Untitled Part 33

687 13 0
                                    


  Zagrlila sam ga iz sve snage. Ne znam kako sam uopšte mogla biti ljuta na njega i ne mogu da vjerujem da jedan dečko može da bude toliko pažljiv. Pogotovo neko kao što je Harry za kog sam mislila da je bezosjećajni srcolomac i ništa više. Poljubio me u kosu.
Ariel: A šta ako ona sad kaže nekome?
Harry: Zar svtarno misliš da bi rekla nekome da ja imam djevojku, a mogu se zakleti da se hvalila drugaricama kako će me ponovo osvojiti?
Nasmijala sam se.
Harry: Pa jesam li upravu?
Ariel: Jesi, jesi. Ali si isto tako i umišljen.
Odmakla sam se malo od njega, a on se nasmijao i spustio glavu do moje.
Harry: A šta ću moram i to malo.
Ja sam se nasmijala, a on me je nježno poljubio. Mogla sam osjetiti da mu se ona ogrebototina na njegovoj usnici skorila tako da je malo zapinjala ali mi to nije smetalo. On je i sa tim kao i sa onom modricom na licu izgledao jednakao savršeno. Odvojila sam se od njega i pomazila ga po onoj modrici.
Ariel: Šta si rekao za ovo?
Harry: Ma ništa. Napisao sam na twitteru da sam imao malu nezgodu prilikom snimanja i to je to. Mada neki vjeruju idalje da sam ono bio ja onaj dan.
Uzdahnula sam.
Ariel: Harry bojim se. Ako se sazna...
Prekinuo me je.
Harry: Neće se saznati...Ne za sad.
Ariel: Za sad. Znači da će se kad-tad saznati.
Harry: Pa naravno.
Pogledala sam ga zabrinuto, a on se nasmiješio i prošao rukom kroz moju kosu.
Harry: Ja ću im reći.
Pogledala sma ga iznenađeno.
Ariel: Aaa Harry! Pa znaš da je to nemoguće!
Harry: Moguće je. Jednog dana će biti.
Tada mi je najviše privuklo pažnju ono 'jedng dana'...A kada će biti taj dan? Šta ako naša veza uopšte toliko ne izdrži? Uzdahnula sam, a on me zabrinuto pogledao.
Harry: Šta nije uredu?
Ariel: Ma ništa...Ja..Ja se samo bojim...
Tada nas je trgnuo zvuk vanjskih vrata i odmah smo se odmakli jedno od drugog. Na svu sreću, to je bio Zayn. Mahnuo nam je.
Zayn: Heej. Evo ja sam samo izašao da se javim na telefon. Unutra se ne čuje ništa.
Harry: Aha.
Zayn je stao u stranu i počeo pričati preko mobilnog. Pogledala sam prema Harryu.
Ariel: Mislim da bi bilo bolje da uđemo unutra. Sad smo samo imali sreće što je ovo bio Zayn.
Harry: Upravu si. Hajde ali kasnije ćemo nastaviti ovaj razgovor.
Klimnula sma glavom i krenula da uđem u kuću ali me je on povukao za ruku i privukao sebi. Zatim je spustio usne na mojei napravio takav poljubac da me je na trenutak ostavio bez daha. Jedva sam odvojila usne od njegovih i nasmijala se.
Ariel: Harry nisi normalan.
Harry: Nisam se mogao suzdržati.
Nasmijala sam se, uzdahnula i krenula ponovo prema kući. Tada mi je prišao s leđa i šapnuo na uho.
Harry: Nisam stigao da ti kažem da ti ta haljina predobro stoji.
Prevrnula sam očima i okrenula glvu prema njemu.
Ariel: Hvala Styles.
On se nasmijao i poljubio me u ćošak usana.
Zatim sam napokon ušla u kuću i susrela se sa Gabrielom koja me je ljutito prostrijelila pogledom i izletjela iz kuće. Usput je naletjela i na Harry i prostrijelila ga pogledom, a on se samo nakašljao prikrivajući neki smiješak. Pretpostavljam da stvari između njeg i Gabriele i nisu baš išle tako glatko i savršeno ,kao što je ona pričala, dok joj je onako sve rekao u lice. U svakom slučaju, ne želim ga pitati. Bolje je da zaboravimo na nju. Tada sam pogledom počela tražiti Vicky i Nialla. Nadala sam se da ću ih sada negdje ugledati kako sjede i smiju se i pričaju o svemu i svačemu ali izgleda da je to ipak za sada još uvijek nada jer sam vidjela Vicky koja je krenula prema meni. Sama. I nije izgledala baš srećno.
Vicky: Eeej.
Ariel: Eeej. Gdje ti je Niall?
Nakašljala se u smislu 'ne želim o tome pričati' i pogledala negdje na stranu.
Vicky: Znaš, to nije bilo baš ijepo od tebe.
