Untitled Part 36

497 11 0
                                    


  Ponovo smo cijeli dan proveli pričajući i zezajući se ali opet to nije bilo to. Oboje smo željeli djelovati raspoloženo ali jednostavno nije išlo. Znam da je i on kao i ja stalno razmišljao o povratku mojih roditelja i tome kako ćemo se sad moći viđati mnogo rjeđe nego zadnjih dana. Znam da mi stalno govori kako će smisliti načione da budemo što više zajedno ali ponekad je to jednostavno nemoguće. Ipak, ne želim mu to reći kako ne bi pomislio da mu ne vjerujem i da se ne bi razočarao. Ja njemu vjerujem više nego ikome na ovome svijetu ali isto tako znam da se neke stvari ne mogu promijeniti..Ne mogu spriječiti...Jednostavno su određene da budu takve i mi tu ne možemo ništa.
: Emily ne budi bezobrazna.
Zakikotala se.
: Ja sam samo iskrena. Sami ste, negdje na sred mora, imate zajedničku sobu...
#Ariel: Emily! Već sam ti rekla da se nije ništa dogodilo, a sve i da jeste nije tvoja stvar.
#Emily: Pa kako nije kad si mi ti najbolja drugarica, a on idol?
Nasmijala sam se.
#Ariel: Bez obzira.
#Emily: Njaaa...Kako hoćeš ali ja znam...
Prekinula sam je.
#Ariel: Emily!
#Emily: Okej, okej.
Nasmijala se.
#Emily: Inače, Vicky je jako vesela što ste se ti i Robert zbližili. Jutros je cijeli dan u školi samo o tome pričala.
Uzdahnula sam, podvila noge ispod sebe i naslonila uza zid još uvijek sjedeći na krevetu.
#Ariel: Stvarno?
#Emily: Daa. I on joj je rekao kako vam je bilo super i kako ste pričali malo o školi, malo o njima dvojema. Šta se tebi desilo pa si se zbližila s njim?
Prošla sam rukom kroz kosu i zatvorila oči.
#Ariel: Em vrlo dobro znaš da se ne bih nikad s njim zbližila niti sprijateljila.
#Emily: Pa znam, zato mi i jeste čudno.
#Ariel: Stvari su postale i više nego komplikovane.
#Emily: Zašto? Šta se desilo?
Tada je u sobu ušao Harry bez majice u crnom šorcu i sa crnim sunčanicama. Na trenutak sam i zaboravila na to da još uvijek razgovaaram sa Emily jer mi je Harry sasvim odvratio pažnju. Nasmijao se i imala sam osjećaj da su mu se rupice nekako ucrtale više nego inače.
#Ariel: Umm..Ne mogu ti to pričati preko telefona. Reću ti kad se vidimo.
#Emily: Važi, nadam se da nije ništa puno loše.
#Ariel: Pa tu i tamo. Moram sad da idem pa se čujemo.
#Emily: Važi. Baj i uživaj sa Stylesom.
Pogledala sam prema Harryu i nasmijala se.
#Ariel: Hoću, ne brini.
#Emily: Baj Ari.
#Ariel: Baj.
Prekinula sam i stavila telefon pored sebe.
Harry: Hej Julija.
Sageo se i nježno me poljubio. Pogledao je prema telefonu.
Harry: Ko je to bio?
Ariel: Emily.
Klimnuo je glavom.
Harry: Sve je uredu?
Ariel: Da zašto?
Harry: Pa čuo sam da nešto govoriš da ne možeš reći preko telefona pa pretpostavljam da je nešto važno.
Ariel: A too. Ma nije ništa strašno samo u vezi škole...Neki portfolio ne znam ni ja.
Malo me je čudno pogledao, a zatim se nasmiješio. Ne mogu da vjerujem da sam rekla portfolio. Kao da se o tome ima nešto posebno pričati. Samo još jedna potvrda da ne znam još uvijek dovoljno brzo razmišljati i smišljati laži. Možda bi mi bilo lakše da ispričam to Harryu ali opet, ne smijem ni pomisliti šta bi učinio Robertu tako da je bolje da za sad držim jezik za zubima.
Harry: Hajde idemo da jedemo.
Ariel: Nisam gladna.
Pogledao me je sa veoma ozbiljnim izrazom lica i shvatila sam da je bolje da prskočim raspravu i krenem s njim.
Ariel: Okej, okej.
