Ispod maske🔚

XXI Poglavlje

Vučem se kao puž dok spremam svoje stvari malo malo bacajući pogled na Ninovu poruku. Toliko me pogodila da sam nemoćna razumno razmišljati.

Odlučila sam se odmah vratiti te pokušati koliko toliko srediti sranje koje sam ostavila za sobom. Svjesna sam kako sam ostavila čisto rasulo za sobom.

Osim što Nino očito ne želi čuti za mene sad sam si natovarila na leđa još jednog koji me mrzi. Horvata.

Bez obzira na to što je nekad davno ispao govno prema meni sve smo to uspjeli svladati da bih nas vratila opet na početak. Shvaćam i njegovu ljutnju jer sam ju sama prouzročila iako nesvjesno.

Nikada ne bih pomislila kako će ta situacija toliko eskalirati. Bila sam sigurna da će se naljutiti i da će neko vrijeme pokušati doći do mene. Čak sam bila sigurna da će mi zagorčavati život ponašajući se kao pizda, ali ovakvom scenariju se nikako nisam nadala.

Zatvorim torbu uputivši se prema recepciji gdje me nanovo dočeka Fredi Kruger.

" Ća je, idete?"

Pita na što samo kimnem glavom;

" Da, moram. Problemi na poslu."

Kažem na što ostane gledati u mene, a dala bih se kladiti da gleda kroz mene.

" Četiristo osamdeset kuna molim."

Kaže trznuvši me te samo izvadim petsto kuna iz novčanika ostavljajući ih na pultu i odem.

Ne želim jednostavno ostati ni sekunde više uz tu groznu ženu. Izaziva u meni neke nelagodne trnce, a ako mi je ičega preko glave to je onda tih jebenih trnaca.

Zakačim sve na motor nasadivši kacigu  kad krajičkom oka uhvatim onog luđaka od sinoć. Marina. Brzinom munje se popnem na motor dok on mrtvo hladno prođe pokraj mene ni ne trznuvši. Osmjehnem se jer kako bi me i primijetio kad sam sva u koži s kacigom na glavi.

Ispratim mu korak koji se približava hotelu te se samo osmjehnem uz misao kako je vrijeme da se izgubim odavde dok me nije primijetio.

Motor mi zabrunda privlačeći pažnju nekolicine ljudi te uz otpuštanje kuplunga lagao krenem prema paklu koji sam ostavila za sobom.

Iako sam imala u planu što prije se vratiti odlučila sam ipak iskoristiti i današnji dan te napuniti baterije.

Lagano sam uživala u vožnji i sve dok nisam došla do Rastoka. Uživala sam u prirodi usput ručajući te udišući zrak koji mi je toliko bio potreban.

Nisam pridavala previše pažnje, ali sam na kraju sjedeći na klupi  i uživajući u zvucima malog umjetnog vodopada shvatila kako sam svakim korakom bliže Zagrebu sve nervoznija.

Još par puta sam nervozno udahnula te se uputila prema motoru. Nema smisla odgađati neodgodivo te je vrijeme da se napokon suočim sa sranjem koje sam ostavila za sobom.

Startam motor te se uz jeku njegovog brundanja zaputim prema svom paklu.

Oko podne stignem pred stan te prvo što napravim se zaputim kod susjeda po Ringa. Divljak mali osjetio me je na samom stubištu jer je toliko glasno lajao da je susjed otvorio vrata da vidi što se dešava.

Za sekundu sam osjetila Ringove šape na sebi dok sam uz osmjeh mazila tu njegovu crnu njušku.

" Pa od kud tebe ranije?"

Pita me susjed koji je u ranim tridesetima;

" Neodgodiv posao."

Kažem na što se on samo nasmije. Još malo smo porazgovarali te smo se moja ljubav i ja zaputili prema našem stanu.