Untitled Part 16

746 19 2
                                    


  Zbunjeno sam ga pogledala. Kroz glavu mi je odmah prošlo to da bi mogao nešto napraviti Leu.
Ariel: K-kako to misliš?
Ponovo me je gledao onim svojim anđeoskim pogledom ali sam znala da je itekako ljut. Mogla sam da to primijetim. Bio je jako napet, a i disanje mu je bilo i dalje veoma otežano. Nagnuo se i nježno me poljubio u usta.
Harry: Nije važno Julija...
Krenuo je da me ponovo poljubi ali sam ga zaustavila stavivši ruke na njegova prsa. Pogledao me je zbunjeno.
Ariel: Nemoj ignorisati moja pitanja.
Namrštio se i nježno rukom sklonio par pramenova kose sa mog lica.
Harry: Ariel, ja samo ne želim da te zamaram glupostima.
Ariel: E pa vidiš, ja mislim da to nisu nikakve gluposti...
Harry: Jesu vjeruj mi...
Ponovo je krenuo da me poljubi ali sam sklonila glavu na stranu tako da je njegov poljubac završio na mom obrazu. Željela sam da me shvati ozbiljno i razgovara sa mnom, a ne da zaobbilazi temu kao da sam glupa i ne znam kakve namjere ima.
Ariel: Potući ćeš se s njim, zar ne?
Glava mi je i dalje bila okrenuta na stranu, a on je duboko uzdahnuo i oslonio se jednom rukom uza zid. Slobodnom rukom je okrenuo moju glavu prema njegovoj. Pogledala sam ga u oči. Izgledale su tako nevino ali sam znala da će se odmah preobraziti u one tamno-zelene kada bude krenuo da napravi ono što planira.
Harry: Ariel...
Prekinula sam ga.
Ariel: Nemoj to učiniti...
Zatvorio je oči i odmahnuo glavom dajući mi do znanja da se ne slaže sa mojom izjavom.
Ariel: Ako to uradiš, naljutiću se na tebe ali zaozbiljno. I sad biraj...Ili ćeš da se tučeš sa Leom...Ili ćeš da zadržiš mene?
Odmahnuo je glavom.
Harry: Ariel, ne možeš da to tražiš od mene.
Ariel: Znači, važnije ti je da Leu zadaš par modrica nego ja?
Tada me je izenađeno pogledao i stavio nježno ruku na moje lice.
Harry: Naravno da ne...
Ariel: Pa zašto onda ne možeš da odabereš?
Harry: Zato što je tebe povrijedio...Želim da mu se osvetim.
Ariel: Ali ja to ne želim! Ako se već radi o meni onda valjda i ja mogu nešto da učinim.
Spustio je glavu, a zatim je podigao i ponovo pogledao u oči.
Harry: Ko ti je uopšte rekao da ću da se tučem.
Prevrnula sam očima.
Ariel: Harry nisam glupa...Mogu da protumačim tvoje riječi.
Harry: Mogao sam misliti na bilo šta..
Krenuo je da se odmakne ali sam ga uhvatila za majicu i povukla nazad prema sebi.
Ariel: Sjećaš se kad si mi onoo rekao da želiš da ti vjerujem?
Pogledao me je zbunjeno.
Ariel: I ja sam ti rekla da nije do mene nego do tebe, a ti si obećao da ćeš se potruditi...Potruditi da stekneš moje povjerenje..E pa to uključuje i ovo Harry....
Tada sam pustila njegovu majicu, poljubila ga nježno u obraz i prošla pored njega. Krenula sam kući i odlučila da ostane naš razgovor za sad na ovome i s nadom da će ove moje riječi barem malo uticati na njega. Tada me je odmjednom povukao za ruku nazad prema sebi tako da su mu se ruke na kraju nalazile oko mog struka, a moje ruke na njegovim prsima. Gledao me je ravno u oči. Nisam mogla da zaključim o čemu je razmišljao ali sam samo znala me je njihovo zelenilo totalno obuzelo. Pogled mi je pao na njegove punačke, roze usnice koje je oblizao jezikom, a zatim me još više privukao sebi i spojio naše usne u preslatki poljubac pun emocija. Nisam željela da se odvojim do njega...Nisam mogla da budem ljuta na njega..Ali isto tako nisam željela da nešto napravi Leu...Prvenstveno zbog njega samoga to nisam željela....Rukama sam stisnula njegovu majiicu održavajući našu blizinu između nas. Jedna ruka mi se popela do njegove kosice i obuhvatila par nježnih i nestašnih loknica. U toku svakog poljupca sam voljela da ih stisnem među prstima, a i njemu je svaki put izmamilo osmijeh na licu jer mu je to vjerovatno prijalo. Otvorila sam oči i vidjela da su njegove zatvorene. Imao je predivne, duge, crne trepavice koje su uokvirivale kapke ispod kojih su se nalaziloe smarahgdno zelene oči koje mi oduzimaju dah. Nikako nisam željela da se odvojim od njega ali sam morala. Ne želim da mama i tata posumnjaju nešto pa sam polako odmakla glavu. Otvorio je oči i isored mene su se našle dvije blistave zelene kugle. Nasmiješila sam mu se i prstima polako prešla preko obraza.