Nasmijala sam se i ustala, a on me uhvatio za ruku i poveo u brodsku kuhinju. Tamo smo imali i trpezariski sto i sve, a jelo je već bilo posluženo i moram priznati veoma je lijepo mirisalo.
Ariel: Mmmm..Ko je ovo spremio?
Harry: Pa šta misliš?
Izvukao mi je stolicu. Sjela sam i sačekala da i on sjedne na svoju preko puta mene.
Ariel: Jordan?
Namrštio se i napravio ljutit izraz lica. Pogledala sam ga zbunjeno, a onda se nasmijala.
Ariel: Ti?
Nakrivio je glavu i uputio mi još jedan značajan pogled.
Ariel: Okej, okej, nisam znala da znaš kuhati.
Nasmijao se i usuo nam vino.
Ariel: Harry...
Harry: Pa ne moraš mnogo piti.
Uzdahnula sam i zamahala glavom.
Ariel: E pa ja neću biti kriva kad se ponovo počnem glupirati.
Nasmijao se.
Harry: Meni to ne smeta zato što si jako simpatična.
Ariel: Bezobrazan si...Što me nisi zvao da ti pomognem?
Harry: Pa da završimo kao Toby?
Rekao je to i počeo da jede, a ja sam ga prostrijelila pogledom. Zatim sam se naslonila i prekrstila (prekrižila) ruke.
Ariel: E pa dobro sad sam stvarno ljuta.
Naravno, šalila sam se ali sam željela da vidim njegovu reakciju. Pogledao je prema meni i nasmiješio se.
Harry: Hajde ne glupiraj se i jedi.
Odmahnula sam glavom zadržavajući vrlo ozbiljan izraz lica.
Harry: A daj Ari samo sam se šalio.
Okrenula sam glavu na drugu stranu, a on je ostavio jelo i pogledao u mene.
Harry: Ne izazivaj me.
Nisam ništa rekla, a on je ustao i krenuo prema meni. Stao je pored mene i sageoo se tako da mi je mogao vidjeti lice.
Harry: Hajde nasmij se....Za mene?
Okrenula sam glavu na drugu stranu i mogla sam čuti da je uzdahnuo.
Harry: I zaista si ljuta?
S obzirom da mu nisam ništa govorila, stao je iza mene i zaokrenuo stolicu tako da sam bila okrenuta prema njemu. E to zaista nisam očekivala niti sam znala da je u mogućnosti da tako nešto uradi bez problema ali se nisam dala omesti pa sam ostavila isti izraz lica. Naslonio je ruke na naslon od stolice i nageo se tako da su nam lica bila sasvim blizu. Skrenula sam pogled na drugu stranu iako sam željela da vidim njegove oči. Nageo je glavu na drugu stranu ali sam mu ja isto tako skretala svoj pogled.
Harry: Julija.
Tada je odjednom spustio usne na moje. Ja svoje nisam pomijerala ali nisam imala ni toliko potrebe za tim jer je on sa samo svojim usnama bio dovoljno spretan. Zatvorila sam oči i uživala u poljupcu iako i dalje nisam pomjerila svoje usne. Mogu reći da mi je ova igra bila poprilično zabavna ali je bilo jako teško održati koncentraciju kada si u njegovoj blizini i kada osjetiš njegove usne i njegov dodir.
Harry: Julija...
Promrmljao je to ne odvajajući usne od mojih. Zatim je učinio ono za šta je znao da neću odoljeti, to jest počeo je da se igra sa mojim usnama i da me izaziva na taj način. Obuhvatio je obe moje usne i povlačio ih čvrsto ih držeći među svojima. Jednom rukom je obuhvatio moju vilicu dok se drugom i dalje oslanjao na naslonjač stolice. Lagano je svojim toplim jezikom prešao preko moje dojnje usne i zatim spustio jedan nježni i vlažni poljubac na nju. Nasmiješio se i na taj način ispustio mali izdah koji se itekako osjetio na mojim vlažnim usnama. Lagano je počeo da sisa moju dojnju usnicu i palcem pravio male krugove na mom obrazu. Odvojio je usne od mojih i pogledao me u oči. Oblizao je svoje usne, a zatim zagrizao dojnju.
Harry: Julija?