Ariel: Što sam te ostavili da pričaš s dečkom?
Vicky: Ariel kako ti ne razumiješ da ja volim Roberta i da me ne zanima nikakav Niall Horan?
Uzdahnula sam.
Ariel: Ali Vicky ne razumiješ...
Vicky: Pa ne razumijem. I ja to kažem. Ne razumijem zašto ne voliš Roberta.
Ariel: Pa imam razlog za to.
Vicky: Pa zašto mi ga onda ne kažeš?
Ariel: Pa pokušala sam.
Uzdahnula je.
Vicky: Stvarno te ne razumijem Ariel.
Ariel: Pa dopusti mi da ti objasnim.
Vicky: Previše sam sad umorna za rasprave. Idem sad, sutra mi u školi sve objasni.
Ariel: Pa č-čekaj. Ideš?
Vicky: Da. Ne mogu više, glava me zaboljela. Odvešće me vozač.
Nabrzinu me je poljubila u obraz i krenula prema vratima.
Vicky: Vidimo se sutra!
Ariel: Ali...
Već je izašla. Prošla sam rukom kroz kosu i duboko uzdahnula. Zašto uvijek nešto mora da bude loše i da ti kvari raspoloženje? Moramo pothitno s njom razogovarati i reći joj šta je Robert uradio pa kud puklo da puklo. Okrenula sam se oko sebe i shvatila da sam sve izgubila iz vida. Počela sam se probijati kroz gužbu i tada sam napokon ugledala Louisa koji je sebi nasipao piće. Ugledao me i nasmijao se.
Louis: Heej.
Prišla sam mu.
Ariel: Heej.
Nasuo je piće i otpio gutljaj.
Louis: Šta ima?
Ariel: Ma evo tražim ostale. Jesi li ti vidjeo ikoga?
Louis: Uh...Ja mislim da sam maloprije vidjeo Nialla da je otišao na sprat i to je to. Za ostale stvarno ne znam.
Ariel: Aham. Hvala ti.
Louis: Ma ništa.
Rošla sam pored njega. Mislim da Vicky nije samo tako otišla i da nije razlog tome glava. Ali ona ne želi o tome da razgovara. Zato možda postoji neko drugi ko želi. Krenula sam uz stepenice na sprat i našla se u nekom pomalo uskom hodnjiku. Vidjela sam da su vrata jedne sobe malo otkučena. Provirila sam kroz njih i vidjela Nialla kako stoji pored prozora okrenut meni leđima. Kucnula sam u vrata i on se naglo okrenuo. Zatim se nasmiješio nekako neraspoloženo i na silu.
Niall: Heej.
Nasmiješila sam se.
Ariel: Mogu ući?
Harry: Naravno, naravno.
Ušla sam u sobu i malo pogledala oko sebe.
Ariel: Ne sviđa ti se zabava?
Niall: Pa ne baš. Umoran sam malo...
Prišla sam prozoru i pogledala kroz njega. Vidjela sam da se nedaleko vidi more. Nisam uopšte ni skontala da smo se toliko dugo vozili i da smo toliko daleko od grada koji je na suprotnoj strani. U svakom slučaju, sada nije bilo vrijeme da razmišljam o moru. Došla sam ovdje zbog mnogo ozbiljnije teme.
Ariel: Ovaj...Sviđa ti se Vicky, zar ne?
Pogledala sam prema njemu, a on je djelovao dosta iznenađen pitanjem.
Niall: J-ja..
Ariel: Uredu je. Možeš mi reći.
Uzdahnuo je, naslonio se uza zid i klimnuo glavom.
Niall: Ali...Svejedno je kada ona ima dečka.
Ariel: Znam ali ne smiješ odustati.
Niall: Pa i ne odustajem Ariel. Trudim se i pokušavam da je osvojim koliko mogu. Uvijek je zovem i šaljem joj SMS-ove i pokušavam da stupim u kontakt s njom ali ne ide. I znam da nije uredu što to pokušavam s obzirom da ima dečka ali ne mogu se kontrolisati. Previše mi se sviđa.
Klimnula sam glavom i sjela na prozor.
Ariel: Razumijem te...I ne trebaš se obazirati na to što ima dečka jer bi bilo bolje da ga nema.
Pogledao me je zbunjeno.
Ariel: Ma on je inače...Ženskaroš je i bezosjećajan. Nije za Vicky. To joj uporno govorim ali ne pomaže...
Niall: Nisam znao.
Ariel: Nažalost tako je. On..Samo se igra s njom, a ona ga ludo voli.
Izraz lica mu je postao nekako čudniji.
Niall: Je li on? V-vara li je?
Krenula sam da mu kažem 'ne' ali sam se onda sjetila prizora koji sam zatekla onaj dan iza škole kao i onog' trenutka kada me je počeo ljubiti. Tada već nisam bila sigurna. Spustila sam glavu.
