Uzdahnula sam i prošla rukom kroz kosu nakon čega sam se naslonila na sto laktom iste te ruke i pogledala prema te dvije ljutite osobe za koje sam se sve do danas nadala da su se promijenile. Harry je stavio ruku na naslon od moje stolice te mi se još više približio i zaista sam mu bila zahvalna na tome s obzirom da mi je bila potrebna njegova podrška. Mama se nakašljala kao i uvijek prije svojih 'dubokoumnih govora' koji uglavnom uvijek sadrže jedne te iste gluposti. Otvorila je usta i odmah nakon što je iz njih izašao samo glas 'o' tata je prekinuo dobijajući usput i mamin iznenađeni pogled. Iako u tom trenutku ne bih trebala biti ni na čijoj strani osim svojoj i Harryevoj bilo mi je drago što mama nije kao i uvijek ona koja ima glavnu riječ.
Tata: Pa ovako dragi gospodine....
Pogledao je prema Harryu sastavljajući jagodice svakog prsta svojih poprilično svijetlih muških ruku.
Tata: Bilo bi lijepo da mi prvo kažeš razlog tvog večerašnjeg nenajavljenog dolaska i upada na večeru kojoj definitivno nisi trebao prisustvovati.
Prevrnula sam očima i uputila tom trenutno zaista bezosjećajnom muškarcu, kog s vremena na vrijeme zovem ocem, ljutiti pogled. Osjećala sam se loše slušajući riječi poput tih upućene Harryu.
Harry: Došao sam da vidim vašu kćer.
Samuvjereni kovrdžavi dečko se sasvim naslonio na naslon svoje stolice gledajući ravno u oči mog tatu koji je uzdahnuo i podigao obrve spuštajući pogled.
Tata: Pa to sam mogao i sam zaključiti.
Harry: Pa što me onda pitate?
Po Harryevom glasu sam mogla primijetiti da je postao dosta nervozniji i ljući, a kada je tata podigao pogled sa svojih šaka mogla sam primijetiti da je isto stanje i kod njega.
Tata: Mislio sam na večeru.
Pogledala sam prema mami koja je očito bila 'na iglama' kao i ja samo što je vjerovatno razlog takvog njenog stanja bilo gubljenje dominantnosti.
Harry: Pa ne vidim ništa loše u tome da budem na večeri na kojoj je prisutna moja djevojka.
Tata je nervozno uzdahnuo i malo se više nageo prema nama dvojema ne skidajući pogled sa Harryevog, u tom trenutku, namrštenog lica.
Tata: A u paketu s tim dolazi svađanje i pokušaj ubistva moje majke?
Harry je prevrnuo očima i pogledao na stranu preturajući jezikom po unutrašnjosti svojih usta, a jedini odgovor koji sam ja lično dobila s njegove strane bilo je uvijanje pramena moje kose.
Tata: plus, kada je već zoveš svojom djevojkom ne bi trebao i da je varaš.
U tom trenutku je Harry naglo skočio usput stvarajući škripav zvuk svojom stolicom nakon čega se nageo preko stola i uhvatio mog tatu za kragnu unoseći mu se u facu. Srce mi je poskočilo zajedno sa cijelim tijelom, a mama je istog trenutka pokušala da odmakne Harrya od tate. Ipak, to je bilo nemoguće i činilo mi se da čak ni tornado ne bi uspio odvojiti tog bijesnog kovrdžavog dečka od mog oca čije su me riječi itekako povrijedile.
Harry: Slušajte me...
Glas mu je bio još promukliji nego inače, a oči su podsjećale na najtamniji smaragd koji je svijet ikada imao priliku vidjeti. Pričao je kroz zube izazivajući blage trzaje s tatine strane.
Harry: Ja vašu kćer volim i više od svog života i to sam vam rekao još davno kada čak ni ona to nije znala...
Kroz glavu mi je odmah prošao tatin i Harryev tajni razgovor čiju temu nikada nisam saznala.
Harry: Nikada ali nikada je ne bih prevario i nisam je prokleto prevario, a ako još jednom čujem takvo nešto iz vaših ili bilo čijih usta kunem vam se da ću i vas i toga sravniti sa zemljom! Pa makar vi bili njen otac ubiću vas, kunem vam se!
Mama: Gospode...
Ariel: Harry...
Izgovorila sam to sasvim tiho i mislim da me niko od njih nije ni čuo. Polako sam uhvatila dio Harryeve mekane majice te ga povukla prema sebi ali to nije uspijevalo sve dok mu se nisam još više približila i stavila ruku na njegovo rame.
Ariel: Harry, pusti ga...Molim te...
Tata je imao nedefinisan izraz lica i iskreno nisam mogla shvatiti da li se plaši ili ne. Iskreno, na njegovom mjestu ja bih.
Ariel: Ljubavi...
Svaku riječ sam pokušavala izgovoriti što je nježnje moguće kako bih ga smirila i napokon vratila na stolicu. Iako se obraćao mom ocu, ne mogu reći da sam se osjećala previše loše s obzirom da su mama i tata zapravo oni koji mene konstantno povrijeđuju. Napetost u Harryevim mišićima je napokon malo popustila nakon čega je odgurnuo tatu koji se zavalio u svoju stolicu i skoro pao sa nje. Mama mu je istog trenutka prišla i počela mu namiještati majicu koja je bila zgužvana u području gdje ga je Harry držao.
Mama: Ti stvarno nisi normalan.
Mama je gledala čas u Harrya koji je još uvijek bio bijesan – čas u tatu koji je uzdisao pokušavajući da povrati svoj samouvjereni stav. Odjednom su se tamno zelene oči susrele sa mojim gubeći bijesni odsjaj koji su sve do tada čuvale.
Harry: Julija...Znaš da...
Stavila sam prst preko njegovih mekanih usana, blago se nasmiješila i klimnula glavom.
Ariel: Znam, ne brini..
Njegove usne su se pod mojim prstom takođe izvile u maleni smiješak nakon čega je uhvatio moju ruku i poljubio njen dlan.
Harry: Volim samo tebe, nemoj to zaboraviti.
Klimnula sam glavom te mu se još više približila i naslonila glavu na njegovo rame unatoč činjenici da su pred nama još uvijek bili moji roditelji. Harry je stavio ruku preko mojih ramena i duboko uzdahnuo pokušavajući da vrati disanje u normalu.
Mama: Jack, od sad šuti molim te...
Mama je histerično prelazila rukom kroz kosu svakih 1o sekundi i gledala oko sebe kao da je bila u potrazi za nečim. Tata je samo pogledao na stranu očito odlučan da ne da nikakav komentar na ono što se upravo dogodilo. Iakoo nije izgledalo baš lijepo bilo mi je jako drago što sam čula one Harryeve riječi s obzirom da se još uvijek, unatoč svemu, osjećam pomalo nesigurno kada je u pitanju Ashley i sve ono što se desilo.
Mama: Ovo stvarno više postaje nepodnošljivo i ja ne znam šta da radim...
Ariel: A da nas možda jednostavno pustiš da budemo srećni?
Pogledala je ispod oka prema meni i uzdahnula očito odlučna da ignoriše moju izjavu.
Mama: mislim da je ono što se večeras dogodilo bilo zaista nešto što ne bi priličilo ni prastarim ljudima iz pećine.