Nisam ništa rekla ali sam zato ovoga puta stavila ruke iza njegovog vrata i privukla ga sebi kako bih nastavila poljubac. Nasmijao se i izazvao vibracije u našem poljupcu, a zatim još više privukao stolicu i ujedno i mene sebi. Poljubac je bio dosta lagan ali jednako čaroban. Kroz glavu mi je odmah prošla misao kako će mi vjerovatno to mnogo nedostajati sljedećih dana. Jednostavno ne želim da se udaljimo i to je to. Želim još ovakvih zajedničkih trenutaka. Želim da budemo uvijek zajedno, a ne da se stalno krijemo. Želim da budemo kao i svi ostali parovi ali je to izgleda nemoguće. Barem za sad. Usne su nam se odvojile i on me je pogledao svojim očima koje su jednostavno oduzimale dah.
Harry: Idemo da jedemo pa ćemo nastaviti.
Nasmijala sam se, a on me je još jednom poljubio u ćošak usana i polako se odmakao. Zatim mi je okrenuo stolicu nazad prema stolu i sjeo preko puta mene.
Harry: Prijatno Julija.
Ariel: Hvala, takođe Romeo.
Nasmijala sam se i počela jesti.
....... .......... .........
I napokon je došao i taj trenutak. Jahta se zaustavila i bilo je vrijeme da i to kratko ali prelijepo putovanje završi.
Jordan: Stigli smo!
Bezvoljno sam izašla iz kabine noseći u kesi stvari koje mi je Harry kupio. On je stajao ispred sa rukama u džepovima takođe poprilično potišten.
Harry: Spremna si?
Klimnula sam glavom, a on je izvukao jednu ruku iz džepa i pružio mi je.
Ispreplela sam prste sa njegovim i polako smo sišli sa jahte. Osjećala sam se nekako čudno..Kao da nam je ovo rastanak zauvijek, a ne samo na na 15-ak dana....Ili možda više.
Jordan: Bilo mi je lijepo s vama.
Ariel: I nama s vama.
Harry: Da.
Jordan: Nadam se da ćemo se ponovo vidjeti.
Harry je pogledao prema meni, a zatim se nasmiješio.
Harry: Naravno.
Jordan: Drago mi je. Laku noć onda, vidimo se.
Mahnuli smo mu i polako krenuli prema autu. Okrenula sam se još jednom prema jahti i poželjela da vratim ona dva dana unazad i onda ih ponovim. Imala sam osjećaj kao da je Harry pomislio isto ili je pretpostavio o čemu ja razmišljam pa mi je još čvršće stisnuo ruku i poljubio me u kosu. Otvorio mi je vrata od auta. Odvojila sam ruku od njegove i sjela unutra. Naslonila sam se na sic, svezala pojas i pogledala kroz prozor. Harry je za to vrijeme sjeo za vozačevo mjesto i upalio auto. Krenuo je u rikverc, izašao na put i polako smo krenuli. Ja sam cijelo vrijeme ćutala i gledala kroz prozor dok su mi lice osvjetljavale ulične svjetiljke različite jačine i ponekad različitih boja. London je zaista bio prelijep grad noću ali mi se čini da mi je večeras sve izgledalo bezveze. Stalno me je nešto stitkalo u srcu i samo sam željela da pobjegnem negdje sa Harryem i više se nikad ne vratim ali to je nemoguće. I zbog njegove karijere i zbog moje maloljetnosti. Uzdahnula sam i u tom trenutku osjetila Harryevu ruku na mom koljenu. Okrenula sam glavu prema njemu, a on je na trenutke skretao pogled sa puta i gledao prema meni.
Harry: Nemoj biti tužna.
Stavila sam ruku na njegovu, nasmiješila se onako preko volje i spustila pogled.
Harry: Vjeruješ mi, zar ne?
Pogledala sam ponovo prema njemu.
Ariel: Naravno da vjerujem.
Harry: E pa onda se ništa nemoj brinuti.
Uzdahnula sam, nasmiješila se i klimnula glavom iako sam imala neki čudan osjećaj da to govori samo kako bi me trenutačno oraspoložio.
Harry: I nemoj razmišljati o sutra. Razmišljaj o noći koja je pred nama.
Nasmijala sam se i spustila glavu, a on se nabrzinu nageo i poljubio me u obraz.
Ariel: Harry!
Nasmijao se.
Ariel: Pa budalo jedna voziš.
Harry: Žao mi je, nisam se mogao suzdržati.
Zamahala sam glavom i nasmijala se. Zatim sam izvadila telefon kako bih nazvala tetku i rekla joj da ću ipak ostati kod Harrya.
............... ................ .................