Ariel: Ne znam.
On je sjeo na krevet i prošao jednom rukama preko lica.
Niall: Pa kako ona to ne razumije?
Slegnula sam ramenima.
Ariel: Valjda ga previše voli....Ili je previše zaluđena s njim.
On je iznervirano uzdahnuo, a ja sam pogledala prema njemu nesigurna da li da postavim sljedeće pitanje.
Ariel: Um...Šta se desilo večeras?
Spustio je glavu i slegnuo ramenima.
Niall: Isto kao i uvijek. Bila je hladna i odbojna prema meni ma koliko ja pokušavao da se zbližim s njoj. Jednostavno ne dopušta našem odnosu da pomakne s početnog mjesta. Nismo ni prijatelji...Nismo ništa.
Bilo mi ga je najiskrenije žao. Vidi se da mu je stalo do nje za razliku od glupog Roberta. Ali zašto to ona ne vidi? Zašto je u njenim očima samo Robert, Robert i Robert. Zar je toliko zaslijepio da ne može da vidi stvari koje se oko nje dešavaju. Prišla sam Niallu, sjela pored njega i potapšala ga po leđima.
Ariel: Obećavam ti da ću razgovarati s njom.
Pogledao je prema meni.
Niall: Stvarno?
Klimnula sam glavom.
Ariel: naravno. I učiniću sve da ti pomognem. Osvojićeš je na kraju obećavam ti.
Nasmijao se ali ovoga puta od srca i raširio ruke.
Niall: Mogu li te zagrliti?
Ariel: Naravno.
Ponovo se nasmijao i čvrsto me zagrlio.
Niall: Ne želim da se Hazza ljuti s obzirom da je on malo previše ljubomoran kad si ti u pitanju.
Ariel: Otkud znaš?
Niall: Pa kako neću znati? Uvijek priča o tebi pita nas neka bezvezna pitanja samo da bi spomenuo tebe ili da bismo došli na temu u vezi tebe. Uvijek priča o tebi i govori gdje bi mogla biti. Pa onda kad ne odgovoriš na poruku ili se ne javiš, odmah se ushoda i priča gdje bi mogla da budeš, a svi vidimo da je nervozan i da se odmah brine ili je ljubomoran. A i zar nisu dovoljne one modrice koje svako malo zarađuje zbog tebe da mi bude jasno da je i više nego ljubomoran?
Nasmijala sam se.
Ariel: Mislim da jeste.
Zatim sam se uozbiljila.
Ariel: Samo što ja to naravno ne želim.
Niall: Znam ali on je jednostavno takav. Iako se nikad prije nije tukao zbog djevojke.
Pogledala sam ga iznenađeno.
Ariel: Stvarno?
Niall: Daa. Mislim znao je biti ljubomoran ali nikad u tolikoj mjeri kao sad i nikad se nije tukao. A zbog tebe se potukao i prije nego što ste bili u vezi I to dva puta.
Ostala sam iskreno iznenađena. Niall mi je stavio ruku na rame i tiho progovorio.
Niall: Ariel, ti njemu značiš mnogo više nego što ti možda misliš.
Klimnula sam glavom i nasmiješila se.
Niall: Hajde idi i traži ga dok se nije uspaničio i počeo sumnjati da si možda s nekim dečkom.
Nasmijala sam se.
Ariel: Upravu se.
Niall: Ma šalim se ja. On zna da ga ti nikad ne bi prevarila.
Ariel: Ne bih. Nem,a šanse. Ali je ipak bolje da idem.
Niall: Da, da.
Ustala sam i krenula prema vratima.
Niall: Hoćeš li ti dole?
Niall: Neću sad. Još ću malo ostati. Moram malo na miru razmisliti.
Klimnula sam glavom.
Niall: I ako može, nemoj ništa o ovome govoriti Vicky.
Ariel: neću ne brini.
Niall: I hvala ti na razgovoru.
Ariel: Ma ništa. Hvala tebi. Mnogo mi znači sve ono što si mi rekao.
Klimnuo je glavom.
Niall: Znam.
Nasmiješila sam se i izašla iz sobe. Osjećala sam se nekako čudno. Nisam znala da se Harry nikada nije tukao niti bio toliko ljubomoran. Zar sam ja zaista toliko posebna za njega? I zašto? Nasmijala sam se u sebi i krenula niz stepenice. Sa visine sam mogla da vidim viskou Jennifer kako maše repom i smije se toliko jako da sam je i pore muzike mogla čuti. Krenula sam u tom pravcu i vidjela da stoji sa Emily i još neka dva dečka. Prišla sam im.
Emily: Eeej Ari pa gdje si ti do sad?
Ariel: A evo. Vidim vi se dobro zabavljate.
Jennifer: O da, da. Ovo su Tom, a ovo Fred. Oni su inače poznanici sa nekim Liamovim prijateljem koji ih je poveo ovdje.
