Ispod maske🔚

XXVII Poglavlje

Pritišćem nervozno onu tipku na dizalu, ali onaj jebeni ding don nikako da se oglasi.

Njegova blizina kao i njegov dah na mome vratu tjera me u delirij. Nikako se ne mogu opustiti. Osjećam se kao tineđerka na prvom spoju, bar mislim da se one tako osjećaju, jer ja sam to sve vješto izbjegavala.

Znoje mi se dlanovi dok mi samo jedna misao pada na pamet. Klekni Petra i popuši mu ga da završiš ovu priču. Iako je ideja brutalna što ga više gledam više mi se sviđa.

Onaj jebeni ding don mi prekine misli, a možda i bolje. Koliko god ja bijesno gledala u to zvono nikako ne mogu odagnati te svoje prljave misli;

" Nakon tebe."

Čujem mu glas nadomak svom uhu, a najrađe bih poskočila u mjestu koliki mi adrenalin stvara taj isti glas u tijelu.

Kimnem glavom te brzinom munje uđem u isti. Nikako ne mogu shvatiti od kud sad  ta vrsta panike u mom tijelu kad ju do sad nikada nisam imala. Od kud sva ta jebena nervoza. Kao da sam stvarno sa serijskim ubojicom u liftu.

Udahnem te naglo ispustim zrak pokušavajući se pribrati na što osjetim njegovu ruku na leđima. Svaka dlačica mi se penje uz leđa dok pokušavam bilo što smisleno odgovoriti, ali na kraju odustanem te samo kimnem glavom. E jebem i tebe i tvoj jezik pomislim osmjehujući se.

Ni sama ne znam da li to stvarno liči na osmijeh ili samo neko retardirano kreveljenje.

" Ne izgledaš mi baš najbolje."

Kaže mi na samo uho. Osjetim njegov dah na ušnoj resici, a najrađe bih mu to jebeno uho ugurala u usta.

Napaljena sam nenormalno. Toliko da sam nanovo spremna preklinjati za malo strasti. Skuplja mi se ona jebena slina u ustima koja prijeti ugušiti me. Koliko god ja gutala imam osjećaj kako je ima previše te da se uzalud trudim.

Ne mogu dočekati onaj novi ding don da me spasi ove agonije. Svaki uzdah podsjeća me na naš strastveni trenutak koji smo imali upravo tu. Podsjeti me na svako njegovo prodiranje kao i vrhunac koji sam doživjela.

Iznova mi se disanje oteža te me uhvati panika. Hvata me jebena klaustrofobija, a moguće i da hiperventiliram. Tko će znati u toj mojoj ludoj glavi što se dešava.

" Petra, lagano diši."

Osjetim na licu njegov dah te se nikako ne mogu smiriti. Zatvorim oči pokušavajući se pribrati kad osjetim taj isti dah na svojim usnama.

Taman kad se začuje onaj jebeni ding don dala bih se kladiti da sam osjetila usne na svojima. Otvorim naglo oči na što me dočeka njegov blistavi osmjeh.

Đubre pokvareno. Iskoristio je moju nepažnju kao i situaciju, ali ne zna on tko je Petra Batak, ali uskoro će saznati.

Osmjehnem se vidno bolje volje. Panika ili koji god kurac to bio nestalo je kao rukom odneseno. Ni sama ne mogu pojmiti što mi se dogodilo, ali sretna sam što sam vraćena na tvorničke postavke;

" Što bi voljela jesti?"

Pita me Bauk dok izlazimo iz zgrade;

" Bilo što samo bih voljela sladoled za desert. Baš mi se liže nešto sočno."

Kažem namigujući dok on slini kao novorođenče.

Zamahnem kosom prema iza pružajući pogled na moje grudi dok maramicom skupljam znoj između poprsja te se tom istom rashlađujem.

" Da li je i tebi vruće ili to samo iz mene isijava?"

Pitam ga lagano se krećući te povučem nježno bluzu da bi malo zraka pustila među grudi. Repertoar u vidu mumljanja u bradu nije izostavljen te se samo osmjehnem primivši ga pod ruku;