Ariel: Moram da idem....
Usne su mu se razvukle u neki razočarani smiješak.
Harry: Vidimo se sutra Julija.
Još jednom mi je primakao glavu svojoj i strasno poljubio.
Nevoljko sam se odmakla od njega i hodajući unazad mu mahnula. Nasmiješio mi se i uzvratio mi mahanje.
Krenula sam niz ulicu osjećajuči se nekako čudno. Osjećala sam ogromnu nervozu jer nisam sigurna da li sam ga uspjela odgovriti od napada na Lea. Okrenula sam se i vidjela da on ide na drugi kraj ulice gdje je bio parkiran njegov crni automobil. Ne znam kako ga nisam primijetila kad sam dolazila. I on se okrenuo i nabacio onaj svoj zavodnički osmijeh. Nasmijala sam se nastavila prema kući.
.... ..... .....
Ariel: Vraćam se za minut.
Vicky: Važi.
Odmakla sam se na stranu na školskom hodnjiku i izvadila telefon iz džepa. Odlučila sam da po prvi put prva nazovem Harrya. Imala sam neki čudan osjećaj i plašila sam se da bi nešto mogao učiniti Leu. Kad na neki način razmislim i ja bih vovljela par puta udariti Lea jer je počeo da me nervira ali to nije rješenje za sve. Nasilje je nešto što se zadnje što se upotrebljava. Nervozno sam ušla u imenik i ukucala slovo 'H'. Odmah mi je izbacilo njegovo ime. Par trenutaka sam oklijevala i na kraju pritisnula zeleno dugme za pozivanje. Slobodnu ruku sam stavila preko drugog uha da bih ga bolje čula jer je oko mene bila galama. Nakon par trenutaka sam čula promukli glas koji je odmah izazvao trnce u mom tijelu.
: Julija?
Na licu mi se odmah pojavio smiješak.
: Romeo?
#Harry: Um...Kovrdžavi.
Nasmijala sam se.
#Harry: Pretpostavljam da sanjam.
Napravila sam čudnu grimasu.
#Ariel: Zašto?
#Harry: Pa ti si mene prva nazvala. Toliko ti nedostajem?
Obrazi su mi se blago zacrvenili.
#Ariel: Ma ne budalo...
Mogla sam da čujem njegov smijeh.
#Harry: Kako hoćeš ali ti meni mnogo nedostaješ..
#Ariel: Vidjećemo se poslije škole?
Na trenutak je zastao.
#Ariel: Harry?
#Harry: Ovaj...Zapravo, ne.
Napravila sam grimasu i krenula malo dalje niz hodnjik.
#Ariel: Z-zašto?
#Harry: Imam nekih obaveza.
Zastala sam i naslonila se uza zid. Odmah mi je kroz glavu prošla jedna stvar. Leo.
#Ariel: Harry....Nećeš učiniti nešto nepromišljeno, zar ne?
Mogla sam da čujem da se nasmijao ali to nije bio onaj njegov pravi osmijeh. Više je bio onako nervozni.
#Harry: Naravno da ne Julija.
#Ariel: Nego?
#Harry: Znaš, ja sam član One Directiona i često imamo obaveza.
Taj odgovor me je malo utješio ali sam imala neki čudan osjećaj. Par trenutaka sam ćutala.
#Harry: Ariel?
#Ariel: Tu sam...
U tom trenutku se začulo zvono.
#Ariel: Ovaj...Moram da idem.
#Harry: Aa čujem zvono.
Nasmiješila sam se onako preko volje. Nervoza me je izjedala.