Pružila sam im ruku, a oni su se nasmiješili i rukovali sa mnom.
Ariel: Ariel, drago mi je.
Tom: Moram ti priznati, imaš veoma zabavne drugarice.
Ariel: Znam, znam.
Fred: Imamo jednog prijatelja koji je trenutno u potrazi za nekom simpatičnom djevojkom pa ako želiš mogla bi mu praviti društvo.
Tom: Daaa šta kažeš na to? James!
Podigao je ruku i pokazao nekom dečku da dođe kod nas. Prostrijelila sam Jennifer i Emily pogledom, a one su napravile nevine fačice.
Ariel: Ja...
Tada nam je prišao jedan visoki crnokosi dečko.
Tom: Eh, Eriel..
Ariel: Ariel.
Tom: Ariel, pardon. Ovo je James. Moglo biste se malo bolje upoznati. Šta kažeš James?
Tada me je taj James snimio pogledom i nasmiješio se nekako odvratno.
James: Pa tš da ne?
Malo mi se više približio.
James: Zgodne cure se nikad ne odbijaju.
Ariel: Hvala ali ja ne bih.
James: Zašto? Ionako se večeras svi samo zabavljamo. Opusti se.
Krenuo je da me uhvatio za ruku ali ga je zaiustavila nečija tuđa ruka. Okrenula sam se i ugledala Harrya sa veoma ozbiljnim izrazom lica. James ga je zbunjeno pogledao.
James: Sve uredu stari?
Harry: Pa baš i ne. Ariel je trenutno zauzeta.
James: A čime to?
Harry: Sa mnom.
Odgurnuo je njegovu ruku i uhvatio moju. James je nešto romrmljao, a Harry me provukao kroz gužvu. Zaustavili smo se pored nekakvog velikog ormara gdje nije bilo previše zvanica, a i pored nas se nalazio neki zidić tako da nas nisu mogli baš ni vidjeti.. Stao je ispred mene oslonjen rukom na zid.
Harry: Ko je onaj?
Omdah sam se sjetila onih Niallovih riječi pa sam se nasmijala, a Harry me zbunjeno pogledao.
Ariel: Izvini.
Harry: Šta je smiješno?
On je i dalje imao veoma ozbiljan izraz lica.
Ariel: Ti.
Harry: Ariel ja sam sasvim ozbiljan.
Ariel: A nemaš razloga biti. Ono je samo neka pripita budala i to je to.
Harry: Budala koja ti je mogla ko zna šta učiniti.
Ariel: Među ovoliko ljudi?
Harry: Pa ko njima zna? Uostalom da mu je namjera bila i da te samo uhvati za ruku, to je ovoljno. Nema pravo na to.
Približio mi se još više tako da su nam tijela bila sasvim pribijena.
Harry: Zato što si samo moja.
Stavila sam mu ruku na obraz.
Ariel: Pa i jesam Harry samo ne bi trebao da se ovako javno ponašaš. Neko će nešto posumnjati. Pogledao je iza sebe.
Harry: Previše su zauzeti jedni sa drugima da bi išta primijetili. Osim toga baš me briga. I treba da znaju da si moja djevojka.
Uzdahnula sam i nasmijala se.
Ariel: Nepopravljiv si.
Harry: I ti si kriva za to.
Ariel: Ma je li?
Sve više je približavao glavu mojoj i sve zavodljivije pričao.
Harry: Jeste.
Na kraju su nam se usne spojile. Nemam pojma zašto to radimo jer oboje vrlo dobro znamo da nas sad bilo ko može vidjeti i uslikati i reći svima za to. Ali nije me briga. Samo želim da uživam sa njim i to je to. A sve i da nas neko vidi ne bi previše obraćao na to pažnju jer je većina pod uticajem alkohola. Harry se međutim nije baš osjetio na alkohol. Vjerovatnoo da bi mogao bolje da nadgleda situaciju. U svakom slučaju mi je drago što je tako brižan jer se osjećam sigurnije. Iako se nisam nadala tome, poljubac je postajao sve strastveniji. Par puta sam željela da se odmaknem od njega ili ga odgurnem ili nešto ali nisam mogla. Tačnije, nisam željela. Jednom rukom je i dalje bio oslonjen na zid dok me je drugom obuhvatio oko struka i lagano stiskao moju haljinu između prstiju. Ja sam za to vrijeme jednom rukom obuhvatila njegovu desnu stranu vrata dok sam drugu stavila na njegova prsa osjećajući porast brzine njegovog disanja. Pogla sam da čujem njegove izdisaje i neobične zvukove koji su mi iskreno prijali.
Ariel: Harry...
Jedva sam uspjela da to izgovorim ali su me zaustavile njegove usne i time nastavio poljubac koji je bio pun strasti.
Tada je spustio glavu i počeo me ljubiti po vratu.
Ariel: Harry trebali bismo prestati.
