Ne trepćem dok mi Horvat i Rita prenose sretne vijesti. Odlučili su dati priliku jedan drugome, a mene to čini izuzetno sretnom.
Gledam u njih nekim snenim pogledom pomalo zavidna na njihovoj ljubavi. Kroz glavu mi prođe kako sam i sama mogla uživati u istoj, ali vjerojatno je moralo biti tako. Bez muke nema ni nauke rekla bi moja majka.
Naručujemo piće za pićem nazdravljajući njihovoj vezi dok tu i tamo pokoji poljubac padne. Slatki su mi koliko se suzdržavaju, a zapravo preda mnom ne bi trebali.
Sretna sam radi njih jednako koliko sam tužna radi sebe.
" Ne mogu vam opisati koliko sam sretna radi vas dvoje."
Kažem dok se njih dvoje samo smješkaju.
" Pa mogu slobodno reći kako si nas malo trznula."
Kaže Horvat dok mu se smješkam. Voljela bih da sam sama sebe uspjela trznuti na vrijeme pomislim dok mi osmjeh krasi lice.
Vidim kako su se uozbiljili dok bacaju pogled prema vratima. Ispravim se u stolici okrećući se prema istima. Ono čemu se svakako nisam nadala je Bauk.
On jako dobro zna kako smo trebali ručati zajedno te ovu njegovu pojavu mogu samo interpretirati kao jebenu špijunažu.
Vratim pogled natrag pokušavajući se sabrati, jer i dalje nemam jebenog mira kad god je on u blizini.
Svaka stanica moga tijela ga je željna. Svaka moždana vijuga usmjerena je prema njemu, a srce od kad kuca u njegovom smjeru;
" Da li si dobro?"
Pita me Rita dok joj se samo osmjehnem te kimnem glavom;
" Dobro, jer upravo prilazi stolu."
Šapne, na što podignem glavu pokušavajući uhvatiti zraka.
Nisam ovakav scenarij imala u glavi te me je svakako uhvatio nespremnu. Ne mogu kontrolirati disanje kao ni drhtavicu koja me lagano počela obuzimati;
" Horvat, dame."
Kaže na što svi podignemo pogled. Vidim nelagodnu situaciju, a s obzirom na to kako je neslavno završilo između njega i Horvata ni malo ne iznenađuje ovakva situacija.
Vidim kako je uhvatio njihove sklopljene ruke te lagano otvorio ladicu dok mi osmjeh titra na usnama. Sad shvaćam. Došao je kako bi sebe uvjerio da između Horvata i mene nešto ima.
" Sjedi Bauk."
Kaže Horvat na što se Nino neugodno promeškolji;
" Ne bih volio smetati."
Kaže na što mu Horvat uputi zločesti osmjeh;
" Ti uvijek smetaš, ali na to smo navikli."
Kaže osmjehujući se;
" Daj ne seri i sjedi dole."
Kaže Horvat gurajući nogom stolicu odmah do moje.
I dalje se osjeti nelagoda u zraku koju svi vješto prikrivaju, a istina je kako će njih dvojica morati sjesti kad tad;
" Pa što slavite?"
Upita Bauk prebacujući pogled s Rite na Horvata;
" Slavimo našu ljubav."
Kaže Horvat spuštajući usne na Ritinu glavu. Osmjehne mu se Rita dok on još jedan sramežljivi poljubac spusti na njezine usne.
Vidim i njegov iznenađeni pogled, ali odlučim ne komentirati ništa;
" Pa od kad to traje?"
Upita zbunjeni Bauk dok se ja samo smješkam;
" Od danas. Tj. Petra nam je pomogla da napokon prihvatimo osjećaje te im se prepustimo."
Kaže Horvat dok Bauk tek ne može doći sebi od šoka;
" Petra vam je pomogla?"
Upita začuđeno na što se svi osmjehnu;
" Tako je. Petra je pomogla. Sva sreća pa smo ju poslušali što ima za reći."
Kaže Horvat dvosmisleno, ali shvaćam poantu, a kad pogled prebacim na Bauka vidim kako počinje i on to isto shvaćati.
" Sva sreća."
Kaže spuštajući pogled;
" Nego Bauk nisam znao da si započeo s projektom Fontana."
Kaže Horvat smješkajući se, dok Bauk naočigled pokušava uhvatiti zraka. Vidim kako se migolji u stolici te kako ga lagano hvata crvenilo;
" Da, jesam."