#Harry: Vidimo se onda Julija.
#Ariel: Kad?
#Harry: Čim budem mogao, nazvaću te.
#Ariel: Mhm...
#Harry: Šaljem ti jedan poljubac.
Nasmijala sam se.
#Ariel: I ja tebi.
Prekinula sam, stavila telefon u džep i krenula prema Jennifer, Emily i Vicky. Tek tada sam primijetila da su Nicky i njene prijateljice stajale preko puta mene i slušale cjelokupni moj i Harryev razgovor. Nicky me je strijeljala pogledom ali sam se pravila da to nisam primijetila.
Emily: Napokoon. Zakasnićemo na čas.
... .... ....
Napokon smo se pustili. Bila sam jako umorna i samo sam željela da stignem kući.
Jennifer: Kad stižeš?
Ariel: Pa negdje oko 19:ooh. Tako nešto.
Jennifer: Aaa 'ajde ranije. Ne volim biti sama kući.
Ariel: Hahah 'ajde vidiću.
Vicky: Lijepo se provedite cure.
Jennifer: Hahah hoćemo ne brini.
Vicky: Ne znam otkud su moji baš večeras našli da prave porodičnu večeru. I ja bih s vama.
Inače, Jenniferini roditelji moraju da idu na dva dana u Irsku jer joj se razboljela tetka. Meni su moji dopustili da te dvije noći prespavam kod nje. Mislim to se ne bi dogodilo da se nisu čuli sa Jenniferinim roditeljima i sve se dogovorili. Inače bi sigurno pomislili da se negdje sastajem sa Harryem. Kad smo već kod Harrya, cijeli dan mi ne izlazi iz glave. Bojim se tih njegovih 'obaveza'. Juče je bio prilično ozbiljan kad je izgovarao one riječi...A i ono veče kad se desila ona zbrka oko večere, rekao je da će ubiti Lea ako mi se još jednom samo primakne. Sve su to razlozi zbog kojih se užasno bojim. Tada mi je za oko zapeo crni automobil parkiran pored puta nedaleko od nas. Jako je ličio na Harryev ali ne može biti njegov. Rekao je da neće doći po mene, a drugog razloga da dođe ovdje nema...
Vicky: Ari? Ari?
Drmala me je po rameni.
Ariel: Ha?
Vicky: Šta je bilo?
Glavom sam im pokazačla prema autu koje me je kopkalo.
Emily: Šta je tamo?
Ariel: Pa onaj automobil...Izgleda kao Harryev.
Jennifer: Hahha ma da. I ti stvarno misliš da samo on ima onakav?
Ariel: Pa ne ali...
Zagrlila me je preko ramena i privukla sebi.
Jennifer: Ti samo voliš da previše komplikuješ, zar ne?
Vicky: Upravu si. Dečko ti je lijepo rekao da ima obaveza i da neće doći.
Njihove riječi su m malo utješile. Nasmiješila sam se.
Ariel: A valjda ste upravu....
Ostatak dana je bio dosadan sve dok nisam otišla kod Jennifer. E tek onda je zabava počela. Cijela kuća je bila prepuštena samo nama i mogle smo da radimo šta smo kod željele. Pravile smo palacinke (i skoro zapalile kuhinju), onda smo pravile kokice kojih je čak završilo i ispred kuće jer su letile i kroz prozor. Onda smo gledale neke filmove, bile na internetu...U svakom slučaju bilo nam je predivno. Sve bi bilo savršeno da mene nisu progonile stalno neke sumnje. Zvala sam Harrya nekoliko puta danas i nije se javljao. Nemam pojma gdje je i pomalo se brinem. Šta ako nije odustao od svoje namjere? Šta ako je napravio neku glupost? I ma koliko mi je bilo zabavno sa Jennifer, stalno sam bila u nekom grču. Negdje oko 2o:ooh mi je napokon zazvonio mobilni. Potrčala sm prema njemu preskakajući kauč. Na moje veliko oduševljenje na ekranu je pisalo 'Harry'. Duboko sam uzdahnula i javila se.
#Ariel: Molim?
#Harry: Hej Julija...
Glas mu je bio nekako umoran i bezvoljan. To me je smao još više zabrinulo.
#Ariel: Pa gdje si ti cijeli dan? Zašto se ne javljaš?
#Harry: Rekao sam ti da imam nekih obaveza. Morao sam da isključim telefon.
