Ispod maske🔚

IV Poglavlje

Stojim nijemo pred njima, bez kapi krvi u tijelu, bez ikakve naznake da sam uopće živa, jer ovo se samo meni može dogoditi.

Pa kako jebeni direktor jebem li mu pleme.

Od svih ljudi na ovoj kugli zemaljskoj ja se zakačim, barim, šamaram s jebenim direktorom.
Zemljo progutaj me!

Pogled i dalje bacam s jednog na drugog i samo vrtim kotačiće po glavi što sad?

Dali da ostanem hladna, bezobrazna kuja ili da se ponizim i ispričam, a opet zbog čega bih se ispričavala?
Pa on je taj koji nas je doveo do ove točke.

Ispravim leđa, jer po pitanju otkaza ne odstupam od svoga stava;

„ Pa Petra“..

Prekinem ga istog trenutka ma koliko god to bilo nepristojno, ali imenom me neće zvati;

„ Za vas gospođa Batak“!

Kažem na što mu izleti smijeh iz usta prekrivajući ista rukom, a meni dižući tlak s tim na osamsto.

Pogled prebacim na Horvata, upitno gledajući, ali kad on digne ramenima kao u stilu radi što hoćeš, eksplodiram;

„ Molim vas izađite! Imate svoj odjel i tamo prosipajte svoja sranja“!

Rukom mu pokažem kroz ista ta vrata što ga iznenadi;

„ Petra oprosti“..

Opet ga prekinem ali ovaj put glasno se smijući;

„ Znači da ponovimo, gospođa Batak, a ispriku ponesite sa sobom i prosipajte ju na nekoga kome je stalo“.

Okrenem se i uputim prema stolu;

„ Molim vas zatvorite vrata za sobom“!

Smjestim se za stol ignorirajući ga i prihvaćajući se posla.

Stajao je ukopano na mjestu pogled prebacujući s mene na Horvata, vjerojatno ne vjerujući dok Horvat gleda po mome uredu isto kao da nije tu.

Bijesno se okrene prema vratima i samo zalupi istima.

Odahnem dok se Horvat počne histerično smijati, spuštajući se na stolicu namijenjenu sastancima.

Upitno ga pogledam, a on mi rukom ukazuje da mu dam koju sekundu da se sabere.

„ Znaš Petra, da je bilo tko drugi u pitanju ne bih ovakvo ponašanje tolerirao“..

Krenem se obraniti, ali me rukom zaustavi;

„ Međutim, u ovo kratko vrijeme shvatio sam da si užasno iskrena i britka na jeziku pogotovo kad si u pravu“.

Zaustavi se, te udahne;

„ Poznavajući Nina siguran sam da je nešto napravio čim si ga dočekala s onakvim stavom. Drago mi je da si ga stavila na svoje mjesto, samo bih volio da se to više ne ponavlja bar ne u uredu“.

Kimnem glavom i ruku na srce čovjek je u potpunosti u pravu.
Služba je služba, a družba je družba.

„ U pravu ste i budite sigurni da se neće ponoviti, bar ne sve dok se drži podalje od mene“.

Namignem mu mada to i nije primjereno ali mi je tako došlo pa sam tako i napravila.

„ A sad mi Petra reci molim te što se dogodilo među vama“?

„ On je onaj kre“..

Zaustavim se gledajući u njega jer malo sam se možda i zaletjela, ali rukom me potakne da nastavim;