Kaže kratko iako vidno nervozno;
" Pa mogao si reći da ti dam nacrt."
Kaže Horvat dok se Bauk sve nervoznije migolji na stolici;
" Nisam znao da ga imaš. Snašao sam se, a i skoro je gotovo."
Kaže vidno nervozno iako nije ni svjestan kako je odavno provaljen u spletkama.
" Petra da li si ti prekontrolirala te nacrte?"
Upita me Horvat sa smiješkom;
" Jesam, sve je u najboljem redu, a i premjestili smo fontanu više prema nasipu."
Kažem na što Horvat zadovoljno kimne glavom;
" Kako god ti odrediš ipak si ti stručnjak u tom području."
Kaže na što kimnem te se samo osmjehnem.
" Nego što ćemo konkretno popiti da proslavimo sve to zajedno?"
Oglasi se Rita iznenadivši nas sve;
" Što god naručiš mila."
Kažem joj uz jedan dragi osmjeh.
Zabavljali smo se još neko vrijeme pijuckajući slatkasto vino. Osjećala sam isto tako njegov prodoran pogled svaki put kad bi se Horvat i Rita poljubili. Osjećala sam i one sitne dlačice po tijelu od njegove blizine. Sva sam bila smušena te spremna moliti za ljubav.
Ni sama ne znam kako sam se kontrolirala, ali je bilo poprilično teško. Bila sam željna njega. Njegovih dodira kao i poljupca. Njegovih milovanja kao i toplih riječi. Svega sam bila željna te u nemogućnosti razumno razmišljati.
" Horvat, hoćeš li imati vremena malo. Trebao bih te.?"
Pita Bauk dok svi podižemo glave prema njemu;
" Možemo odmah ako želiš."
Kaže Horvat na što se Bauk osmjehne te samo kimne glavom.
Digne Horvat ruku pozivajući konobara. Kad je platio odmakne stolicu od stola ostavljajući Riti jedan vatreni poljubac na usne;
" Ljubavi, vidimo se poslije."
Kaže na što mu se ona osmjehne te njih dvojica napuste restoran;
" U redu. Pričaj. Jebote kad se sve to izdešavalo?"
Pitam ju s osmjehom na licu. Lagano crvenilo joj oblije lice dok sramežljivo spušta glavu;
" Rita to sam ja i prestani se crveniti radi svojih osjećaja."
Kažem joj hvatajući ju nježno za ruku preko stola;
" Pa mislim, tj. znam kako imam osjećaje već duže vrijeme za njega. Borila sam se protiv toga pa hajdemo reći sve do danas, ali tvoje stanje, a tako i riječi su me trznule iz sna. Shvatila sam kako se ne želim više skrivati nego želim živjeti. A to s njim upravo radim. Živim!"
Kaže s osmjehom na licu dok ja sva ozarena slušam. Toliko sam sretna radi nje. Toliko toga je prošla kao i proživjela da ne mogu biti sretnija nego što jesam što je upravo njemu pružila priliku da ju usreći;
" Ajme Rita, ne mogu ti opisati sreću koju osjećam što to čujem."
Kažem i dalje ju mazeći po ruci;
" I tko je prvi krenuo? Kako se to odvilo?"
" Pa kad si izašla jednostavno je pogled vratio na mene. Neko vrijeme smo se samo promatrali, a onda kao da nas je neka sila privukla. Počeli smo se strastveno ljubiti."
Kaže spustivši pogled. Iako se kratko poznajemo točno znam taj pogled;
" Napalila si se napokon, jelda?"
Pitam ju dok ona spuštene glave samo kima;
" Jesam da."
Osmjehnem se sretna radi nje;
" Pa to je divno i ne trebaš se toga sramiti."
Vidim kako diže glavu pogledom švrljajući po restoranu kao da ju je strah da ju netko ne čuje;
" Što ako ga ne zadovoljim? Što ako on mene ne zadovolji?"
Pita me, a ja sam i prije njezinog pitanja znala što ju muči. Stisnem ju malo jače za ruku palcem joj milujući istu;
" Rita mila, pogledaj me."
Kažem na što me ona pogleda ispod obrva;
" Zaista ne vjerujem u to. Na njemu se vidi koliko je lud za tobom. Jebote cijeli ručak se mučio jednom rukom dok je drugu zaposlio tobom. Mislim da takvog muškarca jedna žena poput tebe već sad zadovoljava, a ti malena. Ti se napokon moraš opustiti i ne razmišljati o tome, jer on je muškarac koji bi i frigidnu babu doveo do vrhunca."
