I sad dok sjedim na svom kauču milujući Ringa po glavi pokušavam probaviti sve što se izdešavalo kroz dan.
Nino s drugom ženom na ručku.
Nino mi izjavljuje ljubav.
Nino izvlači iz mene svaki komadić ljubavi koju osjećam prema njemu.
Nino me jebe toliko žestoko da zaboravim na sve ostalo.
Sve to mi u sekundi prolazi glavom dok pokušavam shvatiti kako, tj. kojim redoslijedom to sve posložiti. U trbuhu osjećam one jebene leptiriće koji mi toliko idu na kurac što su se nanovo razbuktali po cijelom mome tijelu.
Uz nedostatak riječi, kad je otišao u toalet dovest se u red iskoristila sam priliku te pobjegla glavom bez obzira.
Nanovo gledam u telefon koji poskakuje po mom stolu pokazujući mi vjerojatno njegov stoti poziv. Zanemarila sam čak i zvonjavu na vratima koja se pretvorila u glasno kucanje. Sve sam zanemarila, jer bez obzira na to što osjećam ne mogu se prepustiti.
Ne mogu se oteti onom osjećaju koji vrišti u meni; makni se. Ne mogu se oteti osjećaju povrijeđenosti, te ne mogu nasjesti na ta sladunjava sranja koje vode samo u jad.
Znam, a i svjesna sam kako si ne mogu priuštiti novo razočarenje. Ne mogu si priuštiti skidanje oklopa iako je jučer napukao. Udahnem duboko odlučivši kako je ipak najbolje zalijepiti taj oklop te se nadati kako više nikada neće popustiti.
Ne želim u životu više patiti, a i ne želim neke duboke osjećaje, jer već i ptičice na granama znaju kako su osjećaji za idiote. Za slabiće koji su željni životne patnje. Ja nisam više jedna od njih, a i ne želim takva opet postati.
" Halo."
Čujem glas s druge strane. Odlučila sam se na rigorozne mjere, jer treba mi malo slobode kao i mira da sve posložim da mogu krenuti dalje. Upravo to je bio razlog što sad imam Horvata na drugoj liniji;
" Hej, Petra je. Smetam?"
Pitam na što se on nasmije;
" Da je Rita pored mene smetala bi. Ovako.."
Ostavi namjerno ne dovršenu rečenicu dok se ja smješkam;
" Dobar si ti čovjek. Kad tad ćeš dobiti svojih pet minuta, a onda ne puštaj."
Kažem osmjehujući se sama sebi. Koje li ironije, a ja sam njega zvala upravo radi iste stvari. Nije mi jasno zašto se Jana ne prepusti, a ja upravo imam namjeru tražiti slobodno da pobjegnem. Bježanje je jedini spas koji trenutno vidim. Čujem njegov težak uzdah;
" Kako god ti kažeš Batak. Nego što se desilo? Zašto si me zvala?"
Pita dok ja zatvaram oči razmišljajući koliko sam dvolična, ali ne posustajem. Odlučila sam izgurati to do kraja;
" Ne znam kako da ti ovo najblaže kažem.."
" Ne prihvaćam otkaz odmah da znaš."
Prekine me pomalo ljutitim glasom što me nasmije;
" Horvat, nisam ni mislila dati otkaz."
Kažem smješkajući se;
" Što se onda dogodilo? Da li ima to kakve veze s Ritom?"
Osjetim paniku u njegovom glasu;
" Bože ne. Kad bi me pustio da ti kažem.."
Izgovorim teško otpuhujući;
" Oprosti Batak, reci."
" Prvo prestani me zvati jebeni Batak, a kao drugo trebam mjesec dana slobodno. Možeš mi dati ne plaćeno, ali trebam to."
Kažem otpuhujući nervozno, a ni on ne zvuči nimalo zadovoljno;
" Možeš li mi reći što se događa.?"
Udahnem duboko razmišljajući što dalje;
" Ne mogu ti reći, jer jednostavno ne mogu o tome razgovarati. Samo te molim da mi učiniš to inače sam stvarno prisiljena dati otkaz."
Udahne ljuto;
" Znaš Petra, nema potrebe da mi se prijetiš, a to što nemaš povjerenja u mene samo razjašnjava neke stvari. Uzmi koliko hoćeš i ako ti nije problem javi koji dan prije kad se odlučiš vratiti."
Udahnem duboko jer zadnje što sam htjela je rastužiti Horvata. Bez obzira kako smo krenuli i što se sve izdešavalo između nas, on je zaista dobar čovjek te nije zaslužio takvo ponašanje s moje strane.
" Horvat, oprosti. Nisam stvarno mislila ništa loše. Ustvari ispala sam kučka iako to nisam htjela."