Stajala sam na balkonu duboko uzdišući svježi noćni zrak dok je cijeli London bio obasut zlatnim svijetlom. Prizor je zaista bio čaroban. Bilo je već 3h poslije ponoći ali ja jednostavno nisam mogla da spavam. Nisam mogla da vjerujem da ću za par sati biti na aerodromu i čekati mamu i tatu...I šta onda? Doćićemo kući i ponovo se vraćamo na staro. Ponovo onaj zaostali i glupi način života. Ponovo 24-erosatno nadgledanje kao da sam neki kriminalac. Jednostavno ne želim to. Želim da živim kao što sam zadnjih dana. Žellim da budu kao tetka Hannah. Želim da se viđam sa Harryem kao i do sad. Želim da nastavim ovaj način života samo što bismo tada bili u mogućnosti i da se u javnosti pojavljujemo zajedno i svima kažemo da smo u vezi. Samo kada bi moji roditelji promijenili mišljenje i počeli razmišljati normalno. Ali šta ako je to nemoguće? Kako da onda moja i Harryeva veza opstane? Šta ako Harryu jednostavno to dosadi i samo mi jedan dan kaže da ne može više i da je najbolje da prekinemo? Šta onda? Bojim se da bi to bio kraj za mene jer mi se Harry uvukao pod kožu i u vene i u srce i nema šanse da izađe. Šta ako on nestane? Šta ako ode kao što je to učinio Edward? Šta ako ode i ostavi me jer mu dosadi stalno skrivanje i smišljanje načina da samo na kratko budemo zajedno? Cijelo vrijeme sam među prstima stiskala njegovu majicu koja je bila na meni. Uzdahnula sam i spustila glavu ispuštajući jednu suzu. U tom trenutku me je trgnula nečija ruka na ramennu. Uplašila sam se, okrenula i susrela sa kovrdžavim dečkom tamno-zelenih očiju. Trepnula sam par puta kako ne bi primijetio da sam plakala, a zatim se nasmiješila i lagano ga prstima štipnula za obraz.
Ariel: Zašto ne spavaš?
Harry: Došao sam da ja to tebe pitam.
Spustila sam pogled i prešla rukom preko njegovih golih prsa.
Ariel: Trebao mi je svjež zrak.
Stavio je ruku na moje rame i pravio lagane pokrete prstiju poput masaže pokušavajući da me opusti. Zatim se sageo i nježno me poljubio u obraz dok su me njegove kovrdže lagano golicale po nosu. Spustio je nekoliko vlažnih poljubaca na moj obraz dok je vrhovima prstiju slobodne ruke lagano prelazio preko cijele dužine moje desne ruke. Svaki djelić tijela mi se naježio, a to je samo on mogao da postigne. Pomijerao je poljupce sa mog obraza prema usnama praveći svojim toplim jezikom male krugove na mojoj kožži. Zatim je onu drugu ruku prebacio sa mog ramena na vrat lagano mi sklanjajući kosu na drugu stranu. Spustio je samo jedan mali poljubac na moje usne,a zatim je prešao na moj vrat ostavljajući takođe lagane i zavodljive poljupce preko izložene kože. Onu drugu ruku je prebacio iza mojih leđa i podvukao je pod majicu pronalazeći put do kopče mog grudnjaka.
Ariel: Harry...
Podigao je glavu do mog uha i ispustio svoj zavodljivi i promukli glas.
Harry: Samo hoću da se osjećaš lijepo Julija.
Spustio je još jedan topli poljubac na moje uho uspust ispuštajući svoj vreli dah i ponovo prešao na vrat. Za to vrijeme je otkopčao moj grudnjak i lagano me gricnuo za vrat. Stavila sam ruke u njegovu kosu i stiskala njegove kovrdže među prstima. Zatim je lagano prešao jezikom preko mjesta na kom me je ugizao i puhnuo tako da sam mogla osjetiti neku vrstu hladnoće na tom mjestu koja mi je na neobičan način i prijala. Podigao je glavu i dopustio našim usnama da se spoje. Cijelo tijelo mi je u tom trenutku zadrhtalo jer sam mogla da osjetim njegove tople usne i jezik. Pri tome je stalno ispuštao neke zvukove koji su samo povećavali napetost u mom tijelu. U tom trenutku me je uhvatio za ruke i polako krenuo unazad vukući me nazad u sobu. Pri tome je počeo da priča iako su nam usne još uvijek bile spojene.
Harry: Jako ti lijepo stoji moja majica...Ali bih volio da te vidim bez nje.