Uzdahnula sam i sjela na naslonjač od kauča. Jennifer je stala ispred mene sa veoma zabrinutim izrazom lica. Po meni je mogla da zaključi da nije baš sve uredu.
#Ariel: Nisi nešto napravio?
Samo je ćutao.
#Ariel: Harry...
#Harry: Naravno da ne.
#Ariel: Nadam se da mi ne lažeš Harry...
#Harry: Nedostaješ mi...
To mi je više ličilo na neko skretanje s teme. Ustala sam sa naslonjača i nervozno krenula do prozora.
#Harry: Ja tebi ne?
Blago sam se nasmijala iako mi nije baš bilo do toga.
#Ariel: Nedostaješ ali me u isto vrijeme i zabrinjavaš.
Mogla sam da ga čujem kako uzdiše.
#Ariel: Imam osjećaj da me lažeš...
#Harry: Ti znaš koliko je meni stalo do tebe, zar ne?
Par trenutaka sam oklijevala. Ako mu je zaista toliko stalo..Valjda ne bi napravio ništa loše...Ustavri on misli da na taj način štiti mene, a samo može da pogorša situaciju...Ili je već to napravio...
#Ariel: ne znam ni sama...
#Harry: Stalo mi je Ariel...I više nego što misliš...
#Ariel: Pa znaš, pokušavam i samu sebe da u to uvjerim ali mi ti ne olakšavaš baš, znaš?
Nasmijao se.
#Harry: Moram da idem Julija. Vidimo se sutra...
#Ariel: Sutra imam sekciju.
#Harry: Nisam zaboravio ne brini.
#Ariel: Drago mi je.
#Harry: Baj Julija.
#Ariel: Baj...
Prekinula sam i odložila telefon na sto na kom' se nalazio TV.
Jennifer: Šta je bilo?
Stavila sam ruku preko glave, duboko uzdahnula i zavalila se na kauč.
Ariel: Ne znam ni ja ako mi vjeruješ.
....... ..... .....
Subota....Kada svi odmaraju od škole i uživaju, ja moram da idem na glupu sekciju. Ma divno. Da bi sve bilo još gore, dan je bio užasno tmuran i puhao je neki neprijatni vjetar. Bilo je 11:45h. Malo sam čak i uranila jer sekcija počinje tek u 12:ooh. Obamotala sam ruke oko sebe pokušavajući da samu sebe utoplim. Jutros mi je Harry poslao poruku i rekao da će me čekati ispred sekcije kad završi. Osjećam se užasno nervozno. Ne znam zašto ali mislim da je nešto učinio...I da bi situacija bila još napetija, sada bih to trebala i da saznam jer će i Leo biti na sekciji. Skrenula sam iza jednog ćoška i krenula niz ulicu u kojoj se nalazi škola, a odmah preko puta nje i sekcija. Tada sam začula iza sebe neke nepoznate ženske glasove.
Xxx: Je li ovo ona?
Xxx2: Mislim da jeste...
S obzirom da nije bilo mnogo prolaznika, nisu imale puno djevojaka na raspolaganju. Što znači da bih ta djevojka koju su spominjale vrlo lako mogla biti ja. Okrenula sam se i vidjela dva para očiju uprtih u mene. Nisam bila sigurna šta žele. Počele su da nešto šaputaju jedna drugoj, a zatim su krenule prema meni.
Xxx: Heej ti.
Zbunjeno sam ih pogledala. Prišle su mi. Primijetila sam da jedna od njih nosi narukvicu na kojoj je pisalo 'One Direction'.
Xxx2: Ti si ona djevojka koju su neko veče uslikali sa Harryem, zar ne?
Kroz glavu su mi odmah prošle one slike koje su se pojavile kada me je Harry dopratio kući.
Xxx: I ona djevojka koja je izašla sa zabave?
Obe su razgovarale veoma ljutitim tonom što me je još više zbunjivalo. Šta sada žele? Tada mi se plavuša približila i unijela u facu.
Xxx: Bolje ti je da se makneš od Harrya!
Tada me je ona druga povukla za ruku.
Xxx2: On je naš!
Tada mi je bilo jasno da su to neke dvije ljubomorne fanovkinje. Drsko sam otrgnula ruku od ove druge i krenula svojim putem.
Ariel: To se vas ne tiče!
Odjednom sam osjetila da me jedna od njih vuče za kosu. To je bila ona plavuša.
Ariel: Ma pusti me!
