Za vida_s_baby
btw, Lukicaaa, budi ponosna na mene, nema onih scena.
...
Prošla su tek tri mjeseca odkako smo se vjenčali, ali odlučili smo preuzeti mjere opreza i preseliti se u veću kuću. Večeras bismo trebali prespavati prvi put, čisto da vidimo kako je. Tek za mjesec se useljavamo, kada mu krene pauza prije utakmica.
(...)
"Domagoj!" Viknem, dok bezuspješno pokušavam zakucati ekser sa slikom. Ljestve na kojima stojim su nestabilne i... "Wow, imam te!" Panem direktno u njegovo naručje, pa iskoristim priliku i poljubim ga u obraz.
On se potom nasloni na ljestve, dok gleda u zid. Peužim mu čekić pa uzdahnem. "Molim te, zakucaj to što dublje i jače... Ja odustajem." On podigne obrve pa se nasmije. Priđe mi, pa mi usnama okrzne uho dok šapuće; ,, to si i sinoć govorila..." Nasmijem se, pa nam odem naći film dok on to završi.
Pet minuta iza, D., ulazi u kuhinju. "Ohoho, kokice! A šta gledamo?" Nasmijem se. ,, Tri metra iznad neba!"
Čujem ga kako opsuje. ,,Ja ću te morat tješiti." Kimnem. ,, Nikada se nisi bunio, nećeš ni sad."
Nasmije se jako glasno, a smijeh se odbije o zidove, čineći da traje duže.
"Idemo nevoljo."
Potom me primi- da primi, stisne mi dupe pa me odvede u dnevni, ne mičući ruku.
I sad, dok gledam film pitam se...
Može li mi život biti bolji?