Namignuo mi je i vragolasto se nasmiješio, a meni su obrazi lagano pocrvenili. Ušli smo unutra, ne rastavljajući usne dok je Harry zatvarao vrata. Zatim mi je ne čekajući ni sekunde skinuo majicu preko glave. Na trenutak sam osjetila blagu napetost i sram iako to nije bio prvi put da stojim gola pred njim. Stavio je ruke na moja ramena i lagano vrhovima prstiju spustio tregere od mog grudnjaka. U tom trenutku sam se pomalo zgrčila, a on me je prodorno pogledao i poljubio u obraz.
Harry: Julija...
Zatvorila sam oči i dopustila mu da sasvim skine tregere. Stavio je ruke oko mog struka i privukao me sasvim sebi. Stavila sam ruke na njegova prsa i lagano prstima prelazila preko njegovih bradavica što je proizvelo neobičan zvuk iz njegovih usta. Nasmijao se i prislonio me uza zid.
Harry: To je bilo lijepo.
Nasmiješila sam se i ponovila isti pokret od maloprije dok je on spuštao ruke niz moja leđa. Zatim je nastavio da me ljubi po vratu i usput sam mogla da osjetim lagane vibracije koje su proizvodili njegovi neobični zvuci.
Harry: Je li ti hladno?
Ariel: Ne...
Podigao je glavu i pogledao me ravno u oči zalizujući mi kosu preko glave.
Harry: Volim činjenicu da si samo moja.
Nasmiješila sam se i stavila ruke na njegove obraze nježno ga ljubeći i odguravajući prema naprijed. Povukao me je sebi i prevrnuo nas na krevet. Spustio je glavu i nježno me poljubio.
Harry: Sada zaboravi na sve probleme opusti se jer je ovo naša noć....
To mi je tiho i zavodljivo šapnuo na uho i nastavio strastveno ljubiti dok su meni prošli žmarci kroz cijelo tijelo. Odlučila sam ga poslušati i uživati u našoj ljubavi ne razmišljajući o tome šta će biti sutra ni prekosutra ni narednih 2o dana. Sada želim samo razmišljati o njemu i nama...
............ ............ .............. (hahaha žao mi je perverzni xD)
________Sljedeći dan________
Brzo smo trčali niz stepenice njegove zgrade jer smo itekako kasnili. Zaspali smo tek pred zoru tako da nas alarm nije uspio ni probuditi. S obzirom da je bilo vrlo rano, nikoga nije bilo u blizini tako da nije bilo ni opasnosti da nas neko vidi. Dotrčali smo do auta i ušli unutra. Zavezali smo pojaseve i Harry je brzo upalio auto.
Harry: Koliko je?
Izvadila sam telefon iz džepa i pogledala na sat.
Aariel: o8:15h.
Harry:Hajde imamo još 15 minuta.
Ariel: A šta ako ne stgnemo?
Harry: Hoćemo ne brini.
Kranuli smo, a Harry je itekako nagazio na gas. Tada mi je zazvonio telefon. To je bila tetka.
#Ariel: Molim?
: Ari dušo gdje ste?
Po glasu sam mogla shvatiti da je bila pomalo nervozna.
#Ariel: Evo idemo.
: Hajde požurite ja sam već na aerodromu. I nazovi me kad stignete da se možemo naći.
#Ariel: Važi, hajde.
Prekinula sam i stavila telefon u džep. Pogledala sam prema Harryu. Imao je veoma mračan i ozbiljan izraz lica. Željela sam da vidim onog nasmijanog, optimističnog i raspoloženog Harrya. Znala sam da je svemu tome bio uzrok dolazak mame i tate ali mu nisam ništa govorila. Zamišljeno sam se igrala vrhovima prstiju kada je auto naglo zakočilo.
Harry: Gdje ćeš dovraga?!
U zadnji čas se zaustavio da ne udarimo u auto koje se nalazilo ispred nas i koje je krenulo da skrene. Harry ga je iznervirano prestigao i promrmljao nešto. Pogledala sam zabrinuto prema njemu u nevjerici da li da mu nešto kažem.
Nesigurno sam stavila ruku na njegovu. Na trenutak je pogledao prema meni.
Ariel: Polako Harry.
Uzdahnuo je i pogledao na stranu. Zatim je ponovo pogledao na cestu sa veoma ozbiljnim ali i zabrinutim izrazom lica. U tom trenutku me je stisnuo za ruku.
Harry: Izvini.
Ariel: Uredu je. Samo ne volim kad se nerviraš.
Harry: A znam. Ne volim ni ja ali...Sada bih najradije skrenuo sa ovog pravca i odveo te negdje daleko...Od svih...