Harry: Zamolio bih vas da u svemu tome ne pronalazite samo mene kao krivca.
Harry je značajno podigao obrve i svi mi smo vrlo dobro znali da misli na Lea.
Mama: A...
Harry: A on je počeo.
Smeđokosa i sada već iznervirana žena je uzdahnula i prevrnula očima.
Mama: Bilo bi lijepo da me pustiš da dođem do riječi.
Harry: niko vam ne brani sve dok realno govorite.
Stavila sam ruku na Harryevo koljeno i lagano ga stisnula pokušavajući da mu dam do znanja da sam na njegovoj strani unatoč činjenici da je u pitanju rasprava u koju su uključeni moji roditelji.
Mama: Vidi, ti se meni ne sviđaš od samog početka i svaki put kada se pojaviš u našoj blizini nastane neki problem...haos... Večeras je čak i jedna stara i nedužna žena mogla nastradati! Umrijeti!
Počela je poput neke čudakinje mahati rukama oko svoje glave i da nismo bili svi u situaciji kakvoj jesmo, vjerovatno bih se nasmijala.
Harry: Pa pobogu ne bih nikada dopustio da se takvo nešto desi.
Tata koji je sve do tada bio okrenut na bočnu stranu svoje stolice sa laktom na njenom naslonu je pogledao značajno prema Harryu koji je oblizivao svoje usne očito pokušavajući da ostane smiren.
Tata: Pa nije baš tako izgledalo.
Harry je samo ćutao i jednim dijelom mi je bilo drago što je tako jer sam imala osjećaj da bi u suprotnom ponovo skočio na tatu.
Ariel: Zaista ne vidim smisao u cijelom ovom razgovoru s obzirom da je i Leo kriv jednako kao i Harry.
Istog trenutka kada izgovrila to ime od samo tri slova, Harry se trgnuo i još više pribio uz mene.
Mama: Ali Leo nije trenutno prisutan.
Mama se nagela prema naprijed, tačnije prema meni i odmah zatim sam to i sama učinila.
Ariel: pa mogao je biti da ste mu vi rekli da ostane.
Kao što sam i pretpostavila samo je ignorisala moju izjavu i to me je polako počelo nervirati. Ako već svi sjedimo za glupim trpezarijskim stolom i prisustvujemo još glupljoj raspravi onda možemo barem svi da imamo pravo na riječ i ispoljavanje svog mišljenja.
Mama: Da li ti razmišljaš o tome šta će se dogoditi s našom kćerkom koja sve više pada pod tvoj uticaj onoga trenutka kada prekinete? Koliko ja znam, ona planira otići sa tobom čim postane punoljetna što znači da ćete živjeti zajedno ili šta već...ostavićeš je bez ičega?
Namrštila sam se i promeškoljila u mjestu, a ta tema je bila nešto što definitivno ne prija mojim ušima. Ono što je mama rekla predstavlja zapravo moju podsvijest koja me svakodnevno podsjeća na posljedice mog i Harryevog....prekida...Nesigurno sam pogledala prema Harryu koji je zamišljeno gledao u sredinu stola. Svi smo ćutali i bilo je samo pitanje trenutka kada će on nešto da kaže. Iskreno, plašila sam se šta bi mogao da kaže...
Harry: Ja...Ja ne želim prekinuti sa vašom kćerkom...
Oči su mi se istog trenutka raširile, a njegove riječi su se počele neprestano premotavati u mojoj glavi. Usne su mi se izvile u maleni smiješak, a Harry je kraičkom oka pogledao prema meni i takođe se nasmiješio. Mama i tata su izmijenili par pogleda nakon čega se tata nakašljao i pogledao značajno prema Harryu.
Tata: To znači...da je planiraš oženiti?
O Bože...Prešla sam vrhovima prstiju preko čela gledajući na stranu jer sam osjećala Harryev pogled na sebi. Ne znam kako da se ponašam i nemam pojma da li bih možda nešto i ja trebala reći. U svakom slučaju, nisam očekivala ovakav tok razgovora.
Harry: Mislim da je rano da pričamo o tome, još uvijek smo mladi...Ali nemojte misliti da ću je oženiti samo zato da vama dokažem da je volim. Ona zna da ja nju volim i to joj pokušavam dokazati iz dana u dan...
Mama: Hah, baš si joj dokazao kad si...
Ariel: Mama!
Ne želim da se više spominje ta prokleta glupost koja se dogodila sa Ashley. Imam osjećaj da je bit ovog razgovora upravo to...Inače, Harryeve riječi su ostavile neutralan utisak na mene jer je to zapravo istina...Ja vjerujem u njegovu ljubav prema meni i to mi konstantno dokazuje, ako naravno zanemarimo ono što se dogodilo...
Skoro smo svi u isto vrijeme uzdahnuli i pogledali na različite strane. Još uvijek nisam skidala ruku sa Harryevog koljena jer sam željela da imam kontrolu nad njim u slučaju da ponovo poleti na jedno od mojih divnih roditelja.
Harry: Ono što sam rekao vašem mužu važi i za vas.
Mama je podigla obrve i pomakla jedan pramen kose na stranu smiješeći se pomalo zlobno.
Mama: još si i nasilnik nad ženama?
Podigla sam glavu i proizvela neobičan zvuk shvatajući da se ovaj razgovor sastoji od svega osim smisla.
Harry: Mislim da bi najbolje bilo da završimo ovaj razgovor.
Tako je. Bolje da se raziđemo prije nego što na red dođe selidba ili nešto slično.
Tata: To se neće dogoditi dok ja ne završim razgovor.
Harry je samo prevrnuo očima i pružio ruku prema tati dajući mu do znanja da može reći to štoo ima.
Tata: Ja zaista ne znam šta da učinimo, a da vas dvoje prestanete sa glupostima i...mislim da nema više koristi pokušavati razdvojiti vas ali jednu stvar znam zasigurno...Moja kćer će biti povrijeđena.
U tom trenutku je pokazao rukom prema Harryu mojem se koljeno istog trenutka trznulo.
Tata: Od strane tebe.
Mislim da bi Harry ponovo skočio na njega ali sam ja prije toga stavila ruke na njegovo rame koje se nalazilo odmah pored mene.
Ariel: Harry, ne slušaj ga...
U njegovim očima se već pojavila ona tamna zelena vatra koja je buktila i bilo je samo pitanje trenutka kada će ona izaći napolje. Kada se to dogodi, moj otac bi mogao da nastrada.
Harry: Rekao sam vam već jednom...
Tata: Znam šta si mi rekao i bolje bi ti bilo da ne zabrljaš jer ću ja onda imati razloga da tebe sravnim sa zemljom!
Ljutiti smeđokosi čovjek je udario dlanom od sto i ustao, a odmah za njim je to učinila i njegova žena.
Tata: Sada je razgovor završen.
Nije skidao svoj ljutiti pogled pun bijesa sa kovrdžavog dečka koji je još uvijek sjedio i mislim da bi istog trenutka napao tatu da ga nešto nije sprječavalo. Vjerovatno činjenica da je on moj otac...
Mama: Sada bi bilo lijepo da ispratiš svog dečka Ari.
Svaka riječ je bila posebno naglašena i sarkazam je bio i više nego uočljiv. Da mi je samo znati gdje su nestali Jade i Jack koje sam imala priliku vidjeti onaj dan kada sam završila u bolnici...
