Untitled Part 120

334 9 0
                                    


  Nisam je sigurno dobro razumjela...Mislim nije da nisam sve i svašta doživjela od njih ali ovo...ovo je previše, nezamislivo, bolesno? Takvo nešto mi ne bi rekao ni najveći neprijatelj u životu, a ne rođena majka. Ne tražim od njih da vole Harrya ali neka me barem jednom u životu poslušaju, dopuste mi da im kažem sve o njemu. Onda neka promijene mišljenje ili ga zadrže, baš me briga ali njega mi ne mogu oduzeti niti me udaljiti od njega. Iako je u tom trenutku to izgledalo nemoguće natjerala sam svoje ukočene mišiće da se pomjere te na taj način natjeraju stopala da se podignu i naprave nekoliko brzih koraka.
Ariel: Č-čekajte!
Mislim da u tom trenutku i nisam bila uzbuđena koliko bih trebala biti s obzirom da je mojim tijelom ali i umom još uvijek vladala neka vrsta šoka. Nisam ni bila svjesna situacije u kojoj sam se nalazila. Njih dvoje su nonšalantno silazili niz stepenice koj su mi se u tom trenutku činile mnogo kraćim nego inače u potpuno ignorišući moj povik.
Ariel: Mama!
Ponovo isti rezultat...Brzo sam potrčala u jednom trenutku se gotovo saplićući na šta sam tek nakon što sam uspostavila ravnotežu pogledala kao na bolju soluciju. Da slomijem vrat, ruke, noge, padnem u komu ili nešto slično možda bi se sažalili i dopustili mi da barem malo uživam u životu nakon što se oporavim? Ako se oporavim...
Ariel: Stanite...
Jade: Ariel, smo ti već rekli ono što smo imali, ostatak je na tebi.
Izgovorila je to i ne okrećući se prema meni nakon što je prešla i posljednju stepenicu. Ja sam se čvrsto držala za ogradu razmišljajući o tome da li bi bilo ljudski ako bih vlastitu majku šutnula nogom u glavu. Dobro ne bi ali sigurno ni ovo što oni rade nije ni lj od ljudskog. Stisnula sam zube u naletu bijesa te prošla pored nje usput je namjerno gurajući laktom i ne pokušavajući da obratim pažnju na njenu vjerovatno uvrijeđenu reakciju. Ne previše visokog tamnokosog čovjeka sam uhvatila za lakat te ga pokušala zaustaviti i natjerati da okrene svoje namrgođeno lice prema meni prije nego što uđe u dnevni...
Ariel: Tata...
Izgovorila sam to što sam nježnije mogla s nadom da ću barem na trenutak izazvati toplinu i u najmanjem dijelu njegovog srca. Zaustavio se jeste ali su još uvijek jedini dio tijela koji mi je bio izložen bila ravna, i ladna leđa koja su odavala njegov glupi ponos...Ponos koji i jeste kriv za to što se život njegove kćerke trenutno raspada na rezanca...kad bi samo imao više samopouzdanja mogao bi da mami sve kaže u lice i ona se više nikada ne bi usudila bilo šta mi narediti...a još manje staviti pred izazov kao onaj koji sam čula prije nekoliko minuta i koji me je ostavio u potpunom šooku.
Ariel: Molim te, barem me ti saslušaj...
Glasne žice kao da su mi bile toliko rastegnute da mi je glas izlazio na neki neobičan i isprekidani način čineći cijeli moj nastup još patetičnijim. Samo je spustio glavu koju je pomjerio ali nisam uspjela da razaznam da li je to bilo odmahivanje ili jednostavno samo...pomijeranje? Ono što znam bilo je to da zasigurno nije klimnuo njome.
Jade: Ariel, naša odluka je donesena...Sljedeća je tvoja i onda ćemo nadam se napokon završiti sa svim ovim.
Njen u potpunosti umireni glas po kom sam zaključila da je nekoliko koraka udaljena od mene me je iritirao više nego ikada...Iz jedne histerične žene koja ne može trpjeti moju 'neposlušnost' tek tako preraste u jednog hladnokrvnog teroristu?
Ariel: Tata?
Još jednom sam položila nadu u svog ošamućenog oca u potpunosti ignorišući posljednju izjavu moje takozvane majke. Molila sam Boga da samo čujem jedan jedini zvuk s njegove strane tako da znam na čemu sam zaista...Ne želim da mi upropaštavaju život, pod navodnicima, zajedničkim snagama ako on ustvari samo šuti jer ne zna kako da se suprotstavi mami. I dalje tišina...tiina...i samo tišina. Zabola sam nokte u njegovu ruku te spustila glavu uporedo sa nekolike suze koje su presvukle moje obraze i usne sa tankim slanim i vlažnim slojem.
Ariel: Mrzim vas...
