Prvo, samo nešto da objasnim.
Nastavke objavljujem dok ih napišem, stoga ako vam u sat vremena stignu tri obavještenja- istina je. Svi su napisani jako brzo. Drugo, sinoćnji nastavak sa Mandžom sam doslovno pisala polužmireći. Bila sam umorna, ali obećala sam Loreni i, jebi ga, ja svoja obećanja moram održati 😉😊
mel-ss sunce, Lovrena ti pišem kasnije večeras... Ovo je momentalna inspiracija 🐣 😊
...
"Mislim da napokon možeš parkirati. Evo tu." Prstom pokažem slobodno parkirno mjesto ispred nas. Danijel uspori, ali nedovoljno da stane. "Jesi li sigurna da želiš stati?" Pogledam ga podignutih obrva. "Da, to su mi rod... Da se ti nisi uplašio?" Upitam ga, jer bi to objasnilo sve. Mislim ko još normalan kruži sedam krugova jer mu, navodno, taj broj donosi sreću. "Ne, nisam. Samo ne želim umrti mlad..."
Nasmijem se.
"Nisi ti toliko mlad... Skoro ti je trideset." Provociram, on nikada neće znati da mi je uvijek predivan. I sad, sa dvadeset i devet, i nekada, kada bude imao sedamdeset i devet. Valjda je tako sa ljudima koje voliš.
Pokušam mu olakšati: " Imaj na umu da ne priznaješ ubistvo." On uzdahne, pa kimne. "Imaš pravo, ljube. Idemo?"
Kimnem, pa izađem. Sačekam ga da uzme kese, pa odemo do vrata. Pola sata grljenja, ljubljenja, upoznavanja... Uspjela sam se maknuti sa Danijelom u moju djevojačku sobu.
"Vidiš, ovde sam odrasla. Ovo je..." Sjetno se nasmijem. "Soba moje mladosti." Kažem, dok se gledam u ogledalu. Potom mi on priđe, zagrli me oko struka i poljubi u vrat. "A... Jesi dovodila dečke tu?" Sjetim se svonih konzervativnih roditelja. Nasmješim se, pa mu odgovorim:" Samo jednog."
Jer, on je uistinu bio prvi muškarac u mojoj sobi, a to nije moj tata.
Danijel se naglo odmakne od mene.
,,Ko je taj?" Nasmijem se pa mu priđem. ,,Onaj za kog se nadam da će biti posljednji."
Svojom izjavom mu skinem ozbiljnost sa lica, a on mi se osmjehne. Potom me zagrli oko struka, zaokrene me ka sebi i usnama mi dodirne vrat. ,,Mmmmmm..." Čujem ga kako mumla, dok svoju izbočinu neumorno trlja o mene. Potom me spusti u krevet, pa naatavi harati usnama.
Odlučim ga spriječiti u naumu, odlučim mu slomiti srce.
,, Ne sad... Čekaj... Dok odemo k-k-k- kućiii..." Mumlam, dahćem... Dok ga pikušavam ga navesti da stane.
I stao je on, ali tek kada mi je priuštio vrhunac ovog podneva.