Ariel: Pa čekaj on će...
Mama: Ne, neće noćiti. Ako se ne sjećaš to je bio dio glume zbog Beth.
Prevrnula sam očima i ustala zajedno sa Harryem koji je izgledao i više nego iznervirano i na svu sreću samo je ćutao.
Ariel: Hajde idemo...
Rekla sam to sasvim tiho i uhvatila njegovu mekanu i veliku ruku koja je sve do tada bila veoma zgrčena.
Harry: Doviđenja.
Čim je to izgovorio povukao me je te smo napustili kuhinju i dnevni.
Ariel: Ja ne mogu vjerovati...
Prošla sam rukom kroz kosu i zaustavila se pored vanjskih vrata koja je Harry istog trenutka otvorio te se okrenuo prema meni posmatrajući me svojim krupnim zelenim očima.
Harry: Vidimo se Ariel.
Glas mu je zvučao pomalo neprirodno i dosta glasnije nego što bi to bilo potrebno i baš kada sam krenula da ga pitam da li je dobro, zatvorio je vanjska vrata ostajući u unutrašnjosti kuće nakon čega me je povukao za ruku niz hodnjik pa uz stepenice.
Ariel: Št...
Odjednom je stavio ruku na moja usta i uputio mi značajni pogled nakon čega smo prešli nekolike posljednje stepenice i našli se na spratu.
Ariel: Zaboga Harry...
Nasmijao se i podigao kažiprst dajući mi do znanja da i dalje ćutim. Uzdahnula sam i stavila ruke na kukove, a on je počeo da se nadviruje i svojim zelenim pogledom prelazi preko zidova i vrata ispred nas.
Harry: Koja je sada tvoja soba?
Zamahala sam glavom i polako sam počela da shvatam njegov plan. Pokazala sam mu rukom prema vratima od sobe u kojoj sam provela cijelo svoje djetinjstvo sve dok me moji nisu prebacili u onu ružnu, staru i odvratno zelenu. S obzirom da ih je nedavno nešto dobro udarilo u glavu, zajedno sa ukidanjem kazne su mi vratili i moju dragu sobicu.
Zelenooki dečko me je uhvatio za ruku i uvukao u sobu nakon čega je spretno dva puta okrenuo ključ koji se već nalazio u bravi. Prekrstila sam ruke i značajno ga pogledala, a on se nasmijao i uzdahnuo krećući se prema meni i spuštajući ruke na moje obraze.
Harry: Na kraju ipak mora da bude po našem...
Prevrnula sam očima i nasmijala se zaista srećna što će ipak noćiti kod mene. Ne znam kako ćemo se ujutru zajedno iskrasti ali to trenutno nije ni bitno. Već jednom smo to radili...Ono veče kada mi je prvi put rekao da me voli....da, dobro se sjećam toga...I ujutru smo uspjeli da se iskrademo od ludih francuza. Ni sada ne bi trebalo biti mnogo teže. Čvrsto me je zagrlio i pritisnuo usne na moje polako me gurajući prema krevetu. Otvorila sam oči i po linijama ispod njegovih kao i pokretima usana mogla sam zaključiti da se smješka.
Ariel: Harry?
Odjednom me je gurnuo na krevet i legao preko mene ostavljajući cijeli niz poljubaca duž mog lica i obraza sve dok nije došao do uha.
Harry: Ponovo ćeš morati biti tiha Julija.
Vragolasto se nasmijao i namignuo mi nakon čega je skinuo majicu izlažući svoj prelijepi torzo. U tom trenutku su u meni zavladala dva osjećaja: uzbuđenost i panika ali sam odlučila ovaj drugi ignorisati. Nasmijala sam se i zamahala glavom, a smeđokosi dečko iznad mene mi je dodao jastuk i sasvim približio lice mome gledajući me svojim tamnim zelenim očima i dodirujući moje usne svojim prethodno oblizanim.
Harry: Trebaće ti.
Prevrnula sam očima i stavila ruke oko njegovog vrata nakon čega sam ga još više privukla sebi započinjući veoma strastven poljubac. Beth se nalazila u sobi do nas tako da sam se samo mogla nadati da je gluva...
.......... .............. .........
____Dan kasnije____
Harry's P.O.V. (Harryeva perspektiva)
Erik: Ne, ne...Ti stani tu.
Uzdahnuo sam posmatrajući crnokosog čovjeka koji već 1o minuta pokušava da namjesti dvije ispaćene djevojke u položaj koji njemu odgovara. Izmakao se na stranu i stavio prst preko usana pomno ih zagledajući, a njih dvije su kao ukočene stajale u mjestu i imao sam čudan osjećaj da mole Boga da ta poza napokon bude prihvaćena. Nakon nekoliko trenutaka šutnje, danas očito izgubljeni Erik je odmahnuo glavom i rukama nakon čega su svi prevrnuli očima i uzdahnuli.
Erik: Hm...Ne može ni tako....
Jedna od one dvije je prošla rukom kroz kosu i imao sam osjećaj da će svakog trenutka početi plakati. Svi su počeli da nešto između sebe ćaskaju i jedina osoba koja je zamišljeno čitala scenario bila je prelijepa smeđokosa djevojka koja je sjedila odmah pored mene. Grickala je dojnju usnu i svako malo stavljala ia uha nestašni pramen kose koji joj je uporno padao ka dole. Jednim prstom ukrašenim crno-bijelim lakom je prelazila preko bijelog papira uporedo sa plavim očima koje bi se i po nekoliko puta vraćale na jedan te isti dio teksta. Krajevi usana su mi se sve više izvijali prema gore i zapitao sam se zašto od početka časa nisam samo nju posmatrao. Pogledao sam prema Eriku s kojim je sada bila još jedna smeđokosa starija žena, za koju pretpostavljam da je scenograf i samo sam se nadao da me neće pozvati da mu se pridružim. Sjediti u zadnjem redu pored djevojke koju volim više i od samoga sebe je nešto što u tom trenutku definitivno želim raditi.
Dojnju usnu koja je sve do tada bila zarobljena između njenih bijelih zuba je napokon oslobodila nakon čega je blago počela pomijerati čitajući sitni tekst ispred sebe. Ne znam zašto ali svaki njen pokret mi se jako dopadao i prije nego što sam i shvatio šta radim izvukao sam mobilni iz džepa i uslikao je pazeći da me ne primijeti. Slika je bila jednako savršena kao i ona i istog trenutka sam je stavio na pozadinu. Odjednom je uzdahnula i protrljala oči nakon čega je pomalo zbunjeno pogledala oko sebe. Bilo je očito da je bila i previše zadubljena u čitanje. Pogled joj je napokon došao do mene i istog trenutka se nasmiješila odlažući scenario pored sebe.
Harry: Dobro došla nazad.
Odložio sam mobilni pored sebe kako ne bi vidjela sliku. Siguran sam da bi me odmah počela tjerati da je brišem ili nešto slično, a to zasigurno ne želim učiniti. Nasmijala se i prevrnula očima, a ja sam uživao posmatrajući svaki njen pojedini pokret. Pogledala je prema Eriku i one dvije djevojke i njene prelijepe plave oči su se istog trenutka raširile, a obrve skupile.
Ariel: Još uvijek?
Pogledala je prema meni, a ja sam se nasmijao i klimnuo glavom.