Kažem udišući nervozno.
" Možda sam i sam malo pretjerao. I da znaš nisi uopće kučka.."
Zastane te se osmjehne;
" Dobro možda malo."
Kaže puknuvši se smijati te povlačeći i mene u svoj smijeh.
" Kad misliš uzeti slobodno?"
Pita na što još dublje udahnem;
" Odmah."
" Odmah?"
Upita me pomalo šokiran;
" Jebote to je stvarno brzo."
Kaže te otpuše kroz nos;
" Sigurna si da ne želiš o tome razgovarati?"
" Stvarno ne mogu. Možda jednog dana, ali taj dan danas nije."
Kažem na što on samo udahne;
" Dobro Petra. Pazi na sebe te ako išta zatrebaš okreni moj broj bez zadrške."
Kaže na što se pozdravimo te poklopimo.
Ustanem se te zaputim prema sobi putem vadeći kofer iz ormara.
Ljubav? Tko je taj idiot koji ju je izmislio. Zaljubiš se, voliš, predaš se i onda ostaneš bez svega toga u što si vjerovao. Hvala, ali ne bi.
Ljubav su po meni izmislila sirotinja da bi mogli besplatno jebati. Koliko god to ružno zvučalo to je na kraju tako. Ja sam čisti dokaz. Imala sam roditelje koje mi je neka tamo jebena sudbina odlučila oduzeti i ostaviti me u jebenom jadu. Što sam iz toga izvukla. Jebeš ljubav, jer toga nije bilo oko mene, a zašto?
Zato što je izmišljena. Zato što je jebeni privid u seksualnoj napetosti. Zato što sebi umislimo u glavi kao i ja sad da nešto osjećamo, a zapravo smo samo zaluđeni dobrim seksom.
O da s Ninom je seks i više nego odličan. Otresem glavom, jer vrijeme je da promijenim sredinu te da doživim novu vrstu uzbuđenja u vidu novog kurca.
Spakiram stvari odlučivši kako više neću razmišljati kako o Bauku tako ni o ičemu drugom.
Zakačim mali kofer na svog mezimca usput ostavljajući teška srca kod susjeda, ali jednostavno za njega nema mjesta na mojoj pili te startam motor.
Zabruji motor dok mi se adrenalin penje tijelom te otpustim kuplung i krenem munjevito kroz ulicu.
Zaputim se starom cestom prema Krku, jer tamo mi je uvijek bila dobra brija. Vozim se starom cestom uživajući u vjetru koji mi petlja kosu kao i zvuk koji struji kroz kacigu te mi ispunjava uši.
Parkiram na samoj rivi jednog malog mjesta zvanog Punat. Spustim nogaru te nasadim motor silazeći s istoga. Zaputim se prema jednom od kafića koji se nalaze uz samu šetnjicu.
Svjesna sam kako moje uske kožne hlače mame poglede, a tako i uzdahe dok njišem bokovima hodajući prema istom.
Smjestim se za stol naručujući veliku kavu s mlijekom uživajući u mirisu borova. Uživala sam još jedno vrijeme te sam se uputila do hotela kojeg mi je žena predstavila kao " Jugoturbina."
Prvo sam se nasmijala na naziv jer sam mislila kako me zeza dok nisam uhvatila njezin ozbiljan pogled. Jebote tko daje takva imena hotelima. Gdje su ona fensi nadrkana imena pomislim te se zahvalim i zaputim prema toj jebenoj "Jugoturbini".
Stanem pred hotelom gdje me žena uputila, ali tamo stoji natpis "Omorika" te se zbunim razmišljajući kako me ipak baba nasamarila.
Uputim se prema recepciji gdje me dočeka prosjeda srednjovjekovna žena s debelim naočalama na nosu. Pas mater ovo mi počinje ličiti na scene iz horor filma. Sad samo čekam da mi iza pulta iskoče patuljci s motornim pilama.
" Dobar dan, a ća trebate?"
Pita me žena s grubo hrapavim glasom. Ni sama ne znam da li smijem izgovoriti ono što želim jer oni njezini špičasti nokti prijete da su spremni klati.
" Gospođa me uputila k vama, ali mi je rekla da se hotel zove Jugoturbina."
Kažem na što ona sjetno nasloni glavu na te špičok nokte urezujući jedan u usnu;
" Je ovo je nekada bilo odmaralište koje se zvalo Jugoturbina i gdje je bilo zaposleno preko par tisuća ljudi. Radničke obitelji su se ovdje odmarale za malo novaca, a danas smo profinjeni hotel."
Kaže ispravljajući se u stolici.
" Ća trebate? Sobu ili?"
Zbuni me svojom promjenom raspoloženja za koje bi se usudila reći da i nije baš normalna. Kimnem glavom na što mi ona pruži ključ;
" Liftom na drugi kat te na lijevo."