Nije me slušao. Samo je nastavio. Stavila sam ruke u njegovu kosu i lagano je stiskala među prstima.
Ariel: Harry previše je rizično.
Podgiao je glavu i prislonio je uz moju.
Harry: Baš me briga.
Krenuo je da me ponovo poljubi ali sam stavila ruku na njegove usne. Pogledao me je apola otvorenih očiju očajnički pokušavajući da me ponovo poljubi.
Ariel: Harry ne smijemo ovoliko rizikovati.
Uzdahnuo je.
Harry: Znam ali ne mogu da se kontrolišem.
Poljubio je samo moju gornju usnu i pogledao me svojim malo tamnijim očima.
Harry: Hajde idemo gore.
Pogledala sam ga zbunjeno.
Ariel: Gdje?
Harry: U sobu.
Nasmijala sam se i prošla mu rukom kroz kosu.
Ariel: Harry polako.
Harry: A ako je to tebi reći.
Ariel: Šta misliš da ti meni ne nedostaješ? Ali trebamo se ipak strpiti. Hajde.
Pokretima ruku sam mu dala do znanja da se odmakne od mene. Uzdahnuo je i pomjerio se naprijed. Zatim je sklonio kosu na stranu i nervozno pogledao oko sebe.
Harry: Valjda će brzo otići.
Ariel: Zašto?
Harry: Pa da ostanemo sami.
Ariel: Harry i ja ću ići kući.
Harry: Ujutru.
Ariel: Večeras.
Harry: Ujutru.
Ariel: Harry!
Harry: Ariel kako ne razumiješ? Sada kada se vrate tvoji neko vrijeme se skoro nikako nećemo moći viđati. Poludiću.
Spustila sam pogled.
Ariel: Znam...
Stavio mi je ruku na obraz.
Harry: Zato želim da što više vremena provedemo zajedno.
Ariel: Ali kako? Gdje će onda ostali? Nemam...
Prekinuo me.
Harry: Ne brini. Već sam sve smislio.
Uzdahnula sam i nasmiješila se.
Harry: Ostaješ, zar ne?
Ariel: A šta mi drugo prostaje?
Sageo se i poljubio me u ćošak od usana.
Harry: A ništa.
Nasmijala sam se i polako odmakla od njega.
Ariel: Vidimo se onda kasnije Styles.
Harry: gdje ideš?
Ariel: Pa biću tu negdje. Nisu svi pijani Harry. Neko bi nas mogao i vidjeti zajedno. Hajde naćemo se.
Razočarano je uzdahnuo i klimnuo glavom.
Harry: Vidimo se Julija.
Ariel: Naravno Romeo.
Nasmiješili smo se jedno drugome, a zatim sam ušla nazad u gomilu i zaustavila se pored stola sa pićima. Bila sam žedna ali nsiam znala šta da uspem. Tada su mi prišle Jennifer i Emily.
Ariel: Otkud vas dvije?
Emily: Mah...Shvatile smo da su ono budale.
Jennifer: A nas, za razliku od teb, nema ko zaštiti od njih.
Pogledala sam prema njoj, a ona se smješkala i pogledala me značajno.
Emily: Khm, khm. Pa da.
Zdahnula sam, nasmijala se i ponovo bacila pogled na pića. Tada je Emily uzela tri čaše i usula nam vino.
Emily: Evo da nazdravimo.
Jennifer: Za šta?
Nemam pojma.
Njih dvije su se počele kikotati, a zatim su podigle čaše u vis da nazrdavimo. Nasmijala sam se i kucnula čašu od njihove.
Ariel: Da niste i vas dvije malo pripite?
Emily: Ma neee....Hajde pij to.
Ariel: A ne znam baš. Znate da se ja od jedne čaše napijem.
Jennifer: Ma šta ima veze? Hajde pij večeras slavimo.
Emily: Iako ni mi ne znamo šta.
Tada su se obe ponovo počele smijati. I ja sam se nasmijala i otpila gutljaj.
...... ........ ........
Veče je dosta sporo prolazila. Par puta sam vidjela Harrya kako razgovara sa nekim prijateljima ali je usput gledao u mene. Pokušavala sam mu dati znak da skrene pogled ali me nije slušao. Čak se jednom njegov sagovornik okrenuo da vidi u šta to gleda. Moraala sam da se okrenem brzinom munje i sakrijem se iza nekog debelog čovjeka. Zaista ne želim da se takve situacije više ponavljaju. Emily i Jennifer su se odlično zabavljale i plesale dok je mene pomalo zaboljela glava iako sam popila samo dvije čaše vina. Na kraju su me njih dvije povukle u gužvu i natjerale da plešem s njima.
U svakom slučaju osjećala sam se jako umorno i pomalo mi se mantalo. Znala sam da ih nisam trebala poslušati. Na kraju sam se i ja s njima počela smijati iako ni sama ne znam čemu.