Ariel: O Bože...
Pomjerio sam se u stranu i sasvim se pribio uz nju stavljajući ruku na njenu nogu. Pogled joj je istog trenutka pao na ogrebotinu koja se nalazila na istoj toj ruci i nakon što mi je uputila zbunjeni pogled nježno je prešla prstima preko još uvijek pomalo bolnom mjestu.
Ariel: Šta ti se dogodilo?
Harry: Ogrebao sam se prilikom silaženja sa drveta.
Kroz glavu mi je odmah prošla prelijepa noć koju sam proveo sa svojom Julijom kao i rano jutarnje iskradanje kroz prozor i pentranje niz kuću.
Ariel: Oh...Boli li te?
Zabrinutost u njenom pogledu je bila i više negoo očita, a za mene i itekako simpatična. Jednostavno to važi za vse što ona radi. Volim svaku njenu vrlinu i manu i naviku...Jednostavno sve.
Odmahnuo sam glavom, a po njenom izrazu lica sam mogao zaključiti da mi baš i ne vjeruje. Tada mi je kroz glavu prošla jedna fix ideja, a usne su mi se razvukle u vragolasti osmijeh.
Harry: Zapravo, mogao bi mi pomoći jedan poljubac...
Podigao sam ruku, a ona je prevrnula očima, nasmijala se i udarila me rukom po prstima pazeći da ne zahvati dio gdje se nalazila ogrebotina.
Ariel: Nemam drugog posla nego da pred svima ljubim tvoju ruku. Ne umišljaj da si kraljica Elizabeta.
Značajno me pogledala, a ja sam joj isplazio jezik pokušavajući da kontrolišem osmijeh koji je uporno želio završiti na mom licu.
Erik: E to je to!
Svi smo odjedanout pogledali prema Eriku koji je držao ruke u vazduhu, a one dvije djevojke su se kiselo smješkale pokušavajući da ostanu u pozi koja je po meni bila najgluplja do sada. Ona žena, tj. scenograf je brisala graške znoja sa čela, a svi ostali su počeli da aplaudiraju vidno srećni što je Erik napokon uspio da zadovolji svoje kriterijume.
Ariel: Napokon...
Ponovo je spustila pogled na papir i počela čitati scenario i baš u trenutku kada sam krenuo da joj ga otrgnem, začuo se Erikov pomalo slabašni muški glas.
Erik: Za danas bi to bilo to.
Svi su istog trenutka skočili na noge i poput stampeda počeli napuštati prostoriju. Ariel je zijevnula i lagano počela spremati svoje stvari nakon čega je stavila ruksak na jedno rame i ustala bacajući pogled na mene.
Ariel: Idemo li?
Ja sam pomalo izgubljeno klimnuo glavom i ustao, a ona se nasmijala i zamahala glavom krećući se prema izlazu iz prostorije. Erik je vodio 'ozbiljan' razgovor sa scenografkinjom pa sam odlučio ne prekidati ih. Napokon smo napustili salu u kojoj su ostale svega nekolike osobe i svježi zrak je bio nešto što je zaista prijalo nakon onog zagušljivog iz koga smo izašli.
Ariel: Uh...Jako sam umorna. Protegnula se ispružajući ruke prema gore, a ja sam iskoristio priliku te joj prišao sa leđa i obamotao ruke oko njenog struka. Na trenutak se trznula, a odmah zatim nasmijala previjajući ruke unazad i svatljajući svoje duge i tanke prste u moju kosu. Uživao sam u tom osjećaju kao i njenom mirisu koji je ispunio cijeli prostor oko nas. Prislonio sam nos uz njenu mekanu kosu i uzdahnuo spuštajući jedan nježni poljubac.
Harry: Volim te...
Iz nekog razloga imam potrebu da joj to kažem svaki put kada mi padne na pamet, a to se dešava zaista često. Možda to jednostavno jednim dijelom radim i da bih čuo ono 'i ja tebe' s njene strane.
Ariel: I ja tebe...
Čudan osjećaj koji se odjednom pojavio u mojim prsima mi je potvrduo sumnju od maloprije. Nasmijašio sam se i okrenuo je prema sebi prislanjajući čelo uz njeno i gledajući je ravno u oči.
Harry: Kakvi su ti planovi za danas?
Slegnula je ramenima i pogledala prema mojim usnama koje sam istog trenutka izvio u osmijeh, a zatim ih prislonio na njene. Žudio sam za njenim poljupcima kao i uvijek i imao sam osjećaj da se toga ne bih zasitio ni nakon milijardu godina. Prilagodio sam se laganim pokretima njenih mekanih usana koje su imale ukus maline ili nekog sličnog voća. U svakom slučaju dopadalo mi se. Još sam više prislonio njeno tijelo uz moje pokušavajući da osjetim što je više moguće dodira. Želio sam je istog trenutka odvući negdje tako da se više nikada ne moramo rastati...Tako da više nikada njeni roditelji ne stanu između nas..Tako da mogu uživati u njoj kad želim. Poljubac je postajao sve strastveniji i mislim da smo oboje zaboravili na činjenicu da se nalazimo ispred sale gdje nas bilo ko može vidjeti. Prelazio sam rukama preko njenih leđa pokušavajući da ih kontrolišem s obzirom da su stalno željele ići niže...i niže...
U tom trenutku se začuo neki zvuk koji je dopirao od nekud između nas. Namrštio sam se i nastavio pomijerati usne odlučan da to ignorišem ali Ariel očito nije imala takve planove.
Ariel: Harry...
Jednu ruku je izvukla iz mojih kovrdža te je spustila sve do svog džepa.
Harry: ne sad...
Pokušao sam da ponovo nastavim poljubac ali se ona malo izmakla i značajno me pogledala.
Ariel: možda je bitno.
Prevrnuo sam očima i uzdahnuo odmičući se od nje dovoljno da bi mogla da izvadi mobilni i pročita poruku ili šta već...Tek kada sam vidjeo njen novi mobilni koji je sama kupila i koji bih najradije sada bacio pod prvo auto s obzirom da je to moj posao, sjetio sam se svog koji je ostao u Sali na podu. Udario sam se rukom po čelu dobijajući zbunjeni i tamno-plavi pogled od strane prelijepe smeđokose djevojke ispred mene.
Harry: zaboravio sam svoj telefon.
Klimnula je glavom te ponovo vratila pogled na ekran mobilnog nakon čega je počela da nešto kuca. Ja sam brzim korakom ušao u dugi i hladni hodnjik, a zatim i ogromnu salu u kojoj se još uvijek nalazio Erik sa istom onom ženom. Očemu zaboga više pričaju? Oboje su na trenutak pogledali prema meni, nasmiješili se, a zatim nastavili s razgovorom. Počeo sam prelaziti pogledom preko sale i istog trenutka sam ugledao crnokosu djevojku koja je sjedila i nešto radila na...mobilnom....Mom mobilnom! Poskočio sam i krenuo prema njoj prolazeći rukom kroz hladnu i kovrdžavu kosu. Šta dovraga ona radi sa mojim mobilnim?! Prije nego što je uspjela i da podigne glavu otgnuo sam joj ga iz ruke i uspaničeno pogledao na ekran. Bila je u porukama.
Harry: Šta si do dovqraga radila?
Raširila je svoje crne oči i iskreno očekivao sam da će se zlobno nasmijati ali se to nije dešavao.
