Koliko možeš biti nervozna na dan vlastitog vjenčanja? Da li toliko da odustaneš? Uzdahnem, pa se okrenem ka ogledalu. Još sam u bijelom donjem, izazovnom vešu. I, premišljam se.
Oko moje veze sa Šimom, našeg početka novog života. To me toliko plaši i... Ne znam. Prstima prođem kroz valovitu kosu, a ona mi u gustim loknama pane niz leđa.
Dvoumim se, otići pred oltar i reći Šimi 'da' ili...
Moja dvojba se nakratko zatomi u meni, jer se on ušunja. "Hej, ne smiješ biti ovde!" Kažem. "Ma..." Počeše se po glavi. "Samo da razbijem neka dvoumljenja." Kaže, pa navali na mene.
▫ pola sata nakon▫
Sjedim naslonjena na stolčić za šminku i gkedam ga dok zakopčava šlic. Na licu mu titra smiješak, pa mi priđe za korak. "Udaješ se za mene?" Nasmijem se, pa mu umjesto odgovora dam poljubac.
Čelo nasloni na moje, a ja mu odgovorim.
"Da... Nakon razrješavanja mojih nedoumica ne vidim razlog zašto ne bih?" Nasmije se pa me obgrli oko bokova.
"I bolje ti je. Nemamo vrimena da ponovo diskutujemo."
Poljubi me pa ode, a na mom licu zasja smiješak. Uistinu, ne znam što sam se premišljala, volim ga.
▫▫▫
"Jesi spremna? Uvik se mođeš predomisliti."
Stojim sa ocem i on po poslednji put provjerava moju spremnost.
"Tata... Ni u što u životu nisam bila sigurnija kao u ovo. Volin ga."
Tata se nasmije.
"Idemo te udati." Kimnem, jer...
Pa, on je moj san.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
