16. poglavlje

6.2K 305 84
                                    


Melina

Petak

Sinoć sam slagala Masima.
Čitave noći borila sam se sa kajanjem i grižom savesti, ali kako sam mogla da mu kažem bilo šta kad je bio onakav. Bojala sam se da ne uradi nešto zbog čega će se kajati. Bojala sam se da ne uradi nešto Ridu.

Nisam mogla a da se ne setim njegovih reči kojima mi je jasno stavio do znanja da je će ubiti i mene i onog sa kojim ga budem prevarila. Bilo je to prvo jutro našeg zajedničkog života i neke stvari prosto ne možeš da zaboraviš ma koliko da to želiš.

Nisam ga prevarila sa Ridom. Nisam to ni nameravala. Nikad! Rid je možda zgodan i sve ostalo, ali nije ni do kolena mom Masimu.
Nisam želela da se bilo šta između mene i Rida dogodi i sad znam da sam napravila grešku što sam sela sa njim u kola.
Ali onda... Onda mi je to izgledalo kao normalna i bezazlena stvar. Rid je izgledao kao prijatelj. Barem sam ga ja tako gledala.

Ponudio se da me poveze, jer idemo u istom pravcu. Idemo bukvalno u istu zgradu, na isto mesto. Zašto da ne, pomislila sam i u početku je sve bilo kako treba.
U gradu je bila gužva, pa smo se kretali polako. Pričali smo o poslu, o hotelu, o Suzan i njenog predivnoj dečici i mislim da ni sad nisam sigurna kako i kada je razgovor skrenuo u potpuno drugom smeru. Znam samo da sam ga u nekom momentu čula kako govori da je siguran da sam ja nesrećna pored Masima i kako me on može usrećiti.
Mislila sam da mi se učinilo. Da, stvarno sam to mislila, jer... Ne znam! Ne shvatam zašto ja od svih žena?! Ja sam udata i, da se ne lažemo, kao poslednja budala zaljubljena sam u svog muža. Nikad mi nije ni palo na pamet da pogledam drugog muškarca, jer zašto bih kad je Masimo sve.
Znam da Ridu nikad nisam dala ni trunčicu povoda za bilo šta i valjda sam zato i bila toliko šokirana kada je krenuo sa tom pričom. Pokušala sam da ga zaustavim. Rekla sam mu da prestane, ali on kao da me uopšte nije čuo. Nastavio je da mi udvara, da mi govori kako zaslužujem mnogo više od nekog umišljenog tipa koji ne ume da ceni ono što ima pored sebe. Počela je da me hvata panika i jedino što sam želela bilo je da mogu nekako da isparim odatle.

Videla sam da se približavamo nekoj koloni i Rid je počeo da uporava. Ja sam u svom umu gorzničavo pokušavala da smislim šta da radim. Odlučila sam da iskoristim priliku i izletim iz auta kada se potpuno bude zaustavio, jer su vozila ispred nas stajala.
A onda sam napravila grešku i sve se nekako desilo prebrzo.

Trebalo je da samo izletim iz auta. Trebalo je da me ne bude briga ni za šta i da samo pobegnem odatle. Umesto toga, ja sam se okrenula da pogledam Rida. Zašto?! To ne znam ni sad! Znam samo da nije trebalo to da uradim, jer kada sam se okrenula njegovo lice je bilo toliko blizu mog da sam izgubila dah. Promrmljao je kako mu se sviđam i počeo da me ljubi nesvestan šoka zbog koga sam sva bila ukočena poput drvene lutke. Trebalo mi je nekoliko sekundi da odreagujem. Udarila sam ga u grudi i odgurnula od sebe. Sirene su se nervozno oglasile iza nas. Uhvatila sam se za vrata s namerom da ih otvorim, ali kolona ispred nas se već pomerala i Rid je pokrenuo automobil.

Tražila sam mu da stane kako bih izašla. Besomučno sam ponavljala kako želim da izađem, a on je sa strpljenjem koje je počelo da me nervira uporno ponavljao kako ne može da stane i kako ćemo uskoro stići.
Ja nisam obraćala mnogo pažnje na to gde se nalazimo. Bila sam ljuta zbog onoga što je učinio i užasno razdražena činjenicom da sam zarobljena sa njim u kolima sve dok se on ne smiluje i pusti me da izađem.
A onda smo se neočekivano brzo našli ispred zgrade. Čim sam je ugledala viknula sam mu da stane i da hoću baš tu da izađem, jer me je užasavala pomisao da se uvezem sa njim u garažu.

Poslušao me je.

- Ja sam udata žena, Ride, a ti si očigledno loše procenio i mene i moj brak! - rekla sam besno pre nego što sam izletela napolje i zalupila vrata za sobom.

PRISILJEN (završena)Where stories live. Discover now