Nakon nekog vremena, gosti su se napokon počeli razilaziti tako da smo na kraju ostali samo dečki i nas tri. Bilo mi je čudno što nema El, Dani i Perrie ali one su vjerovatno imale nekih obaveza.
Jennifer: Mi bismo trebale krenuti, zar ne?
Emily: Dobra ideja.
Liam: Vozač će vas odvesti. Ti Ariel ostaješ je li tako?
Bilo mi je čudno otkud on zna.
Ariel: Pa valjda.
Tada je u dnevni ušao Harry očito raspoložen jer su se gosti napokon razišli.
Harry: Ostaje.
Zayn: Onda i mi idemo polako.
Ariel: I vi idete?
Louis: Da. Ostavljamo vas dvoje nasamo da uživate.
Vragolasto se nasmijao kao i ostali. Krenuli su prema vratima. Emily i Jennifer su mi prišle i poljubile me u obraz.
Jennifer: Uživaaj.
Emily je proizvela neke čudne zvukove i na kraju se počela smijati.
Ariel: Ćao i vama cure.
Harry je otišao do vrata da ih isprati, a zatim je ušao unutra.
Harry: Napokon sami.
Ariel: mhm...
Tada sam ga povukla za majicu i poljubila ga. Nemam pojma zašto sam to učinila ali sam osjetila potrebu. Mislim da je ipak vino učinilo svoje. On se nasmijao.
Harry: Ariel?
Ariel: Hm?
Harry: Da nisi malo popila?
Ariel: Neee...
Polako se odvojio od mene i vragolasto me pogledao.
Harry: Jesi li sigurna?
Prevrnula sam očima.
Ariel: Popila sam samo čašu i po vina. Možda dvije...Šta je tu loše?
Harry: Očito nisi navikla na alkohol.
Ariel: Ćuti.
Stavila sam ruke oko njegovog vrata i nastavila ga ljubiti. Nasmijao se, stavio ruke oko mog struka i krenuo prema naprijed tako da sam ja išla unazad. Na kraju smo došli do ivice kača. S obzirom da se on nije zaustavio, a ja sam izgubila ravnotežu, pala sam na kauč, a on preko mene. Nasmijali smo se i nastavili ljubiti.
Harry: Nedostajala si mi.
Ariel: I ti meni...
Nasmijao se.
Ariel: Šta je bilo?
Harry: Ma ništa. U trijeznom stanju bi mi rekla da se nismo vidjeli samo dva sata.
Nasmijala sam se jer sam se tada i sama uvjerila da me je vino zaista malo ošamutilo.
Ariel: Aaa pda dobro nije toliko strašno.
Harry: Pa nisam to ni rekao.
Nastavio me je ljubiti po vratu.
Harry: Znaš nedostajaćeš mi ovih dana kad se vrate tvoji.
Ariel: Ma baš me briga za njih.
Nasmijao se, a ja sam ga uhvaatila za kovrdže.
Harry: Zato večeras uživamo.
Ariel: Mhm...
Uhvatila sam ga za majicu i krenula da je skinem ali me je on zaustavio. Pogledala sam ga zbunjeno, a on se nasmijao.
Harry: Ali prije toga ćemo malo prošetati.
Namrštila sam se.
Ariel: Zašto?
Harry: Ariel moraš malo izaći na svjež zrak. Hajde.
Ariel: A neee...
Krenuo je da ustane, a ja sam ga uhvatila za majicu i zaustavila ga. Nasmijao se.
Harry: Ariel pijana si.
Ariel: Nisam.
Harry: Okej ali idemo ipak da prošetamo. Nije daleko plaža.
Uzdahnula sam, a on me je povukao za ruku i pomogao mi da ustanem. Izula sam štikle.
Harry: Šta radiš?
Ariel: Pa neću valjda u štiklama ići?
Harry: Pobrinuo sam se i za to.
Zbunjeno sam ga pogledala, a on me uhvatio za ruku i poveo na sprat.
Ariel: Ipak si odustao od šetnje?
Nasijao se.
Harry: Neee.
Ariel: A nisi fer.
Nije ništa rekao. Popeli smo se uz stepenice i uveo me u jednu od soba.
Ariel:I ipak nisi odustao d šetnje?
Upalio je svijetlo.
Harry: Haha, ne.
Tada sam na krevetu ugledala teksas šorc, bijelu majicu sa printom i bijele rimljanke. Ubuhvatio me je rukama oko struka sa leđa i poljubio u vrat.
Harry: Sviđa ti se?
Ariel: Da...Znao si da ću se napiti?
Nasmijao se.
Harry: Ne. Samo sam želio da te nešto od odjeće čeka i ujutru.
Ariel: Aaa...Hvala ti.
Još jednom me je poljubio nježno u obraz.
Harry: Sve za tebe. Hajde sada se presvuci pa idemo.