Kažem na što se ona opali smijati;
" Jebote jesi slikovita."
Kaže na što samo dignem ramenima te se opalimo obje smijati.
Još jedno vrijeme smo razgovarale kako o Horvatu tako i o Bauku. Sve sam joj ispričala. Od igle do lokomotive.
" Jebote stara pa on te lovi, a ti si se već uhvatila na mamac."
Kaže Rita turkajući me laktom;
" Ne mila, ja mu samo dajem osjećaj da misli kako sam se upecala."
Kažem na što se ona zaustavi;
" Što to znači? Zar se ne želiš upecati?"
Pita na što se samo osmjehnem;
" Mila, ja sam upecana davnih dana. Ono što hoću reći je da uživam u ovim našim smicalicama."
Kažem na što se ona vidno opusti;
" Jebote već sam mislila kako si odustala."
Kaže na što ju uhvatim pod ruku;
" Ovaj put odustajanja nema."
Kažem te se uz osmjeh uputimo prema uredima.
Taman kad sam htjela otvoriti vrata Horvatovog ureda tajnica me pretekla;
" Gospođo Batak, gospodin Bauk je unutra te su zamolili da ih nitko ne ometa."
Kaže na što joj se osmjehnem te samo kimnem glavom. Vrati se žena na svoje mjesto, a taman kad sam i sama htjela isto napraviti začujem glas koji me ukopa u mjestu;
" Horvat, jebote toliko su mi misli sjebane da ni sam ne znam što trebam, što želim. I sam znaš kako me je povrijedila maksimalno. Ne znam da li bih mogao tako nešto ponovno proživjeti."
Boli me svaka njegova riječ. Boli me svako slovo iako znam da je istinito. Ne jednom, već dva puta sam mu okrenula leđa ni ne trepnuvši.
Ni u jednom trenutku nisam mislila na njegove osjećaje. Ni u jednom trenutku mi nije bilo važno kako se on osjeća već sam samo ja bila bitna. Produkt tog mog paničnog ponašanja je bol koju očito oboje osjećamo.
" Prijatelju moj dragi. Jedino što ti stvarno mogu savjetovati je da se boriš jer ona te stvarno voli."
Kaže Horvat dok čujem Bauka kako glasno udiše;
" Ali ne razumiješ. Baš to isto mi je rekla te mi odmah iza toga okrenula leđa. Kako jebeno opet vjerovati tome?"
" To je bilo pod prisilom a to i sam znaš zato nemoj brkati kruške i jabuke. Da li ti je ikad sama rekla da te voli?"
" Jednom."
" A kad je to bilo?"
" Kad se vratila."
Slušam njihov monolog te se duboko nadam kako će na kraju ipak uroditi plodom;
" Onda? Da li ti treba još koja potvrda?"
Pita ga Horvat s dozom smijeha u glasu;
" Jebote ne. Što sad da napravim?"
" Osvoji ju iznova, jer brate ona će pasti."
Kaže Horvat te se oba krenu smijati.
Osmjehnem se te zaputim prema svom uredu s mišlju kako ipak sve nije gotovo.
Primim se posla te otvorim taj jebeni projekt ' Fontane'. Završit ću ga do kraja dana ne zvala se ja Petra. Tako je i bilo.
Uz sve one riječi koje su mi putovale glavom radila sam na projektu i bila sve zadovoljnija. Podigla sam pogled s projekta kojem sam se divila te primijetila kako se lagano spušta noć.
Bacim pogled na sat te primijetim kako je skoro osam sati. Jebote stvarno nisam normalna, a i ne znam kome bih ga sad prezentirala.
Složim sve na svoje mjesto te se zaputim prema doma. Izađem iz zgrade te se zaputim prema taksi stajalištu kad se auto zaustavi uz rub kolnika;
" Oprostite, da li trebate prijevoz?"
Čujem toliko poznati glas te se okrenem uz osmjeh;
" Ne vozim se sa strancima. Možda ste serijski ubojica."
Kažem naginjući se. Vidim onaj bljesak u njegovim očima te se dodatno nasmijem, a isto tako odlučim produbiti ovu zezanciju. Odmjerim ga jezikom prelazeći preko donje usne;
" Pa ako ne uđete u auto nikada nećete znati."