Izdiktira te vrati pogled na kompjuter. Kimnem u prazno te se zaputim prema liftu.
Smjestim se na krevet razgledajući sobu koja i nije toliko loša, štoviše izgleda očaravajuće.
Minimalistički je uređena, a opet s toliko stila da ostavlja bez daha. Iznad velikog kreveta stoji slika mora u sumrak koja daje jednu sasvim novu dimenziju dok dvije fotelje smještene u kutu do samih balkonskih vrata izgledaju totalno retro.
Izađem na balkon koji mi pruža predivan pogled na more kao i plaže koje se prostiru preda mnom te odlučim ne gubiti vrijeme već se zaputim prema istima.
U torbu sam ubacila ručnik te mobitel i bocu vode. Kreme ne koristim jer ih prezirem, a na sebe sam navukla minijaturni dvodijelni badić te samo lanenu košulju preko njega.
Prošećem do plaža koje nazivaju "China Beach". Ima ih četiri, a ruku na srce ni sama ne znam koja je ljepša.
Odlučim se za četvrtu jer osim što ima odbojku na pijesku s lokalom do, nema puno djece pa ću tako izbjeći onu vrisku kao i špricanje.
Smjestim se na plaži čisto da zauzmem mjesto te se prvo bacim u more koje je prohladno, ali mome uzavrelom tijelu jebeno paše.
Čim izađem na mokro tijelo navučem lanenu košulju te se zaputim u lokal. Smjestim se dok mi se zgodni crni frajer u obliku konobara približava s velikim smiješkom;
" Izvolite?"
Pita na što mu uzvratim osmjeh, jer ovaj svakako može poslužiti za moje rasterećenje;
" Kakvih piva imate?"
Pitam na što ga malo zbunim jer očito je očekivao da naručim neko sladunjavo sranje uz palmicu i slamčicu. Nabroji mi sve moguće vrste pive te na kraju spomene kako ima i točenu;
" Odlično. Može točena i to velika. Baš sam žedna."
Kažem namigujući mu na što se još više zbuni;
" Dolazi."
Kaže odlazeći od stola s osmjehom na licu. Čujem razgovor između njega i frenda;
" Jebote, napokon neka normalna pička koja ne glumi kučku već drma veliku žuju."
Kaže na što se osmjehnem jer tko bi rekao da će me nasmijati naziv kučka a zapravo ga s ponosom nosim.
" Tko, ovaj komad?"
Upita ga prijatelj dok ovaj kima glavom točeći pivo za kojim toliko žudim. Spusti pred mene veliku orošenu kriglu koju toliko pohlepno gledam da ju odmah bez zadrške dohvatim te otpijem veliki dio iste. Odahnem zadovoljno te mu kimnem u zahvali;
" Znaš što? Možeš mi donijeti još jednu."
Kažem nanovo potežući iz krigle. Zasvijetle mu oči nekom neskrivenom zadivljenošću te samo kimne glavom. Dok se on vratio prvu kriglu sam riješila s guštom.
" Pita moj frend hoćete još jednu popiti kad ju tako slatko pijete.?"
Upita na što se osmjehnem;
" Pivu nikada ne odbijam."
Kažem osmjehnuvši se.
Ni sama ne znam u kojem trenutku se sve izdešavalo samo znam da njih trojica sjede za mojim stolom dok pijemo već petu pivu u dobroj zafrkanciji.
Isto tako ne znam u kojem trenutku se sve izdešavalo samo znam da imam jezik jednog od njih u ustima koji mlati u prazno.
Prvo sam ga pokušala pratiti, ali što sam se više trudila to je njegov jezik harao po mojim usnama, usnoj šupljini. U jednom trenutku sam imala osjećaj kao da me krava liže te sam se momentalno otrijeznila.
Ovo mi je jebeno mučenje i uopće nije napaljujuće. Odmaknem se od njega dok mi se slina cijedi niz bradu;
" Stvarno mi nije dobro. Moram krenuti dok se nisam izrigala."
Kažem zgrabivši svoju torbu te se zaputim prema sobi.
Jebote jedva čekam da skinem ovaj hektolitar sline koji se cijedi te ostavlja tragove još od plaže, pomislim ubrzavajući korak.
Uletim u badiću pod tuš ispirući ovaj užas sa sebe.
Nakon detaljnog pranja zaputim se prema krevetu s mišlju; možda sutra budem imala više sreće.
Helou🥰🥰🥰
Nemojte me mrziti što me nije bilo tako dugo🙈🙈🥰🥰
Sad nastavljamo s ovom pričom, a vi mi ostavite komentare oko iste🥰🥰🥰🥰
Kissy❤❤