Harry: Odgovori mi!
Erik i ona žena su istog trenutka pogledali prema meni ali me nije bilo briga. Ne mogu vjerovati da mi je bila u porukama.
Nicky: Zašto praviš toliku uzbunu?
Raširila je ruke, a ja sam nervozno stavio svoje u kosu i zatvorio oči pokušavajući da se smirim.
Harry: Čitala si ih?
S obzirom da je samo ćutala otvorio sam oči i ljutito je pogledao osjećajući kako mi pokretanje pluća postaje sve teže.
Harry: Jesi li čitala proklete poruke?!
Erik: Harry šta se dešava?
Okrenuo sam se prema njemu i uputio mu ljutiti pogled pokušavajući da mu dam do znanja da se ne miješa. Nakon toga sam svoju pažnju ponovo preusmjerio na Nicky koja je ustajala značajno gledajući prema meni.
Nicky: Zašto misliš da bi me zanimalo s kim se ti dopisuješ?
Prošla je pored mene, a ja sam istog trenutka krenuo za njom zaobilazeći zbunjenog i izgubljenog Erika.
Harry: Zašto bi uopšte prebirala po mom mobilnom?!
Nicky: Otkud sam mogla znati da je tvoj? Našla sam ga na podu i samo sam pokušala otkriti čiji je...
Harry: Otkriti čiji je, a na ekranu jasno vidiš Ariel!
Napokon se okrenula prema meni i podigla jednu obrvu upućujući mi značajan pogled.
Nicky: I ako je na ekranu ona to mora značiti da je mobilni tvoj? Samo sam se željela uvjeriti da li je njen i to je to...
Harry: I usput si otišla u poruke?!
Prevrnula je očima i nastavila dalje i baš kada sam krenuo da je zaustavim izašla je sasvim iz sale ne ostavljajući mi velik izbor. Ne mogu se sada gonjati sa njom pred Ariel...Možda nije ulazila u poruke...Možda je samo krenula da to učini i to je to. Ne želim razmišljati o tome...Ne trebam brinuti o tome...
Okrenula se i pogledala prema meni još jedanput prije nego što mi se izgubila iz vidika zalazeći za jednu zgradu. Duboko sam uzdahnuo pokušavajući da disanje i otkucaje srca vratim u normalu. Zapravo sam sam kriv što sam ostavio ondje mobilni i što jednostavno ne brišem sa njega sve privatne stvari...
Pogledao sam na stranu i ugledao Ariel koja je još uvijek zamišljeno nešto radila na svom mobilnom. Odmah sam počeo da se osjećam lakše sa spoznajom da je ona tu...Sve je išlo tako lijepo i onda mi glupa Nicky sve upropasti. Hajde Harry smiri se...U tom trenutku mi je mobilni zavibrirao u ruci i trgnuo me iz razmišljanja i posmatranja Arielniih pokreta i grimasa koje je nesvjesno pravila. Uzdahnuo sam i pogledao prema ekranu na kom se nalazilo jedno ime. Ashley. Uzdahnuo sam bacajući još jedan pogled na Ariel prije nego što sam otvorio poruku.
'Znam šta si mi rekao ali meni je dosta Harry! Zaista više ne mogu podnijeti to što sam na drugom mjestu...Želim ponovo biti na prvom, želim da sve bude kao prije...'
Zamahao sam glavom osjećajući blago bockanje u prsima. Sklonio sam kosu na stranu i počeo da pišem odgovor.
'Prešli smo ovu temu već 1oo puta Ash...Bićeš ponovo na prvom, samo se strpi...i vjeruj meni...'
Poslao sam poruku odlučan da sačekam odgovor prije nego što odem do Ariel koja je sada bila naslonjena uza zid i siguran sam da me još uvijek nije primijetila. Počeo sam da maštam o jednom cijelom danu provedenom s njom kada me je ponovo trgnula vibracija...
Ariel's P.O.V. (Arielina perspektiva)
Lagano sam kuckala po ekranu sa svojim noktom razmišljajući o poruci i Harryu koji kao da je propao u zemlju. Uzdahnula sam i baš u trenutku kada sam krenula da ga tražim ugledala sam njegovo vitko tijelo i čupavu glavu, a srce mi je istog trenutka počelo kucati na drugačiji i ljepši način.
Ariel: Pa gdje si ti do sada?
Harry: Nisam mogao naći mobilni.
Podigao je svoj crni iPhone, a zatim ga vratio u džep svojih uskih crnih farmerki. Napokon mi je prišao ostavljajući veoma mali razmak između nas.
Harry: Od koga je bila poruka?
'Nemoj mu reći. Ni on tebi ne polaže račune'.
To je naravno bila ona zla Ariel koju sam odlučila ignorisati...Barem ovaj put...Iako je vjerovatno upravu...
Ariel: Od Em. Želi da dođem u knjižaru, mislim Jenniferinu.
Namrštio se i stavio jednu ruku u moju kosu dok je drugu držao u džepu.
Harry: Zašto?
Slegnula sam ramenima, a on je zagrizao unutrašnjost svoje dojnje usne pažljivo posmatrajući svaki dio mog lica.
Ariel:A nemoj to raditi...
Okrenula sam glavu na stranu, a on se istog trenutka nasmijao te mi vratio glavu u prijašnji položaj tjerajući me da se suočim sa njegovim prelijepim smaragdnim biserima.
Harry: Koje?
Prevrnula sam očima osjećajući se pomalo neugodno...
Ariel: Pa to...Nemoj me mislim tako posmatrati.
Harry: I ti mene uvijek posmatraš.
Raširila sam oči i iznenađeno pogledala prema njemu.
Ariel: nisam.
Oblizao je usne i klimnuo glavom ne skidajući svoj vragolasti osmijeh.
Harry: jesi Julija samo što misliš da ja to ne primijećujem.
Izdahnula sam i spustila pogled osjećajući sve veću vrućinu u obrazima. Istina je da ga posmatram ali sam barem do sada mislila da on to ne zna jer bram trenutke kada je unesen u nešto drugo...
Harry: Hoćeš li da te ja odvezem do njih?
Bilo mi je drago što je skrenuo sa teme o posmatranju pa sam napokon podigla pogled i nasmiješila se.
Ariel: Ako želiš.
Klimnuo je glavom te me uhvatio za ruku i povukao sa sobom prema njegovom bijelom autu koje se nalazilo na drugoj strani parkinga, a ja sam se nadala da će vožnja potrajati što duže jer se nisam željela odvojiti od njega...
..............
Čim sam zakoračila u knjižaru zapuhnuo me je miris svježe štampe i naravno prijao mi je kao i uvijek. Istog trenutka sam se susrela sa tri para očiju koje su buljile u mene, a po osmijesima na njihvoim licima se moglo zaključiti da je povod mog dolaska nešto pozitivno.
Raširila sam ruke i uputila iz značajan pogled.
Ariel: Šta je to toliko hi...
Emily: Scot!
Skupila sam obrve i nakrivila glavu na stranu pokušavajući da shvatim šta bi to trebalo da znači...
Ariel: Scot?
Podigla je ruke u zrak, a zatim mi dodala neku vrstu pozivnice koju je sve do tada držala u ruci.
Emily: Scot Roberts!
