Ispod maske🔚

PROLOG

Ova gradska gužva me ubija, a još kad znam da kasnim prvi dan na posao, koma mi je.

Sve je krenulo tako dobro jutros!

Digla sam se puno ranije da  popijem kavicu, da se otuširam, spremim, općenito da si dam truda za taj prvi dan, ali ne.

Već s kavom je sve krivo krenulo!

Prvo nju nisam popila jer sam se odmah zalila s istom, onda kosu nisam posušila jer mi je fen riknuo. Zatim štikle nisam stavila na noge jer na izlazu mi se peta odvalila, a samo te imam crne, jer više volim boje.
Što šarenije to sam zadovoljnija!

Onda sam ganjala jebeni gradski prijevoz jer moj mezimac nije htio upaliti.

Kako sam od jutra krenula, zaista bi bilo svjetsko čudo da dan izvučem sa živom glavom.

Trčim preko ceste i taman kad sam mislila da sam uspjela, neki kreten gurne vrata prema van i razletim se po cijeloj dužini, a stvari iz torbice letaju okolo kao konfete.

Jebem mater i njemu i sebi i firmi i svemu redom dok ustajem kupeći sve te svoje pizdarije.

„ Ubuduće pazite di hodate“!

Čujem idiota koji me je oborio s nogu, a da me bar oborio kako treba ne bih progovorila.

Dignem mu srednji prst, jer ako usta otvorim do Velike Gospe  ću mu nabrajati iako je tek šesti mjesec.

Stresem sve sa sebe i uđem u zgradu koja baš i nije nešto opremljena za tako veliku firmu.

Očekivala sam filmsko predvorje, a dočekao me neki debeljuškasti zaštitar, starija mrzovoljna žena na recepciji, a oko njih stari istrošeni kauči za sjedenje koji vjerojatno imaju više bacila i raznih pizdarija od i jedne mačke.

Da mačke su najveći prenosioci bakterija i stvarno ih ne volim, dok sa psima je sasvim druga stvar.

Moj Ringo je lud kao kurac, ali je i najodanije stvorenje koje imam u životu, ako ne i jedino.

Od kako su mi roditelji poginuli u saobraćajnoj nesreći i od kako sam ostala sama u svojoj sedamnaestoj godini od tada živim sa psima.

Onog svog ludog ujaka ni ne spominjem jer on spada u skupinu s mačkama, lešinar.

Posvađali smo se još prije skoro više od deset godina, nakon što sam sve bogatstvo naslijedila od roditelja, a on mi pokušao sve to preoteti.

Namučila sam se kroz život, jer bez obzira na to što sam imala lovu nije mi mogla zamijeniti prazninu koju sam osjećala u sebi.

Vjerojatno je to i razlog zašto se ne zbližavam s ljudi, jer s kim god bih se zbližila nešto bih se desilo da to pukne.

Ovako sam se naviknula živjeti sama.

Sama o sebi brinem, sama se za sebe skrbim i sama za svoja sranja odgovaram, a ima ih.

Od kako god znam za sebe njegujem ljubav prema motorima, a kad sam ostala bez roditelja nabavila sam si prvo Hondu od sto osamdeset kubika koja mi je bila dovoljna da moje adrenalinsko srce nahrani, a da mi ne dozvoli da se samo uništavam patnjom za roditeljima.

Kako su godine prolazile tako sam sve jače i sve brže motore uzimala, jer uvijek mi je bilo malo tog istog adrenalina.

Imala sam i frajere, ali meni je to sve bio seks dok su oni uglavnom željeli nešto više, a to kod mene nisu mogli dobiti.

Ne želim veze, ne želim vezivanja, ne želim nikakve osjećaje, jer osjećaji bole, a meni je boli preko glave.

Zato danas ponosno nosim nadimak koji su mi dodijelili;
' Samozatajni bajker'.