Izgovorila sam to kroz zube trudeći se da izgledam hrabro, tačnije u potpunosti suprotno od onoga što sam zapravo osjećala u sebi. Spustila sam ruku sa tatine nadlaktice koja je i nakon gubitka kontakta sa mnom ostala u istom nepomičnom položaju. Na trenutak sam u svoj toj jadnoj situaciji uspjela da pomislim i na to kako je mama možda neka vještica koja je sada bacila čini na tatu kako bi ga ukočila i onemogućila u pokušaju da mi pomogne. Prošla sam pored nje okrećući glavu na suprotnu stranu kako joj ne bih priuštila to zadovoljstvo da me vidi kako plačem nad njenim i tatinim postupcima i odlukama. Nema šasne da uspiju i u ovome...Učiniću nešto, moram nešto učiniti...Brzo sam se počela peti uz stepenice sa svojim teškim stopalima koja kao da su bila zavezana za robijaške kugle koje su svaki moj korak pretvarale u novi izazov.
Jade: Do večeras...
Zaklela bih se da sam mogla zajedno sa njenim riječima čuti i neku prigušenu vrstu smijeha i samo se pitam gdje je nestala ona moja majka koja je jedno vrijeme bila...normalna? Da, moglo bi se reći da je bila takva. Mislim da je moje zbližavanje s Leom zapravo bilo jedan užasan potez. Ušla sma u sobu te za sobom zalupila vrata brzo okrećući ključ u bravi. Poput nekog serijskog ubice kojem upravo neko od krvoločnih ubistava krenulo u lošem smjeru sam počela da izgubljeno gledam okolo osjećajući kako u zamjenu za suze koje su neprestano izlazile kroz moje oči, u moje tijelo ulazi sve više i više bijesa. Brzo sam uzela svoju plavu lampu koja mi je ujedno bila i omiljena, isčupala utičnicu iz zida te je bacila toliko jako da se slomila. Ne u potpunosti ali dovoljno da postane u potpunosti neupotrebljiva. U mom izbezumljenom mozgu koji nimalo nije pomagao umornom tijelu su se nalazile nekolike opcije...Da legnem na pod i do večeras plačem nad svojom sudbinom...Da počnem razbijati sve oko sebe i na kraju pokušam isto to učiniti i sa svojim roditeljima unatoč činjenici da bih odmah zatim završila u zatvoru mada mi se on čini kao manja kazna od one pred koju su me oni stavili....Da pokušam pobjeći kroz prozor i otići kod Harrya iako bi to mami i tati vjerovatno išlo u prilog s obzirom da bi dobili razlog da još jednom mene i mog Romea stave pred policiju...I posljednja ideja koja mi se vjerovatno najviše i svidjela bila je ta da nazovem Harrya i vidim da li on ima ikakvo rješenje za ovu situaciju...Pretpostavljam da ga neće imsati ali ono što zasigurno znam jeste da večeras ne planiram davati nikakav odgovor...Nema šanse da izababerem nešto od ono dvoje.
Svojim drhtavim rukama koje su ujedno bile i hladne poput remek djela napravljenog od tvrdog leda sam uzela mobilni te ukucala broj koji već dugo vremena nisam. Na moju veliku žalost samo sam imala priliku da čujem ženski glas koji mi je iznova i iznova ponavljao da je korisnik trenutno nedostupan.Željela sam da i mobilni kao i onu lampu bacim prema prozoru lomeći dva predmeta jednim potezom ali sam se onda sjetila da tek tada ne bih imala nikakvog izlaza iz cijele situacije. Još uvijek mi je potrebna sprava pomoću koje ću uspostaviti kontakt sa Harryem. Zašto je dovraga ugasio mobilni?
Sjela sam na krevet te stavila ruke oslonjene na koljena preko mokrog lica osjećajući sopstvene podočnjake koji su bili izraženiji nego inače. Pitam se da li je uzrok tome spavanje i plakanje. Pretpostavljam oboje. Podigla sam noge na krevet te ih podvila svoje tijelo u pokušaju da ih ugrijem s obzirom da sam se cijela osjećala kao pingvin koji baš i ne podnosi hladnoću koja ga okružuje na njegovom rodnom Južnom polu.
Cijelo vrijeme sam se kao neka poremećena osoba pomijerala u mjestu držeći prste čvrsto obamotane oko sada već i previše ugrijanog mobilnog. Ovo mora da je san...Ako nije onda je definitivno noćna mora na javi...Zar je moguće da moja sreća ne može da traje ni puna 24h? Zapravo čak ni najobičnijih prokletih 12h...
Nema šanse da će se ijedno od ono dvoje dogoditi...Nešto će Harry već smisliti...Sigurno hoće...Vjerujem mu, ovoga puta više nego ikada.
Samo sam se prevrnula na lijevu stranu, svojom lijenom i teškom rukom dohvatila hladni mekani jastuk presvučen bijelom jastučnicom te ga zagrlila zamišljajući da je to Harry dok sam svake sekunde očekivala poziv s njegove strane.

DNA by:LoRa StylesWhere stories live. Discover now