Klimnula sam glavom i uzela šorc.
Harry: Treba li ti pomoć?
Ariel: Ne.
Pokušala sam da otkopčam šlic na haljini koji se nalazio na leđima ali mi baš nije išlo.
Harry: Jesi li sigurna?
Ariel: Jesam, hajde izađi.
Nasmijao se i krenuo prema meni.
Harry: Ti si stvarno čudna djevojka..
Ariel: Zašto?
Prišao mi je i stao iza mojih leđa.
Harry: Zato što si do prije dvije minute željela da me odvučeš u krevet, a sad ne želiš da ti pomognem da otkopčaš haljinu.
Tada sam se nasmijala samoj sebi shvativši kakve gluposti pričam. Prstima je lagano povukao šlic niz moja leđa, a ja sam se osjećala nekako čudno iako mislim da nije uzrok tome bilo vino.
Ariel: Hvala.
Harry: mogu ti još pomoći.
Tada je lagano povukao haljinu sa mojih ramena i za trenutak se našla na podu. Bilo mi je pomalo čudno što sam tako pred njim samo u vešu iako me je već vidjeo potpuno golu. Nježno me je poljubio u rame još uvijek stojeći iza mene i mazeći me po ruci.
Harry: Jako si lijepa.
Kroz cijelo tijelo su me prošli žmarci samo zato što sam čula te riječi i osjetila njegov dodir. Tada je dohvatio majicu sa kreveta.
Harry:Hajde podigni ruke.
Nasmijala sam se i učinila tako. Tada je lagano navukao majicu preko mene.
Ariel: Harry nisam malo dijete.
Nasmijao se i uzeo šorc.
Harry: Znam ali ti ipak treba pomoć.
Sageo i se i dao mi znak da podignem nogu. Prevrnula sam očima, uradila tako i on mi je polako obukao i šorc, a zatim ga zakopčao. Zatim mi je sklonio par pramenova kose sa lica koji su tu zalutali prilikom oblačenja majice. Pritome se nasmiješio i pokazao svoje slatke rupice na licu.
Harry: Hajde sjedi.
Sjela sam na krevet, a on mi je obuo rimljanke. Izgledao je zaista slatko i nikad ne bih pomislila da jedan muškarac može biti toliko brižan. Ipak malo koji bi se tako brinuo o djevojci koja je malo više popila. Jedva bi dočekao da je skine i odvuče u krevet ali ne i Harry. On ustvari želi da prvo ode u šetnju sa mnom iako su već 2h poslije ponoći. Pružio mi je ruku i pomogao mi da ustanem.
Harry: Hajde idemo.
Polako smo sišli niz stepenice, a zatim izašli iz kuće. Noć je bila zaista prijatna i topla, a nebo sasvim vedro. Harry meje cijelo vrijeme držao za ruku.
Harry: Je li ti hladno?
Omdahnula sam glavom.
Ariel: Pogledaj kako je mjesec pun.
Pokazala sam mu prstom prma mjesecu,a on je klimnuo glavom.
Harry: Mhm...
Ariel: Hajmo tamo!
Nasmijao se.
Ariel: A ozbiljno hajdee!!!
Harry: Drugi put!
Napravila sam tužnu fačicu, azatim sep počela smijati kao luda sopstvenoj izjavi. I Harry se počeo smijati sa mnom.
Harry: Znaš jako si zabavna kad si pijana.
Pogledala sam ga nekako ljutito, a onda sam se ponovo počela smijati.
Ariel: Sram te bilo.
Harry: Samo sam iskren.
Ariel: Bole me noge...
Harry: Stvarno?
Ariel: Daa...One dvije su me tjerale da plešem...
Harry: Znam.
Pogledala sam zbunjeno prema njemu.
Ariel: Kako znaš?
Harry: Pa gledao sam te?
Na licu mu se pojavio vragolasti smiješak, a ja sam okrenula glavu na drugu stranu pokušavajući da prikrijem crvenilo na obrazima.
Harry: Bila si jako lijepa. I privlačna zato sam stalno pazio da nema nekih muškaraca u tvojoj blizini koji te isto posmatraju.
Pogledala sam prema njemu.
Ariel: I je li ih bilo?
Harry: Da ali na svu sreću nisu ništa pokušavali.
Ariel: A šta da jesu?
Harry: E onda bi dobili ono što zaslužuju.
Ariel: Aaa...Pretpostavila sam.
Tada se odjednom zaustavio i sageo.
Ariel: šta je?
Pokazao mi je rukom da stanem iza njega. Uputila sam mu zbunjeni pogled, a on se nasmijao.
Harry: Hajde penji se.
Ariel: Jesi li normalan?
Harry: Rekla si da te bole noge.
Ariel: pa šta?
Harry: U tom slučaju ću te nositi. Hajde.
