

" Ne prihvaćam otkaz odmah da znaš."

Prekine me pomalo ljutitim glasom što me nasmije;

" Horvat, nisam ni mislila dati otkaz."

Kažem  smješkajući se;

" Što se onda dogodilo? Da li ima to kakve veze s Ritom?"

Osjetim paniku u njegovom glasu;

" Bože ne. Kad bi me pustio da ti kažem.."

Izgovorim teško otpuhujući;

" Oprosti Batak, reci."

" Prvo prestani me zvati jebeni Batak, a kao drugo trebam mjesec dana slobodno. Možeš  mi dati ne plaćeno, ali trebam to."