Ariel: Znam ali...To je nemoguće.
Harry: Pa znam. To i jeste ono što me izluđuje.
Uzdahnula sam i polako ga palcem pomazila po rucu čvrsto ispreplićući prste sa njegovim.
Nastavio je da vozi jako velikom brzinom i iskreno sam bila pomalo uplašena ali sam isto tako vjerovala u njega. Svaka dva minuta sam gledala na sat dok je Harry prolazio slobodnom rukom kroz kosu pokazujući time da je nervozan. Nismo imali još mnogo vremena i već sam počela da razmišljam o tome šta ću reći mami i tati gdje sam bila i zašto kasnim i zašto nisam sa tetkom. Tada mi je ponovo zazvonio telefon.
#Ariel: Reci.
#Hannah: Evo avion već slijeće! Pa gdje ste vi?
Harry: Reci joj da stizeš za tri minute.
#Ariel: E-eto me za tri minute.
Mogla sam da čujem da je duboko uzdahnula i već sam mogla da je zamislim kako pucketa prstima jer to obično radi kad je nervozna.
#Hannah: Dobro, dobro.
Prekinula sam. S obzirom da smo bili na jednoj dugoj i ravnoj ulici, mogla sam da vidim aerodrom. Ipak, to nije bila velika utjeha jer bi mama i tata mogli svakog časa izaći iz aviona. Tada je Harry neglo skrenuo u stranu i zakočio nedaleko od aerodroma. Par trenutaka je samo gledao ispred sebe, a zatim je zatvorio oči i spustio glavu. Pogledala sam prema njemu pokušavajući da izgledam što opuštenije i optimističnije međutim to mi baš i nije išlo. Suze su mi se počele skupljati u očima iako sam pokušavala da se suzdržim. Tada je Harry podigao glavu i pogledao prema meni.
Harry: Vidjećemo se brzo.
Klimnula sam glavom.
Ariel: Naravno.
Oboje smo to rekli ali sam znala da isto tako i jedno i drugo mislimo sasvim drugačije. Nageo se prema meni i nježno me poljubio. Stavila sam ruku na njegov obraz i pomazila ga. Tada mi je počeo zvoniti telefon. Uzdahnula sam i naslonila čelo na Harryevo. Stavio je ruku u moju kosu i čvrsto stisnuo par pramenova prstima ali tako da me ne zaboli.
Harry: Vidimo se Julija.
Ariel: Vidimo se Romeo.
Poljubila sam ga kako bih mogla da osjetim njegove mekane i tople unse koje će mi toliko nedostajati. Još jednom sam pogledala njegove savršene oči i primijetila da su suzne iako je to pokušavao da prikrije. Polako sam izašla iz auta, izvadila telefon i javila se.
#Ariel: Molim?
#Hannah: Gdje si?
#Ariel: Evo me idem prema aerodromu.
Počela sam da pretravam ulicu ne obazirući se na auta čiji su mi vozači svirali i napadali me.
#Hannah: Požuri evo već izlaze putnici.
Brzo sam potrčala i uletjela na aerodrom. Prvo sam malo zastala pokušavajući da se snađem i zatim ugledala jednu gomilu ljudi. Pretpostavljala sam da su to putnici i naravno oni koji su dočekivali nekoga. Krenula sam prema njima.
#Ariel: Gdje si ti?
#Hannah: Evo me ovdje na samom kraju kod table.
Pogledala sam prema ogromnoj tabli na kojoj su pisali letovi. Tada sam nedaleko od nje ugledala tetku. Prekinula sam poziv i potrčala prema njoj.
Hannah: Pa gdje si do sad?
Čvrsto sam je zagrlila čim sam došla do nje.
Hannah: Pa dobro si se sjetila da imaš tetku.
Nasmijala sam se.
Ariel: ćuti važno je da sam stigla.
Nasmijala se i uzvratila mi zagrljaj mazeći me po leđima.
Hannah: Joj dušo moja tako si mi nedostajala.
Ariel: Ljudi bi rekli da je neka od nas dvije izašla iz aviona, a ne da čekamo nekoga.
Nasmijala se, a tada nas je prekinuo dobro poznati glas.
Xxx: Što se vas dvije grlite?
Okrenule smo se i ugledale mamu i tatu sa koferima.
Ariel: Ummm...Pa...
Hannah: Pa tako nas pozdravljaš?
