XXII Poglavlje

3.4K 199 57
                                    

Jedini zvuk koji odzvanja ovim pustim hodnicima je zvuk mojih peta koje kuckaju po mramornom podu. Toliko je iritantan i neugodan da me izbacuje iz takta.

Stišćem onu jebenu tipku na dizalu slomljena. Sve što mi kroz glavu prolazi je  da li se je i on ovako osjećao kao ja sad.

Stojim u onoj nesnošljivoj tišini i dalje probavljajući njegove riječi. Istina da sam sve i jednu zaslužila, ali bez obzira na to bole me i to jebeno bole.

Crtica, jebanje, remen, sve mi to prolazi glavom dok suza kapa niz moje lice. Što sad da napravim pomislim kad me onaj jebeno iritantni ding don prekine u razmišljanju.

Dignem glavu te se osmjehnem sama sebi. Ovaj put bez rata ne odustajem.

Okrenem se na peti te uletim pomalo zadihana u njegov ured. Naglo  podigne glavu sa svojih ruku gdje ju je očigledno odmarao zapanjeno gledajući u mene;

" Petra?"

Upitno izusti  dok ja zatvaram vrata za sobom okrećući ključ.

On to sve dobro primijeti te se nasloni u stolicu smješkajući se. Ajme te rupice na obrazima, taj predivni osmjeh.... glave će me doći;

" Što je? Malo ti je bilo?"

Upita ustajući sa stolice;

" Nema problema. Darežljiv sam a i imam dobar želudac. Skidaj se."

Kaže na što razjapim usta. Kakav neotesani šupak ali dobro i ovo  sam vjerojatno  zaslužila;

" Nino ne seri već slušaj."

Kažem  na što on napravi zbunjenu facu. Znam da me podjebava, ali ono što on ne zna je da može koliko hoće  jer ovaj put ne odustajem;

" Ja sam mislio da se hoćeš jebati."

Kaže vraćajući se za stol;

" A pošto nećeš ne znam što onda radiš tu."

Kaže smjestivši se te otvori laptop.

" Možeš me vrijeđati, možeš i omalovažavati jer priznajem kako sam zaslužila. Ono što ti želim reći je.."

Prekine me glasno zijevajući te mi dajući do znanja kako mu je sve ovo dosadno. Nije ni svjestan kako mi svakom svojom opaskom srce tone još malo više;

" Uglavnom htjela sam ti reći kako te volim."

Kažem dok on kopa nešto po telefonu ni ne slušajući me da bi podigao one hladne oči ledeći krv u meni;

" Da, to sam već čuo, ali hvala nisam zainteresiran. Ako si završila sa sranjima."

Kaže pokazujući rukom prema vratima uz lagani osmjeh.

" Ne, nisam završila."

Kažem gledajući  u njega na što on samo okrene očima;

" Neke žene su stvarno napast."

Kaže vrteći glavom te se zaputi prema vratima. Uhvatim ga za ruku te ga uz jedan jak trzaj okrenem sebi;

" Možeš govoriti što god želiš, ali znam da me voliš."

Kažem na što se on okrene smješkajući se;

" Da, jebat."

Kaže požudno skenirajući moje tijelo;

" Pa onda to i napravi."

Kažem iako nisam ovakav scenarij imala ni u primisli. Očekivala sam vrištanje, svađanje i razne druge stvari, ali seks nikako.

Ispod maske🔚Where stories live. Discover now