Xxx: Prvo ti pusti Harrya!
Bila sam užasno iznervirana. Zabola sam joj nokte u ruku kojom mi je držala kosu. Pošto je užasno bolilo, stisak je popustio, a ja sam se okrenula i ošamarila je iz sve snage. Stavila je ruku na lice i pogledala me šokirano. Očito nije očekivala da ću tako reagovati.
Ariel: Znaš, Harry voli ovako opasne djevojke kao što sam ja, a ne podivljale kokoši kao vas dvije.
Namignula sam im i krenula dalje prema sekciji. Ne, ja ne mislim da sam ljepša ili vrijednija od njih dvije ali se u svakom slučaju ponašam normalnije od njih i nisam se mogla izdržati, a da im ne kažem nešto pa da se spuste na zemlju. Ka prvo, Harry i ja čak i nismo u vezi, a kao drugo tu je mnogo fanovva u svijetu i šta bi bilo kad bi sad svi skočili na mene i počeli da me čupaju? To naravno ne bi bilo normalno što znači da su ove dvije posebni slučajevi. Rukama sam namjestila kosu jer mi je ona plavuša rasčupala i ušla u salu. Tamo su već skoro svi bili. Pozdravila sam se s Erikom koji je idalje izgledao jako loše i sa svima ostalima i sjela na pod. Pogledom sam prešla po Sali i primijetila da nema Lea. To mi je bilo malo sumnjivo jer on nikad ne propušta sekciju. Preko puta mene je sjedila Nicky i s vremena na vrijeme pogledala prema meni. Okrenula sam se na drugu stranu kako bih izbjegla njene poglede. Tada su počeli da izvode jedan od svojih dijelova neki od sporednih glumavca, a mi ostali smo ih gledali. Prošlo je nekih 15-ak minuta i tačno u sred razgovora između dvoje sluga, vrata od sale su zaškripala. Svi smo se okrenuli u tom pravcu. Tada mi je srce zastalo. Na njima je stajao Leo sa ogromnom šljivom na oku i posjekotinom preko obrve.. Neke od djevojaka su stavile ruku na usta, a ja sam samo gledala u njega bez riječi. Nisam mogla da vjerujem. Na trenutak me je pogledao, a zatim je prošao pored mene i sjeo blizu Erika.
Erik: Kasniš?
Leo: Ovaj..Da. Zaboravio samd a danas imamo dodatni čas.
Erik: Ah...Uredu je.
I Erik ga je gledao zabrinuto. Približio mu se i tiho razgovarao s njim ali sam im bila dovoljno blizu pa sam mogla da čujem.
Erik: Je li sve uredu Leo?
Leo: Jeste...Samo mala nezgoda.
Nezgoda? A da se ta nezgoda možda ne zove Harry? Počela sam sva da se tresem i uhvatila me je panika. Zašto mu je to trebalo? Ipak nije mogao da izdrži? Morao je da ga prebije? A šta ako je i Leo njega udario? Kakav je on? Moji sigurno već znaju za to. Leovi roditeljis u im ispričali samo što ja nisam bila kući pa me nisu mogli smarati...Odjdnom su mi se kockice složile. Ono i jeste bilo Harryevo auto juče ispred škole.Čekao je da Leo izađe pa da ga prati i uhvati zgodan trenutak. U očima su mi se skupile suze...Ipak mu je to bilo važnije nego da zadrži moje povjerenje. Trgno me je Erikov glas.
Erik: Ariel...Jesi li dobro?
Krišom sam obrisala suzu.
Ariel: J-jesam...
I dalje me je sumnjičavo gledao.
Erik: Red je na tebe.
Drhtavim rukama sam uzela papir i počela da tražim dio do kog' su stigli.
.... ..... .....
Napokon je prošlo i tih sat vremena. Ni na trenutak se nisam uspjela opustiti. Zašto? To pitanje mi je uništavalo misli. Zašto? Zar ne možže da se suzdrži? Zar je to jače od njega? Par puta bi mi pogled odlutao do Lea...Sve je ovo previše za mene. Ne znam uopšte šta se dešava. Krenuli smo da izađemo iz sale. Leo i ja smo ostali zadnji. Krenula sam preko sale prema izlazu i u trenutku kad sam prolazila pored njega, pogled mi se zaustavio na njegovoj masnici. Zaista je izgledalo grozno. Tada je primijetio da to gledam i brzo sam okrenula glavu. Odjednom me je trgnuo njegov glas koji je odjeknuo praznom salom.