Kaže uz osmijeh dok mu oči sjaje požudno. Pravim se da razmišljam te samo kimnem glavom;
" A što da ne. Jednom mi je jedan čovjek rekao da je život pre kratak da se ne bi sve proživjelo pa taman to bilo i smaknuće."
Kažem ulazeći u auto. Gromoglasan smijeh je odzvanjao autom dok sam potezala pojas te se vezala;
" Pa recite mi.. Da li imate omiljeni način na koji bi voljeli biti smaknuti?"
Pita i dalje se smijući;
" Hm, nisam znala da postoje načini, tj. da se može birati. Mislila sam da vam padnem u ruke na milost ili nemilost."
Kažem smješkajući se dok on guta knedlu veličine kuće.
Ne moram pogled ni spustiti na njegovo međunožje već znam da je napaljen. Poznajem svaki njegov udisaj, kao i promjenu.
Zanimljivo je kako osobu u toliko kratkom periodu upoznate, a ipak se odnosite prema njoj kao da ju ne znate ni pet minuta;
" Zvuči savršeno."
Kaže još par puta glasno udahnuvši;
" Nego, što je bilo toliko posla kad si ostala tako dugo?"
" Radila sam na jednom projektu, a nisam htjela odlagati za sutra."
Kažem na što on kimne glavom;
" Bome sam se danas iznenadio kad sam čuo vijest za Horvata i Ritu. Mislim drago mi je, ali sam u šoku. Nikada to ne bih ni pomislio."
Kaže na što pomislim naravno da ne bi kad si bio uvjeren da mene jebe.
" Meni i nije iznenađenje jer sam uz njih od kad, te znam za njihovo zaljubljivanje. Trebalo im je samo malo poticaja."
Kažem na što on prvi put pogled s ceste preusmjeri na mene;
" Znaš već dugo? Zašto mi nisi dala naslutiti?"
" Mislim da nije na meni da takve stvari pričam. Između ostalog što nisi s Horvatom razgovarao. On bi ti se izjadao sigurno."
Kažem na što mu sjena tuge prođe preko lica, a ja momentalno zažalim radi svojih riječi;
" No sad to više nije ni bitno. Bitno da su zajedno i sretni."
Kažem pokušavajući popraviti malo ovu tmurnu atmosferu;
" Bitno je Petra, bitno je. Nisam ispao pravi prijatelj."
Kaže na što mi dođe da ga zagrlim. Ma koliko god me prsti svrbjeli za njim nekako se oduprem tome;
" Pa ruku na srce i sama sam tome malo pridonijela."
Kažem spuštajući pogled, jer tek sad postajem svjesna kako sam zapravo sve ja sjebala. Od njihovog odnosa do našega.
" Nego, da li može sutra ujutro sastanak da prezentiram projekt, te da ga napokon mogu ostaviti po strani?"
Pitam mijenjajući temu. Ni sama ne znam od kud mi je sad ovo došlo u glavu, ali mi je drago da više nije ona napeta atmosfera;
" Može da, a kad smo već kod projekata. Kad ćemo doraditi 'Fontane'?"
Pita me parkirajući ispred moje zgrade;
" Sutra poslije sastanka možemo to odraditi."
Kažem izlazeći dok mi osmjeh titra licem. Osjećam njegov pogled, a dala bi desnu sisu da bi osjetila i njegove usne da nisam izašla iz auta.
" Dogovoreno."
Kaže osmjehujući se. Imam osjećaj kao da mi je pročitao misli, ali ja i dalje stojim čvrsto na tlu;
" Laku noć gospodine Bauk."
Kažem dok mu neki neodređeni sjaj isijava iz očiju;
" Laku noć gospođice Batak. Ugodne snove želim, a i nadam se da ćete nešto lijepo sanjati."
Kaže namigujući mi dok ja skupljam noge od naleta vrućine. Kimnem glavom te zatvorim vrata penjući se uz stepenice.
Jebote baš mi je ovo trebalo pod noć. Tko će sad utonuti s njim u mislima pomislim te se samo nasmijem. Očito nitko.
Helou🥰🥰🥰🥰
Dobro jutro dragi moji🥰🥰🥰
Približavamo se lagano kraju🙈🥰❤
Uživajte u ostatku dana te ostavite dojmove🥰🥰
Kissy❤❤