Tada im je tetka prišla i zagrlila ih. Shvatila sam koliko sam ja zapravo komplikovana osoba. Sad bih počela da zamuckujem i pokušavam naći razlog zbog kog smo se zagrlile, a tetka to tako jednostavno rješava. Prišla sam im i zagrlila ih.
Mama: Jesi li slušala tetku?
Ariel: Mama nije mi pet godina.
Hannah: Naravno da je slušala.
Vragolasto mi se nasmiješila, a ja sam zamahala glavom i pogledala na stranu.
Hannah: Nego kako je vama bilo?
Mama: Jooj imam vam svašta ispričati. 'Ajde idemo pa ću vam usput pričati. Znači kad smo prvo stigli...
Krenuli smo prema izlazu, a mama je nastavila priču mada je ja uopšte nisam slušala već sam razmišljala o Harryu. Već mi toliko nedostaje iako smo se rastali prije samo 5 minuta. Vjerovatno se tako osjećam zato što znam da se bar 2-3 dana ako ne i više nećemo uopšte moći viđati.
Mama: Slušaš li nas Ariel?
Trgnula sam se iz misli i pogledala prema njoj.
Ariel: Da, da.
Mama: Pa trebala bi. Možeš svašta naučiti. Jednog dana ćeš i ti tamo otići.
Uzdahnula sam i klimnula glavom.
Ariel: Sigurno.
Prostrijelila me pogledom, a zatim vratila svojoj priči.
Mama: Aaa da ste vidjele...
Uzdahnula sam i tužno pogledala prema mjestu gdje je Harry maloprije zaustavio auto. Nema ga..Otišao je...A prije samo par minuta je bio tu. Željela sam da plačem ali znam da bi mami i tati to bilo sumnjivo pa je bolje da se suzdržim. I sami znaju da je vjerovatnoća da plačem od sreće jer su se oni vratili, minimalna. Tada sam se malo skoncentrisala na maminu priču jer nisam željela da me kasnije nešto pita i onda napadne jer je nisam slušala. Ušli smo u auto i polako krenuli.
.............. ............... ..............
Vikend je bio totalno dosadan i mislim da mi je malo hvalilo da poludim. Mama i tata cijelo vrijeme su samo pričali o Hollywoodu, snimanju, glumcima, filmu i tim glupostima. Ja sam cijelo vrijeme samo klimala glavom i pravila se da ih slušam ali me to nije uopšte zanimalo. S Harryem sam u kontaktu bila samo preko poruka i poziva jednom ili dva puta dnevno. Nisam mogla rizikovati i češće ga zvati. U svakom slučaju samo želim da se vidim s njim i da ga dodirnem,zagrlim, poljubim...Samo želim da bude tu kraj mene. Zar tražim previše? Jedina sreća je bila ta što je tetka još uvijek tu pa se ne osjećam toliko usamljeno. Znam da postoji barem jedna osoba koja me podrržava, a živi pod istim krovom kao i ja.
U nedeljju veče smo svi sjedili i gledali neku glupu romantičnu komediju. Nimalo mi se nije spavalo ali mi je isto tako i taj film bio poprilično zamoran. Polako sam se ustala i krenula prema vratima. Sve troje su pogledali prema meni.
Hannah: Gdje ćeš?
Ariel: Idem na spavanje.
Mama: Zar već?
Ariel: Da umorna sam.
Napravila sam neku pospanu facu kako bih djelovala uvjerljivije. Možda ta sekcija i nije toliko beskorisna. U nekim životnim situacijama ti itekako može pomoći. Zjevnula sam i pogledala prema tati.
Ariel: Gdje ćeš me sutra čekati tata?
Tata: Mislim da sutra neću moći doći po tebe.
Tada sam ga iznenađeno pogledala.
Aril: Zašto?
Tata: Sutra ću biti zauzet jer moram da idem na neki sastanak tako da ćeš najvjerovatnije ići pješke kući.
Tadame je mam značajno pogledala dok je meni srce pokušavalo iskočiti iz grudi.
Mama: Ali to ne znači da smiješ ići negdje drugo poslije škole.
Prevrnula sam očima.
Mama: Ariel ne treba ti prevrtati očima. Ja sam sasvim ozbiljna. Iako mislim da više nisi u kontaktu s onim Harryem, ne želim još da rizikujem. Zato – pravac kući.
Uzdahnula sam.
Ariel: Okej, okej. Laku noć.
Hannah: Laku noć dušo.
Mam i tata: Laku noć.