Keoz glavu mi je odmah prošao umišljeni smeđokosi dečko koji ima frizuru sličnu onoj koju je JB nosio prije nekolike godine. On je ujedno i najpoznatiji dečko u školi, a sve djevojke umiru samo za njegovim pozdravom. Dakle, baš kao i u filmovima...takvi se uvijek nađu. Napokon sam se vratila u stvarnost te nezainteresovano pogledala prema tamnokosoj i uzbuđenoj djevojci ispred sebe.
Ariel: I šta s njim?
Bilo je očito da je i više nego iznervirana mojim pitanjem pa je samo proizvela neki neobičan promukli zvuk nakon čega je odšetala na drugi kraj prostorije.
Vicky: Pa Gospode Ari, zar ne vidiš pozivnicu?!
Ponovo sam bacila pogled na nju i vidjela neku adresu i vrijeme...čemu ovo?
Jennifer: Pozvao nas je na zabavu! Zabavu koju organizuje sa nekim svojim prijateljima iz Australije! I pogodi šta! Mi smo...
Sve tri u glas: P-o-z-v-a-n-e!!!
Imala sam osjećaj kao da se nalazim na nekoj dječijom predstavi i iskreno sam sam čekala trenutak kada će reći da su se samo šalile i da su željele sve to malo preuveličati, a da naravno ne planiraju ići ali se to nije događalo...
Emily: meni je prišao on glavom i bradom i pitao me da li želim poći i ja sam naravno pristala i tražila pozivnice i za vas!
Sve su počele da skakuću kao podivljale zečice, a ja sam samo odmahivala glavom pokušavajući da ostanem ozbiljna.
Ariel: Ovu moju slobodno možeš pokloniti nekome.
Odložila sam svoju pozivnicu na sto i tri vilice su odjedanput pale ka dole, a tri para očiju su ostala raskolačena.
Jennifer: molim?!
Emily: Šta?!
Vicky: ma ti se šališ!
Nasmijala sam se i odmahnula glavom sjedajući na udobnu sotlicu na okretanje.
Ariel: ne, ne šalim se...Ne želim ići jer će to biti najobičnija glupa zabava puna pijanih i razuzdanih tinejdžera....Na takvo nešto možete uvijek naći, a to što je organizator Scot Roberts bi trebao da bude najmanje bitan faktor u svemu tome.
Jennifer: A daj Arii nije sve u Scotu, ja već imam dečka! Stvar je u provodu, avanturi! Zabava čak nije u Londonu nego negdje na moru, na oko 7o-8okm odavde. Iako je zima bilo bi lijepo otići i ko kaže da ćemo piti? Hajde...Nas četiri...Zajedno? Em će da vozi!
Odjednom se iza njenih leđa pojavila Em sa podignutim kažiprstom.
Emily: I to oprezno!
Vicky: Ovih dana smo ionako imali mnogo za učiti i potreban nam je odmor...Trebamo sebi dati oduška.
Jennifer: A sutra je subota. Kud ćeš ljepše?
Spustila sam glavu i prekrila je rukama osjećajući kako mi polako počinje pulsirati od njihovog neprestanog brbljanja.
Emily: hajde!
Osjetila sam kako me je jedna od njih drmnula po ramenu i samo sam se nasmijala te ponovo pogledala prema njima oslanjajući ruke na pult.
Ariel: A ne znam.
Emily me je ljutito pogledala i stavila ruku na kuk.
Emily: ma znaš! Hajde, šta bi drugo radila?
Taman kada sam pomislila na Harrya sjetila sam se da mi je maloprije u autu rekao da je sutra zauzet. Vjerovatno bend ima nekih obaveza. Oblizala sam usne i pogledala na stranu razmišljajući i o mami i tati. To što me sinoć nisu vratili u kaznu ne znači da neće i ne znam da li bi me uopšte pustili na tu zabavu...
Jennifer: Ari?
Uzdahnula sam i podigla ruke u znak predaje. Pa i ne mora biti toliko loše kao što mislim, zar ne?
Ariel: okej, okej.
Tek što sam to izgovorila one su počele da skaču i proizvode krikove nakon čega su me zagrlila i počele ljubiti u obraze i kosu.
Ariel: Lakše malo.
Sve smo se nasmijale, a one su se napokon odmakle na stranu.
Ariel: Prvo ću morati pitati svoje.
Vicky: ma ako treba ja ću ići da se obračunam s njima i natjeram ih da te puste! I znaš rećiću im kako ću te natjerati da se kaniš glume čim postaneš punoljetna u slučaju da ne popuste, ha!
Klimnula sam glavom praveći neobičnu gimasu.
Ariel: Baš ti hvala Vic...
...............
____Dan kasnije____
Skinula sam sunčanice stavljajući ih na vrh glave s obzirom da je sunce koje je polako zalazilo postajalo sve slabije. Samo se pitam koja to još zabava zaboga počinje ovako rano? Ustvari, radije bih rekla da smo nas četiri ranije krenule i naravno prerano došle...
Prešla sam pogledom preko Emilyinog tamno-plavog i zaprašenog auta koje je zaista odudaralo od svih ostalih liksuznig i blještavih koji kao da su upravo došli iz proizvođačke kuće. Njoj to definitivno nije smetalo s obzirom da se odmah bacila u razgledanje okoline i mora koje je bilo udaljeno od nas na oko možda 5oo metara. Snijegu nije bilo ni traga i iskreno, nije bilo ni mnogo hladno. Izgleda da će mart na svu sreću biti topao mjesec...
Jennifer: juh, pa ovdje je ljepše nego što sam zamišljalaaa....
Nedaleko od nas se nalazila ogromna kuća iz koje je dopirala ne baš glasna muzika. Vjerovatno zato što se zabava još uvijek nije zahuktala...Polako smo se uputile prema njoj i ja sam još jednom pokušala dobiti Harrya ali kao i prethodnih 125 puta mobilni mu je isključen. Uzdahnula sam stavljajući telefon u džep od suknje koja se nalazila na meni. Naravno, ispod sam imala debele čarape zahvaljujući kojim mi nikako nije moglo biti hladno. Došle smo do vrata koja su bila otvorenai na samom ulazu smo se skoro sudarile sa crvenokosim dečkom koji nas je iznenađeno pogledao prije nego što se nasmijao.
Xxx: Oh, hej!
Mi smo mu uzvratile pozdrav i pokazale mu ulazince na šta je on samo klimnuo glavom i pokazao nam rukom da uđemo.
Xxx: Ja sam inače Rodney. Scotov prijatelj.
Jennifer: Ja sam Jennifer ali ako ti je lakše zovi me Jenn.
Vicky: Victoria, zovi me Vicky.
Ariel: Ariel i zovi me Ariel...
Prevrnula sam očima, a on se nasmijao i klimnuo glavom.
Rodney: imaću to na umu.
Emily: Jao, ti si iz Australije?
Rodney: hah, jesam.
Emily: Huh, ja sam Emily.
Mogla sam da čujem njen kiseli smijeh čiji je uzrok u ovom slučaju bila nervoza. Dok su one pričale sa Rodneyem ja sam razgledala kuću koja je i iznutra bila zaista prelijepa. Većina je bila u onom primorskom stilu sa mnogo morskih ukrasa i slika i opet kažem, bilo je lijepo...
Rodney: Vidim, poranile ste.
