13. poglavlje

5.8K 300 75
                                    


Melina

Zbunjena sam. To je jedino što jasno mogu da prepoznam. Sve drugo je tako zbrkano.
Bila sam srećna i puna poleta, jer je prvi dan na poslu prošao dobro.
Nisam očekivala Masima. Nisam očekivala ni da će me odvesti na ručak, a ni u najluđim snovima nisam mogla da zamislim ono što mi je u restoranu rekao.

Pomislila sam da sanjam dok mi je govorio kako želi da pokušamo da imamo normalan brak.
Da li je zaista to rekao ili se to samo moja mašta poigrava mnome?

Srce mi je od radosti tuklo kao ludo, ali sam se u isto vreme strašno plašila. Plašila sam se da ću poleteti i da ću u nekom trenutku ipak tresnuti o zemlju, jer ta krila nisu bila namenjena meni. Pitanje je da li bih se nakon tog pada ikada stvarno oporavila?
Da, za mene bi Masimo bio ostvarenje sna, ali mislim da neko kao ja ne može njemu biti isto to.
Ipak, on je bio uopran. Rekao mi je da neće odustati. Priznao mi je čak i da je ljubomoran na Rida. Došlo mi je da se nasmejem na sav glas. Rid je zaista naočit i verujem da se mnogim ženama dopada, ali ja imam oči samo za Masima. Volela bih da jednog dana skupim dovoljno hrabrosti da mu to i kažem. Volela bih mnogo toga, ali nakon svega što mi je rekao jedva da sam se usuđivala da ga pogledam dok smo ručali.

On je preko svega prešao glatko i nastavio da se interesuje za moj posao u hotelu. Ispitivao me i trudio se da održi razgovor, ali ja sam bila previše pometena i uzdrmana da bih mogla opušteno da ćaskam sa njim.

Mislim da mi je još gore bilo kada smo krenuli kući. Unutrašnjost automobila mi se učinila premalom, a Masimo mi je bio preblizu. Tada sam miris njegovog parfema osećala jače nego u restoranu. Te zavodljive note uvlačile su mi se u nozdrve i golicale mi čula na način na koji nisam ni mogla da zamislim da parfem to može.
Celo telo mi je postalo nekako slabo i ja sam utonila u sedište još uvek se pitajući kako je uopšte moguće da je Masimo poželeo da ima nešto sa mnom. Bila sam izgubljena u sopstvenim mislima i potpuno opijena njegovim mirisom kada je iznenada ispružio ruku da dohvati nešto iz pretinca i sasvim slučajno rukom dotakao moje golo koleno.

Kunem se da me je tog trenutka pogodio blaži strujni udar. Pogledali smo se i oboje smo bili tako očigledno šokirani. Osetio je isto što i ja. Brzo je vratio pogledn na put, a ja sam još neko vreme zurila u njega nesposobna da uradim bilo šta drugo. Ćutke smo se dovezli do zgrade. Ćutali smo i dok smo se vozili liftom. Stajali smo na dva suprotna kraja kao da smo se oboje plašili da se ponovo ne dodirnemo.

Ušli smo unutra i odmah se razbežali svako na svoju stranu. Trebalo mi je nešto da se uposlim, pa sam se bacila na ribanje i čišćenje. Kuća je bila prilično čista, jer sam je redovno održavala, ali me to nije sprečilo da sve još jednom pređem.
Bilo je prilično kasno kada sam završila. Istuširala sam se i pošla u kuhinju po čašu vode. Pretpostavila sam da je Masimo već otišao na spavanje, jer je kuća bila izuzetno tiha. Međutim, pogrešila sam. Bila sam već pred vratima svoje sobe kada sam začula njegove korake iza sebe.

- Ujutru te ja vozim u hotel. -

Okrenula sam se naglo i skoro se sudarila sa njim. Reči su mi zapele u grlu, a voda u čaši je pretila da se prospe.
Morala sam da se odmaknem makar i za pola koraka kako bih ponovo mogla da funkcionišem.

- U redu. - izdahnula sam šištavo.

Nije ništa rekao, ali se nije ni pomerio. Gledao me je blago spuštene glave i pogleda tako napetog da sam pomislila kako sam učinila nešto loše i kako je verovatno sada ljut na mene. Nisam znala šta je u pitanju, ali svejedno nisam imala želju da se svađam i zato sam odlučila da odem u svoju sobu.

- Laku noć, Masimo. - rekla sam tiho i okrenula se da pođem, ali mi nije dozvolio.

Uhvatio me je za mišicu i povukao tako jako da sam se čitava zadrmala baš kao i voda u čaši koja se na kraju izlila i prolila po meni. Osetila sam kako mi hladna voda natapa spavaćicu i kako mi se mokra tkanina lepi za dojku. Tanak pamuk je istog trenutka postao proziran i nije više mogao da sakrije moju tamnu očvrslu bradavicu.
Osetila sam se kao da stojim gola pred njim. Srce mi je podivljalo u grudima i osetila sam kako mi vrelina šiba u lice. Podigla sam pogled i videla Masima kako gleda u mokro mesto na mojoj spavaćici. Kada su nam se pogledi napokon sreli njegove plave oči bile su tamne i gorljive.
Ne znam koliko dugo je sve to trajalo. Izgubila sam pojam o vremenu, ali imala sam utisak da smo se neko vreme samo gledali pre nego što je uzeo čašu iz moje ruke i spustio je na komodu. Zgrabio me je oko struka i pribio uza zid, pa se i sam pribio uz mene isturivši kukove. Šake mi je položio na obraze i tiho izgovorio da ga izluđujem pre nego što je spustio svoje usne na moje i počeo da me ljubi.

PRISILJEN (završena)Donde viven las historias. Descúbrelo ahora