Ispod maske🔚

XXIII Poglavlje

I kad bi ponekad zidovi mogli pričati, najveće kao i najgore tajne bi se znale. 

Razmišljam o tom citatu koji stoji u liftu te mi svaki put nanovo bode oči.

Iako i nemam nekih tajni opet ne bih voljela da neke stvari izađu na vidjelo. Bar što se tiče mojih osjećaja. Nikada ih nisam pokazivala, ali samo zato što su ljudi zlo. Pruži mu mali prst ode cijela ruka, a tako je i s osjećajima.
Kad tad će ih upotrijebiti protiv tebe i to na najgori mogući način.

Misli mi prekine onaj dobro stari zvuk. Ding don. Vrata lifta se otvore te izađem ponosno držeći glavu visoko.

Ne može mene jedna situacija toliko slomiti da ne bih prošetala poput prave kučke. Tvrde i nepokolebive.

Još sinoć kad su Horvat i Rita otišli kroz glavu sam vrtjela razno razne scenarije, ali samo jedan je dolazio u obzir. Digni glavu visoko. Na sebe stavi najbolji odjevni predmet i budi jebena kučka.

Koliko god puta se zapitala da li ispravno postupam moj svaki odgovor nakon analize je glasio da. Bez obzira na to što smo mi žene 'krhka' bića oni zapravo najviše padaju na hladne kučke.

Što im više ljubavi pokažeš to te više boli. Samu tezu mi je Nino sinoć potvrdio.

Dok sam mu bila nedostižna, hladna i daleka bila sam mu sve. Čim sam pokazala slabost uništio me je. Nisam zaboravila kako sam i sama pridonijela razvoju situacije, ali ovo poniženje i bol sebi više ne mogu dozvoliti ma koliko voljela.

Osmjehnem se sama sebi jer još ne mogu vjerovati da tu riječ 'volim' s takvom lakoćom upotrebljavam.

Otvorim vrata svog ureda iznenađena kako je lijepo sve složeno te kako je sve vraćeno na svoje mjesto uključujući i sliku mog Ringa. Osmjehnem se sjedajući za stol kad se vrata otvore;

" A dobro tu si."

Kaže Horvat pomalo nervozno;

" Što se dogodilo?"

Upitam sjedajući u stolicu. Vidim kako me odmjerava;

" Jebote što se tebi dogodilo?"

Pita dok mu lagani osmjeh titra na usnama;

" Ništa. Dobro sam se naspavala."

Kažem križajući ruke ispred usana.

" Ne znam što je na stanju, ali mi se jebeno sviđa."

Kaže promatrajući me znatiželjno. Naslonim laktove na stol kao što sam to uvijek radila te ga pogledam;

" Što si me trebao? Što se desilo?"

Pitam na što se uozbilji.

" Ona kuja Vesna Zidar radi  neke probleme oko projekta. Mislio sam da ga zajedno prođemo te utvrdimo gdje je problem."

Kaže na što ga upitno pogledam;

" Što ne radi na tom projektu Bauk?"

Pitam dok mi to ime koje prolazi mojim usnama stvara tjeskobu;

" Pa ne znam što bih ti rekao. Očito ne radi kad je meni poslala mail."

Kaže namrštenog lica.

" Daj mi minutu da pronađem projekt."

Kažem na što on kimne. Među papirima pronađem sve dijelove koji nam trebaju te ih raširim na pomoćnom stolu predviđenom za takve stvari;

" Evo, samo i dalje ne razumijem u čemu je problem. Da li je što rekla? Mislim da li je rekla što ne prolazi?"

Pitam ga gledajući u njegovo odmahivanje glavom;