Čim sam zatvorila vrata, potrčala sam uz stepenica i malo mi je hvalilo da počnem vrištati. Nisam mogla vjerovati da mi se sreća osmijehnula. Uletjela sam u sobu i uzela mobilni. Odmah sam okrenula dobro poznati broj i počela nervozno hodati po sobi grickajući nokte. Nakon par trenutaka se začuo neodoljivi promukli glas.
#Harry: Julija?
#Ariel: Eeej Romeo!
#Harry: Šta je bilo?
#Ariel: Sutra tata neće doći po mene!
Par trenutaka je ćutao, a onda je progovorio poprilično iznenađeno.
#Harry: N-neće?
#Ariel: Neee.
#Harry: Ummm...Pa onda ću doći po tebe!
#Ariel: Pa daaa. Samo pazi da te niko ne vidi i to je to.
Mogla sam čuti da se nasmijao.
#Ariel: Ne mogu da vjerujem.
#Harry: Jedva čekam da te vidim.
#Ariel: I ja tebe.
Pogledala sam prema vratima.
#Ariel: Hajde idem mislim da sam se malo previše derala. Ne želim da nešto posumnjaju.
#Harry: Umm. Da upravu si. Hajde. Vidimo se Julija.
#Ariel: Vidimo se Romeo.
Prekinula sam i bacila se na krevet sva srećna što ćemo se napokon vidjeti.
.......... ........... ............
U školi je dan bio po običaju zamoran. Emily je željela da joj ispričam ono što sam obećala preko telefona dok smo još bili na jahti ali je Vicky skoro cijelo vrijeme bila sa nama tako da nisam mogla. Najgore sam se osjećala kada je Vicky počela da mi priča o tome koliko je srećna što smo Robert i ja razgovarali. Imala sam osjećaj da će mi srce raspući jer nema pojma koja je bila tema našeg razgovora. U svakom slučaju, i pored toga sam bila vrlo uzbuđena jer sam znala da ću vidjeti Harrya. Čim je zazvonilo, brzinom munje sam izletjela iz škole i krenula prema parkingu. Pogledala sam par puta oko sebe i napokon ugledala crni automobil. Odmah mi se na licu pojavio osmijeh. Već sam mogla da osjetim trnce po cijelom tijelu samo zato što je nekoliko metara udaljen od mene. Krenula sam prema njemu i već sam mogla da vidim kovrdžavog dečka u njemu kada sam začula iza sebe dobro poznati glas.
Tata: Ariel!
Krv mi se zaledila. Zaustavila sam se i nesigurno okrenula. Ugledala sam tatu kako viri iz auta i daje mi rukom znak da dođem tamo. Pogledala sam prema Harryevom autu pokušavajući da nešto uradim ali sam bila bespomoćna. Pa otkud sad tata pobogu? Polako sam krenula prema njegovom autu stalno se okrećući prema Harryevom.
Ariel: O-otkud ti?
Tata: Otkazan je sastanak.
Ariel: Zašto?
Tata: Ma otkad tebe to zanima? Hajde ulazi, moramo nešto drugo obaviti.
Tada sam vidjela da i mama sjedi u autu. Krenula sam da uđem i shvatila da Harry iz svog auta ima pogled na naš. Toliko sam željela da umjesto u naše uđem u Harryevo auto ali je to bilo nažalost nemoguće. Sjela sam na zadnje sjedište i mama se okrenula prema meni sa suvozačevog.
Mama: Gdje si ono ti krenula?
Ariel: Zdravo i tebi mama.
Pogledala me je značajno.
Mama: Zdravo Ariel. Možeš li mi sada odgovoriti na pitanje?
Ariel: Ma nigdje. Gdje bih išla zaboga?
Pogledala me je sumnjičavo, a zatim počela da se nadviruje pokušavajući da vidi da li ima išta zanimljivo u pravcu gdje sam maloprije krenula. Samo sam molila Boga da nije zapamtila kako izgleda Harryevo auto kada je ono veče bio kod nas. Nervozno sam gledala čas prema Harryevom autu, čas prema mami, a čas prema tati. Samo sam željela da krenemo kako mama ne bi nešto vidjela ali je tata i dalje stajao na vratima gledajući prema školi.
Ariel: Tata šta radiš?
Tata: Čekamo nekoga...A eno ga.
Zbunjeno sam ga pogledala i nakrivila glavu pokušavajući da shvatim ko je u piitanju. Međutim, prije nego što sam išta mmogla da zaključim, tata mi je dao informaciju koja me je zanimala.
Tata: Leo!  

DNA by:LoRa StylesDove le storie prendono vita. Scoprilo ora