Jennifer: Pa reklo bi se...Nemamo baš dobru orijantaciju u vremenom.
Rodney: Ma uredu je, sada će se brzo i ostali početi okupljati.
.......
Baš kao što je Rodney rekao prije jedno 3h, zabavi se pridružilo još barem 15o ljudi. Sve je postalo užasno zagušljivo unatoč čiinjenici da su zvanice bile raspodijeljene u dvije velike kuće. Ova druga je bila namjenjena više za ovavke prigode i sadržala je čak i mini bar. U svakom slučaju bili smo na posjedu nekog bogataša. Em, jenn i Vicky su se već odavno negdje izgubile i ma koliko pokušavala ne mogu ih naći. Samo se nadam da je barem Em u normalnom stanju te da će nas moći vratiti kući. Barem 1ooo puta sam zvala Harrya ali uvijek isto stanje...Isključen mobilni...Zar je moguće da cijeli dan imaju snimanje, intervjue, nastupe ili šta već? Okretala sam čašu soka od brusnice zagledajući neobičnu i svjetlucavu boju stakla. Pored toliko ljudi, mora, zanimacija i pjesama to mi se činilo najzanimljivijim.
Xxx: oh, evo jednom party manijaka.
Podigla sam pogled i susrela se sa zelenim očima koje su me na trenutak podsjetile na Harryeve. Ipak, nažalost nisu bile i osjetila sam ogromno razočaranje iako naravno nisam mogla ni očekivati da će se on tek tako pojaviti kao iz vedra neba na zabavi za koju ne zna ni da postoji.
Ariel: Da...
Dečko koji mi se obratio i sjeo pored mene je bio jedan od Scotovih prijatelja koji su bili prepoznatiljivi po naglasku.
Xxx: Ako me se ne sjećaš ja sam JT.
JT? Klimnula sam glavom praveći se da se sjećam.
JT: Vidim nisi baš pričljiva.
Na trenutak sam osjetila ogromnu potrebu da svu nervozu koja se nakupila u meni istresem na njemu ali nisam imala pojma kako da to izvedem pa sam odustala. Pogledala sam prema njemu i primijetila njegov pogled na mojim nogama. Okej, možda i ne odustajem. Pomjerila sam se na malo na stranu pokušavajući da zaklonim veći dio tijela ali mi baš nije ni išlo tako da sam odlučila otići od tog JP-a, JT-a ili kako već što prije.
Ariel: I ne baš...
JT: A zašto?
Još više je primakao stolicu mojoj, a ja sam se pomjerila i uputila mu ljutiti pogled nakon čega se primirio i otpio gutljaj pića koje mi je po mirisu odmah dalo do znanja da je u pitanju alkohol.
Ariel: Zar vi ne bi trebali biti u školi?
Nasmijao se i odmah sam shvatila da to i nije nešto što ga zanima.
JT: Već smo završili srednju, a fakultet ne želimo upisati dok...
Ariel: Dok ne provedete godine partijajući i glupirajući se?
Ponovo se nasmijao i podigao ruku i tek tada sam mogla primijetiti da je pripit.
JT: Tako je!
Kucno je svoju čašu od moju i cijelo svoje piće popio na eks. Naravno, umišljeni i glupi bogataši koji žive na račun roditelja i samo razmišljaju o tome kako da što više odlože sve vezano za rad i ostale potrebne stvari a koje je potrebno uključiti mozak...Kog možda i nemaju,
Jt: A..
Prije nego što je mogoa i da započne rečenicu ustala sam i počela se probijati ka vanjskim vratima. Želim što prije izaći na svjež vazduh ili ću se u protivnom unesvijestiti, a bojim se da mi ne bi ko mogao pomoći. Vjerovatno bi svima to bilo jako smiješno i zabavno u tolikoj mjeri da me odnesu do mor ai bace u njega. 'Da se razbudim'. Kada sam se napokon 'dočepala' slobode i svježeg vazduha duboko sam uzdahnula i izvadila mobilni s nadom da će mi se Harry ovoga puta javiti. Zaista imam potrebu da mu čujem glas i želim da...U sred misli me je prekinuo meni vrlo dobro poznat smijeh djevojke koja je bila obješena o vrat nekog meni nepoznatog dečka. Em...O Gospode, potpuno je pijana...Pa ko će nas vratiti kući? Okej, jedan razlog više da zovem Harrya. Znam da će se ljutiti što sam otišla na zabavu, a nisam mu se ni javila ali isto tako znam da ni ta ljutnja neće dugo trajati...
Istog trenutka kada sam umjesto Harryevog začula ženski glas koji mi se popeo na vrh glave ponavljajući kako mu je mobilni isključen došlo mi je da vrisnem i udarim šakom prvu osobu koja prođe pored mene. Dovraga, šta sad da radim? Uzdahnula sam i ukucala broj osobe koja mi je prva poslije Harrya pala na pamet. Možda sada budem imala sreće...
Čim je mobilni počeo da zvoni osjetila sam ogromno olakšanje i samos am se nadala da će se uskoro neko i javiti. Tako je i bilo, a prijatni poznati irski naglasak je iz nekog čudnog razloga prijao mojim ušima.
: Ari?
: Hej Nialler.
Jedan prst sam stavila u uho kako bih ga mogla bolje čuti i usput sam se pokušavala što više odmaknuti od razigranih tinejdžera koji su zauzeli širok krug oko kuće.
#Niall: Je li se meni čini ili čujem muziku? Gdje si to?
#Ariel: ne pitaj me ništa molim te...Je li tu negdje Harry? Trebam razgovarati s njim, a mobilni mu je isključen...
#Niall: Harry? Nije.Ja sam kući.
#Ariel: Kući? Niste na snimanju?
#Niall: Snimanju? Pa danas imamo slobodan dan.
O Bože.
#Ariel:Slobodan dan?
#Niall: Pa da. Slobodni smo cijeli vikend.
Pa gdje je onda dovraga Harry cijeli dan? Panika..panika..Panika.
#Ariel: Uhm.A-a jesi li barem vidjeo Harrya danas?
#Niall: Nisam..Trebali smo ići na kuglanje ali je rekao da nema vremena, da ima obaveza i ja sam pretpostavio da je s tobom.
Veče postaje sve gora...
#Ariel: Oh, okej...Ništa onda.
#Niall: Je li sve uredu Ari?
Ništa nije uredu.
#Ariel: Ma jeste..Hvala ti u svakom slučaju, baj..
Brzo sam prekinula jer nisam bila spremna da čujem još pitanja sa njegove strane. Plašila sam se da bi mogla probuditi neke sumnje u meni, a to nikako ne želim sada kada ih ionako već imam...Gdje bi mogao biti? Da nije sa As...Ne, nije.
Vicky: Ariiii!
Okrenula sam se čuvši poznati ženski glas i istog trenutka sam osjetila još veći pritisak na svoja pluća. Prelijepa plavokosa Vicky koju inače poznajem se pretvorila u teturavu djevojku čije se lice skoro nije ni vidjelo od velikog broja pramenova oji su bili zalijepljeni za njega.
Vicky: Hoćeš li s nama?!
Nama? Tek tada sam primijetila još tri dečka koja su stajala pored nje i oči su mi se istog trenutka raširile u tolikoj mjeri da sam se uplašila da bi mogle ispasti. Šta ona dovraga radi tamo sa 3 muškarca? Uzdahnula sam i prišla im, a ona mi je odmah ponudila flašu viskija koju je držala u ruci.
