Ispod maske🔚

VII Poglavlje

Gledam te oči, oči plave boje, oči koje su mi već na veliko uzburkale misli. Oči koje mi stvaraju mokre snove, koje su mi priuštile nezaboravan vrhunac. 

" Što jebeno ti tu radiš?" 

Pitam mada je odgovor i više nego očit, ali mi ne da mira da je od svih parkova izabrao baš moj. 

" Pa šećem psa! Zašto da to nije slučajno zabranjeno?" 

" Ne lupetaj već mi reci što radiš u mom parku, jer da si tu prije dolazio znala bih te:" 

" Znači sve ovdje ljude koji imaju pse ti znaš?" 

Upitno me pogleda te se osmjehne što mi tlak digne u vražju materinu. 

" Čuješ ti, ne zajebavaj se sa mnom i odjebi od mene. Koliko ti puta to moram reći da bi to shvatio?" 

Već sam stvarno na granici da poludim, da prolupam, da me odnese u sto pizdi materinih, jer ovo je više za ne izdržati. 

" Pa koliko ja znam park je javna površina. Nisam znao da se trebam najaviti pri dolasku:" 

Otpuhnem kroz nos vežući Ringa na povodac, ali moj Ringo od kuje ni makac. 

" Ringo bebo, dođi idemo papati!" 

Mamim ga jer hrana je jedina stvar koja kod moje maze pali, ali očito ne i ovaj put. Ringo iz ležećeg položaja ne mrda, gleda u onu kuju hipnotizirano i niti vidi niti čuje ikog drugog; 

" Ajde bar jedan od vas dvoje zna uživati!" 

Kaže on meni, na što se bijesno okrenem prema njemu; 

" Slušaj ti kretenu! Ooo vjeruj mi da ite kako dobro znam uživati, samo problem je što ne uživam sa svakim!" 

Odmjerim ga lagano pa mu se cinično osmjehnem, a on mi se približi toliko blizu da mu otkucaje srca mogu čuti; 

" Pa meni se baš čini da si neki dan na mojim prstima ite kako dobro uživala." 

Kaže i puhne mi u uho, a moje izdajničko tijelo odmah izreagira na njega. 

Taj božanski miris koji mi se širi nosnicama izaziva pomutnju u mome tijelu i to takvu da ne znam tko mi glavu čuva na ramenima. 

" Znaš da imaš s ičim drugim baratati sigurno ne bi okolo hodao i žene zadovoljavao prstima, zato.." 

Namjerno ostavim nedovršenu rečenicu cerekajući mu se, ali me iznenadi uhvativši moju ruku i spusti ju na svoje međunožje; 

" Vjeruj mi, još bi glasnije stenjala kad bi ti ovo stavio tamo gdje sam držao svoje prste." 

Spusti poljubac u moje uho, kad se osvijestim i povučem ruku; 

" Puste isprazne priče, ali na tvoju žalost nemam više vremena za njih." 

Okrenem se i povučem Ringa na što on zacvili iz protesta, ali krene za mnom. 

Okrenem se prema Ninu, odmjerim ga te se osmjehnem zavrtjevši glavom te se uputim dalje svojim putem. 

Fascinirana sam sama svojim ponašanjem, svojom stabilnošću. Svojim umijećem da mu odolim, da ga odgurnem. 

Ni sama nisam svjesna zašto tako napaljeno reagiram na toga gada, ali znam da reagiram. Znam da budi sve one meni neznane stanice. Pali svaku nit moga tijela, svaku dlaku na mome tijelu diže do stanja pucanja. 

Ludim zbog toga, a zapravo tog gada očima ne mogu vidjeti. 

Izluđuje me, provocira, vrijeđa, a opet napaljuje. Jednostavno pre bolesna kombinacija, koje bih se voljela što prije riješiti.