*jedina Dejanova slika... :( *
...
requests?
...
Poznavati neku poznatu ličnost je super. Tada ste faca, svi se žele družiti sa vama. Poznavati nekog još prije nego što je postao poznat, biti uz njega čitavo vrijeme, u najgorim i najlakšim trenutcima života... E, to je već prijateljstvo.
Dejana sam poznavala čitav svoj život. Pola svog života sam zaljubljena u njega, ali... Da, sad ide ali.
Nakon NJE, žene koja ga je prevarila on ne vjeruje. Sumnja u mene i moja osjećanja, i ma koliko to bilo bolno, on nas oboje povrjeđuje. Namjerno ili ne, ko će ga znati?
...
"Anna, idemo li u grad?" Upita me odmah sa vrata, a ja uzdahnem. "Ne da mi se... Radije bih neki film." On se nasloni na dovratak. "Okej. Onda gledamo film." Petnaest minuta iza, puštamo neku komediju. Smjestim se u njegov zagrljaj, dok mi on nježno mazi ruku. Nedugo potom krene navala smijeha, i ja poželim da je to stvarno pa uzdahnem.
On to primjeti, pa mi podigne lice u razinu svog. "Što je?" Uzdahnem. Sad ili nikad, Anna.
"Nisam kao ona, Dejane. Niti ću ikada biti. Zaboga, tu sam uz tebe i za tebe. Volin te." Potom ga pogledam, a faca mu je užasnuta. "Dobro si čuo, volim te. Znam te cijeli svoj život, postao si moj živ..." Prekine me jednim lakim poljupcem.
"Znam da nisi kao ona... Zato te i želim... Anna, nemaš ti pojma kako te volim. Kako me boli gledati te kao prijateljicu, dok ti u mislima radim sve i svašta..."
Uzdahne, a ja ga zagrlim. Čitavu minutu ostanem tako, a onda, prije nego se poljubimo šapnem mu na usne da nisam kao ona.
"Znam", kaže pa ruku zavuče pod moj duks, stavivši ju na moj struk. "Ti nikada nećeš biti kao ona, malena."