Ariel: vicky...Ne bi trebala piti...
Nasmijala se i otpila jedan ogromni gutljaj, a imala sam osjećaj kao da to radi u inat meni. Ona trojica su se takođe nasmijala odmjeravajući i mene i nju. A daj....Sanjam...Je li tako da sanjam? Ne sanjam...
Xxx: Znaš mačko ne bi ni tebi hvalilo da popiješ koji gutljaj pa da se opustiš.
Smeđokosi dečko se nasmiješio grickajući dojnju usnu i odmjeravajući me. Prstima sam obuhvatila krajeve suknje i povukla je prema dole, a oni su se svi nasmijali što me je dovelo u još neprijatniju situaciju.
Xxx2: Vučeš je u pogrešnom smijeru.
Ovoga puta je to rekao onaj JT kog sam tek tada prepoznala i istog trenutka sam ga prostrijelila pogledom što njemu naravno nije mnogo značilo. U tom trenutku je Vicky objesila ruku o moje rame i skoro svu svoju težinu svalila na mene.
Vicky: Kul su, zar ne?
Ma sigurno...
Ariel: hajde idemo Vicky.
Pokušala sam je povući sa sobom ali unatoč svom pijanom stanju nije se dala...
Vicky: nema šanse. Idemo do prodavnice.
Protrljala sam oči lagano izdišući i upućujući joj zbunjen pogled.
Ariel: kakve sad prodavnice zaboga?
Xxx3: Pa koliko možete primijetiti gospođice ovdje nema nikakva prodavnica ni kuća, a nestalo je pića...
Ariel: I baš ti Vicky moraš da ideš sa njima?
Ona se nasmijala i slegnula ramenima prije ispijanja još jednog gutljaja viskija.
Vicky: Što da ne?
U tom trenutku je onaj plavokosi dečko zagrlio na šta se Vicky i nije baš bunila.
Xxx: Mi smo njeni prijatelji.
Prevrnula sam očima osjećajući kako nervoza u meni dostiže maksimalni nivo. Zašto mi svaka prokleta zabava mora donijeti nešto loše? Zašto? Zašto uopšte i idem na njih?
Ariel: Hajde Victoria idemo molim te.
Raširila je oči oko kojih se šminka podosta razmazala i pokvarila i samouvjereno odmahnula glavom.
Vicky: nema šanse.
Xxx: Sada moramo ići pa ako želiš-kreni sa nama. Ako ne želiš onda slobodno nastavi pametovati nekome drugom samo se bojim da te niko neće slušati.
Svi su se nasmijali pa čak i Vicky, a ja nisam imala pojma šta da radim.
Vicky: A izvini Ari...Malo sa-am popila.
Štucnula je, a zatim se nasmijala dok je onaj plavokosi dečko vukao prema moćnom crvenom autu. Kuda će zaboga sa 3 pijana muškarca? Zapravo mislim da oni i nisu toliko pijanii...U svakom slučaju ne smijem dopustiti da joj se nešto dogodi.
Ariel: Č-čekajte...
Vicky je počela da skakuće od sreće pri čemu je skoro pala, a ja sam počela da osjećam sve veću paniku dok sam se udaljavala od kuće, a približavala autu u kom ću uskoro biti sama sa Vicky i 3 muškarca...Zašto mi ovo zaboga treba? Zašto me ona jednostavno ne posluša i vrati se sa mnom u onu glupu kuću koja je u svakom slučaju bolja opcija od ovoga. Čim sam im se približila onaj plavokosi dečko mi je prižio ruku i nakrivio osmijeh koji nnije bio ni upola simpatičan i zavodljiv kao Har...Da, Harryev. Harrya kog nema i koji mi izgleda nešto mulja. Kakve to ima obaveze koje nemaju veze sa bendom, a ja ne mogu da ih znam? Pa dobro nisam ga ni pitala ali sam pretpostavljala i sada...Sada je gotovo.
Xx: ja sam Roger.
Kklimnula sam glavom i preko volje se rukovala sa njim.
JT: Nas dvoje smo se već upoznali.
Namignuo mi je, a ja sam samo pogledala na stranu praveći se da ga ne vidim i ne čujem.
Xxx2: Sam.
I to je bio treći takođe plavokosi dečko koji nije izgledao ništa simpatičnije od one druge dvojice. Vicky u šta si nas uvalila?
Roger: Hajde ulazite.
Sam je sjeo na vozačevo mjesto, JT na suvozačevo, a Roger na zadnje gdje bismo i Vicky i ja trebale. Prije nego što je uspjela ući uhvatila sam Vicky za ruku i značajno je pogledala u njene plave i pomalo krvave oči.
Ariel: Vicky...Boolje je da ne idemo.
Proizvela je neobičan zvuk i zabacila glavu unazad.
Vicky: Daj Ariel prestani. Skroz su mi simpatični i ne vidim ništa loše u provodu sa njima, a i dostadilo mi je ovdje želim se malo provozati.
Ariel: Pa znaš mogle bismo se provozati i do kuće.
Vicky: Zaista si naporna Ariel i dobro su ti i rekli. Ako ne želiš ići sa nama idi pa nekome drugom pametuj...Nemoj meni.
Odbrusila mi je i sjela u auto, a ja sam se osjetila povrijeđeno od strane najbolje drugarice. Pijana je..Da, time ću se tješiti... Odlučila sam ne obazirati se na njene riječi i ne uzimati ih zaozbiljno jer sam se u tom trenutku više brinula za nju. Ne smijem je samu pustiti da ide sa njima. Sjela sam unutra i oni su istog trenutka odvili neku rock'n'roll muziku i otvorili sve prozore baš kao da je jul mjesec, a ne mart. Obemotala sam ruke oko sebe osjećajući kako mi se ledeni vazduh uvlači u kosti.
Ariel: Zaboga šta radite?
Niko nije obraćao pažnju na to što pričam i shvatila sam da nema koristi. Uzdahnula sam i pogledala prema Vicky koja je mlatila rukama i đuskala uz muziku zajedno sa Rogerom koji je samo koristio trenutke da je zagleda. Isto tako sam mogla da primijetim radoznale poglede u retrovizoru, a najviše se pojavljivao JT-ev. U šta si nas uvalila Victoria? Stavila sam ruku na čelo gledajući kroz prozor i sve što sam mogla vidjeti bilo je u daljini more i neka vrsta polja...Polja? Pa nije valjda da idemo u neku šumsku prodavnicu? Uspaničeno sam se okrenula i vidjela da smo skrenuli sa glavnog puta i sada idemo nekim makadamom. Zapravo ne bi se mogao ni tako nazvati..Sastoji se samo od zemlje i osušene trave.
Ariel: g-gdje idemo?
Oni su se nasmijali ponovo ignorišući moje pitanje.
Ariel: pitala sam vas nešto!
Sam: Daj ženo opusti se malo!
Ariel: ne mogu da se opustim kad ne znam gdje idemo!
Sam: pa u prodavnicu!
Ariel: U šumi?
U kakvu smo mi zapravo zabit došli gdje postoji samo jedna kuća i okolo more, polja, šume...Šta li već...Sve više sam počela osjećati paniku i proklinjala sam trenutak kada sam došla ovdje