Leo: Gledaš u moju modricu?
Bojažljivo sam stala ali nisam smjela da se okrenem prema njemu. Stao je iza mojih leđa-
Leo: Zanima te šta se dogodilo?
Zatim mi se približio sasvim do uha.
Leo: E pa pitaj svog' Stylesa....
Zatim je prošao pred mene, a ja sam ostala stajati tako na sred sale sasvim ukočena. Zatvrila sam oči i par suza mi je skliznulo niz obraze.. Učinio je to...Lagao mi je....Ne, nije mi žao Lea...Ni on nije nevinašce ali ni Harry nije to trebao da učini...Zar je to jedini način na koji se djevojka može zaštiti? Sada je samo stvorio još više problema, a potpuno je izdao moje povjerenje... Noge su počele da mi se tresu. Nesigurno sam krenula prema izlazu. Za par trenutaka sam se nalazila na svježem zraku. Nebo je imalo tamno-sivu boju, a vjetar mi je zašpuhivao kosu preko lica. Sva sam drhtala. Pogledala sam oko sebe i na drugom kraju parkirališta primijetila crni automobil. Ovaj put sam bila sigurna čiji je. Tada je iz njega izašao visoki frčkavi dečko, sa uskom crnom majicom preko koje je obukao kožnu jaknu i crnim pantalonama. Izgledao je zaista prelijepo ali...Osjećala sam se nekako čudno. Nosio je crne naočare iako sunca nije bilo na vidiku...Napravila sam par koraka unazad, a zatim sam se okrenula i pošla na drugu stranu.
Harry: Ariel?
Ubrzala sam korak. Ne želim da tek tako pređem preko ovoga. Želim da poštuje i mooje mišljenje...Ne želim da mi laže kao što je to radio ova tri dana. Ne mogu mu tek tako oprostiti iako on misli da me je na taj način zaštitio. Čula sam njegove korake. Potrčala sam prema cesti.
Harry: Ariel!
Svaki put bi me prošli neki trnci kada bi izgovorio moje ime. Odjednom sam osjetila njegovu ruku na mom laktu. Povukao me je prema sebi. Odmah sam osjetila onaj njegov miris koji mi se uvlačio u pluća i oduzimao mi dah. Pogledala sam prema njemu i vidjela da ispod onih naočara viri ljubičasta modrica, a dojnja usnica mu je bila rasječena po sredini.
Ariel: Zašto?
Harry: Ariel...
Ariel: Pitala sam te zašto?!
Harry: Poolako...Smiri se...
Ariel: Da se smirim?! Ti hoćeš da se smirim!? Ali kako?!
Suze su mi samo navirale. Pokušala sam otrgnuti ruku od njega ali nisam mogla.
Ariel: A još si obećao...
Harry: Nisam obećao...
Ariel: Ma da samo si mi lagao. I to se ne računa je li?! Obećao si kad si rekao da ćeš se potruditi da stekneš moje povjerenje! Misliš da ćeš ga ovako steći?! Lažeš mi juče da imaš obaveza, a ustvari pratiš Lea i tučeš se sa njim!
Tada me je privukao sebi i malo povisio ton.
Harry: Ali zaslužio je to Ariel!
Ariel: Pa šta i da jeste!? Sve ćeš rješavati tako!? Misliš da je to normalno?! I šta sad. Svaki put kad me neko dodirne ja tebe zovem i govorim ti 'Eeej Harry taj i taj mi je uradio to i to i živi tu i tu, 'aj ga sad prebij'. To hoćeš?! Ti mi nisi tjerolhranitelji ustvei ni oni to ne rade. Eto da li tvoji tjelohranitelji biju svakoga ko te dodirne?!
Harry: Ali aj ne želim da te on dodiruje! Trebao je platiti!
Ariel: šta misliš da si ga se sad zauvijek riješio?! Ma daj molim te! Uostalom povrijeđuješ i sebe!
Harry: Meni nije ništa bilo.
Tada sm napravila brzi pokret rukom i skinula mu naočare. Sada se pored njegovog zelenog oka nalazila svježa, ljubičastoo-crvenkasta modrica. Nakupilo mi se još više suza. Tada mi je pogled pao i na onu posjekotinu na usni.
Ariel: To nije ništa?
Harry: Nije ništa u odnosu na njegovu.
