Ispod maske🔚

XVIII Poglavlje

Sad kad sam iz sebe izbacila toliki teret osjećam toliko olakšanje da ni sama sebi to ne mogu objasniti.

Mazim svog Ringa koji se smjestio sa mnom na kauč te uživa u ovome miru baš kao i ja. Uživamo jedan u drugome što doduše već neko vrijeme nismo, a to mi dođe jako žao jer on je jedina osoba tj. u ovom slučaju živina koja je uz mene cijelo vrijeme.

Slušao je od mojih jadikovki do moje sreće koje je doduše bilo jako malo, a kad bi je i bilo bila je jako mizerna.

Mazimo se dok mu ja nanovo prepričavam svoj dan, a on u mene gleda i jebeš mi sve ako i ne klima kao da me razumije.

U nekom trenutku skoči Ringo na noge te stane pred vrata. Čim se na njima zaustavi sve znam. Od toga da mu je vjerojatno sila do toga da je samo željan malo se istrčati.
Uzmem sve njegove rekvizite te povodac i uputimo se prema parku.

Kasno je već i to poprilično, ali znam ja dok god je on uz mene strah ne postoji.

Jednom davno još je on bio mlad pas napao me neki dečko tražeći novčanik. Ringo ga je izgrickao kao lud. Sumnjam da mu je više tako nešto palo na pamet.
Jesam se malo preplašila, ali ništa toliko strašno na što nisam navikla.

Onaj smrad od ujaka me je znao napadati gdje god je stigao ne bi li izmuzao koju kunu, ali jedne stvari on nije bio svjestan, a tako ni taj dečko koji me je napao. Ja nemam što izgubiti. Navikla sam na sve grozne situacije u životu tako da bi mi možda samo napravio uslugu da me riješi ove samoće.

Onog šupka od ujaka nisam niti vidjela niti čula skoro tri godine. Tko zna što je bilo s njim, a ustvari me niti ne zanima previše. Toliko je taj zla napravio u životu, sve i da čujem kako je nastradao, ta informacija me niti malo ne bi iznenadila.

Koliko sam samo puta znala naći mamu kako plače u sobi radi tog idiota da to nije istina. Još tad sam ga počela mrziti, ali kad je jednu večer malo prije nego što su mi roditelji poginuli došao i u svađi s mamom opalio šamar to je bio trenutak kad sam ga skroz zamrzila. Jednostavno je umro tu večer za mene.

Ringo potrči na livadi i time mi odnese misli neželjene. Trčkarali smo kao dvije lude na livadi koju je osvjetljavala jedino ulična rasvjeta te uživali.

Najedanput Ringo se okrene te potrči u suprotnom smjeru, a ja refleksno za njim. Noge mi se zaustave same od sebe kad ugledam Bauka s njegovom kujom kako se igraju.

Niti više znam, niti mogu izbjeći ovaj susret za koji nikako nisam spremna. Vidim ga kako podiže glavu dok mu Ringo trči u susret te isto tako kako ju još više podiže i tako sve dok mu oči ne susretnu moje.

Nijemo gledamo jedan u drugoga nemoćni bilo što napraviti. Vjerujem da mu je žao što se ponio prema meni kao prema zadnjoj drolji, a isto tako shvaćam da sam tome pridonijela. Jednostavno ne mogu protiv ovog svog bolesnog uma, jer on mi viče kako sam ja u pravu. On mi viče kako mu ne smijem više vjerovati te mu nikako pružiti novu šansu.

" Ringo!"

Viknem na što se on okrene i dalje stajući na istom mjestu te me samo promatra.
Fućnem mu još jednom kad se napokon pokrene i krene prema meni. Ali nije se on jedini pokrenuo.

Ninova kuja je isto tako došla s Ringom do mene. Spustim se te ju pomazim, jer koliko god bila bijesna na njega ne mogu biti isto tako bijesna na kuju koja je divna.

Malo smo se pomazili te ustanem objašnjavajući joj kako moramo ići. Ringa stavim na povodac za svaki slučaj da mi opet ne bi otišao za kujom te se uputimo prema kući.

Zaustavi me ruka na laktu, a kad se okrenem susretnem te predivne oči kako žalosno gledaju u mene. Odmah zauzmem stav jer ja ne padam na ta srcedrapajuća sranja.