Nasmijala sam se. Par trenutaka sam oklijevala, a onda sam uzdahnula i stala iza njega. On se još više sageo. Prebacila sam noge s obe strane njegovih leđa i stavila ruke oko njegovog vrata.
Harry: Čvrsto se drži.
Ariel: Okej.
Uhvatio je moje noge koje su visile s njegovih leđa kod struka, a zatim se veoma lako uspravio i nastavio hodati, a ja sam se nalazila na poprilično velikoj visini.
Ariel: Aaa Harry bojim se!
Harry: ja te čuvam nemaš razloga. Samo se čvrsto drži. Naslonila sam glavu na njegov i dopustila njegovim kovrdžama da me golicaju po cijelom licu. Iskreno bio je prelijep osjećaj. Lagani vjetar me je zapuhivao po licu i mislim da sam se malo uspjela otrijezniti iako mi se i dalje pomalo mantalo. Sve više smo se približavali moru.
Ariel: jesam li ti teška?
Harry: Naravno da ne.
Ariel: A daj nemoj lagati. Zdebljala sam se.
Nasmijao se.
Harry: Kao prvo nisi debela, a kao druga da je u tebi i 2oo kila ne bi mi bilo teško da te nosim.
Nasmijala sam se, sagela glavu i poljubila ga u obraz.
Harry: Ariel čvrsto se drži.
Ariel: Držim se ne brini.
Napokon smo stigli do plaže. Polako se sageo i ja sam sišla s njegovih leđa. Uspravio se i pogledao pema meni.
Harry: Je li bilo zanimljivo?
Ariel: Hahah daa. Niko me nije nosio na leđima već deset godina.
Nasmijao se i zagrlio me.
Harry: Ali zato sam tu ja da to promijenim.
Ariel: Njaa....
Harry: Malo ti je bolje?
Slegnula sam ramenima i nasmijala se.
Ariel: Nemam pojma.
Pogledala sam prema moru. Izgledalo je predivno. Bilo je crne boje sa stotinama svjetlucavih tačaka koje su nastale zbog mjesečevog sjaja.
Ariel: hajmo se kupati.
Harry: Ipak vino još ne popušta.
Ariel: A daj Harry ne zezaj se ozbiljna sam.
Nasmijao se.
Harry: Pa u tome i sest problem.
Prevrnula sam očima i povukla ga za ruku.
Ariel: Hajde.
Harry: Ariel prehladićeš se.
Ariel: neka ću.
Povukla sam ga za ruku s namjerom da završi u moru ali je on naravno bio jači od mene pa je umjesto toga mene privukao sebi i poljubio. Nasmijala sam se i stavila ruke oko njegovog vrata.
Ariel: A željela sam da završiš u moru.
Harry: Znam ali ne možeš protiv mene.
Ariel: Mogu.
Harry: Ne možeš.
Ariel: Hajde hoću da te vidim mokrog.
Nasmijao se i napravio nku grimasu.
Ariel: Hajdee!
Harry: Ne sad.
Odmakla sam se od njega.
Ariel: E pa ljuta sam.
Harry: Hahah Ariel...
Krenula sam uz obalu, a on za mnom.
Ariel: Ostavi me na miru.
Došao je do mene, a ja sam okrenula glavu na drugu stranu da ne bi vidjeo moj osmijeh i nastavila da hodam. Krenuo je da me zagrli, a ja sam se izmakla i počela da trčim.
Harry: Šta radiš?
Ariel: Bježim!
Mogla sam da čujem njegov smijeh, a zatim i korake. Okrenula sam se i vidjela da trči za mnom. Počela sam da se smijem i okrenula se tako da sam trčala unazad.
Atiel: ne možeš me st...
Tada sam izgubila ravnotežu i pala na leđa. Harry mi je pritrčao, a ja sam se počela pretvarati da sam se udarila u glavu.
Harry: Ariel!
Zabrinuto je kleknuo pored mene i sklonio mi kosu s lica.
Harry: Jesi li dobro?
Tada sam se brzo uzdigla i prevalila ga, a zatim legla preko njega. S obzirom da smo bili uz samu ivicu mora, naletio je talas i oboje nas zapljusnuo. Naravno više je nastradao Harry s obzirom da se nalazio dole. Cijela kosa mu je bila mokra i izgledao je nekako neobično ali prelijepo.
Ariel: Šta si ono rekao? Ne mogu protiv tebe?
Nasmijao se, uhvatio me za struk i prevrnuo tako da sam se ja nalazila ispod njega. Pogledao me je odozgo dok su mu sa mokrih kovrdža kapale slane kapi mora. Spustio je glavu i nježno me poljubio u usta. Poljubac je bio mokar i slan ali jednako savršen kao i uvijek. Možda čak i savršeniji ako to može biti. Zatim me je vragolasto pogledao i nasmiješio se.
Harry: Ne možeš.

DNA by:LoRa StylesWhere stories live. Discover now