To i jeste istina. Leova je izgledala mnogo gore ali sada nije bilo vrijeme za nadmetanje u tome čija je modrica veća. To je iovako bilo dovoljno loše.
Ariel: I šta misliš da si sad nešto učinio!? Pa samo si pogoršao situaciju Harry! Moji su sigurno već za to saznali i znaće da je to tvoje djelo i šta onda?! Zabraniće mi izlaženje bilo gdje! Nećemo se više moći viđati!
Privvukao me je još više sebi kao da je na taj način želio da mi da do znanja da me niko ne može odvojiti od njega.
Harry: To se neće desiti. Ako treba oteću te od njih.
Gledao me je ravno u oči. I sa onom ranicom i posjekotinom je izgledao tako slatko ali nisam mogla da mu oprostim. Odmahnula sam glavom.
Ariel: Još sam ti rekla da biraš između mene i toga...I izabrao si to...Izabrao si glupu tuču sa Leom umjesto mene!
Spustila sam glavu i počela da plačem iz sve snage. Jednom rukom me je obuhvatio oko struka, a drugom mi je podigao glavu tako da sam gledala u njega.
Harry: Nije tako Ariel...
Ariel: Jeste Harry...Jeste...
Odmahnuo je glavom.
Harry: Ja samo želim da te zaštitim....
Ariel: Ali ne na taj način Harry...
Harry: Morao sam...
Odmahnula sam glavom.
Ariel: Nisi...
Krenuo je da me zagrli ali sam se izmakla. Ne žellimd a ovaj put samo tako pređem preko toga.
Harry: Ariel...Molim te.
Ariel: Žao mi je ali...Povrijedio si me..Uopšte ti nije stalo do mog mišljenja.
Harry: Upravu si. Nije mi stalo do tvog' mišljenja.
Pogledala sam prema njemu. Bila sam iznenađena njegovim riječima jer sam se duboko u sebi nadala da možda nije tako.
Harry: Zato što mi je previše stalo do tebe.
Te njegove riječi su izazvale srčani zastoj u meni.
Par trenutaka sam samo gledala u njega bez riječi. Da li je moguće da mu je zaista stalo? Da zaista nešto osjeća prema meni? Nešto više od privlačnosti? Nešto kao zaljubljenost...Tada je iz džepa izvadio nešto. Oči su mi se raširile kada sam ugledala da je to ona ogrlica. Uzeo je od Lea? Prišao mi je, sklonio kosu na stranu. Za par trenutaka, isti onaj privjesak je visio oko mog vrata. Uzela sam srce u ruku i pogledala ga. Zar mu je toliko stalo do ovoga da je bio spreman i na modrice? Ponovo je stao ispred mene i pogledao me svojim blistavim očima koje su uljepšavale taj tmurni dan. Idalje sam bila ljuta na njega. Uvrijedilo me je to što ne reaguje na ono što mu kažem...Ono što zacrta, mora da učini bez obzira na moje mišljenje. Nagnuo se prema meni i spustio jedan nježni poljubac na moje usne. Mogla sam da osjetim onu ranicu...Bilo mi je na neki način krivo zbog toga jer sam ja kriva...Zbog mene se potukao. U trenutku kad sam zatvorila oči, jedna suza je skliznula niz moj obraz i spojila se zajedno sa našim usnama. Tada se Harry odvojio od mene sa čudnom grimasom. Stavio je ruku preko usne. Pogledala sam ga zabrinuto.
Ariel: Šta je bilo?
Nasmijao se još uvijek držeći ruku preko ranice.
Harry: Znaš, tvoje suze peku.
Ariel: Jao izvini.
Ponovo se nasmijao.
Harry: ma nema veze budalice.
Nježno sam mu prešla rukom preko ranice pokušavajući da obrišem tragove suze.
Harry: Znači li to da nisi ljuta?
Pogledala sam prema njemu. Ni sama nisam bila sigurna. Ne znam da li je on svjestan koliko je time otežao cjelokupnu situaciju. Ne smijem ni da pomislim šta me čeka kući. Duboko sam uzdahnula i odmahnula glavom.
Ariel: Još uvijek sam povrijeđena Harry...Lagao si mi, iznevjerio me, otežao mi situaciju kući...Ne znam...To je već treći sukob između tebe i Lea i svaki je sve gori i što je najgore mislim da na tome neće stati.
Harry: Pa i neće dok te ne ostavi na miru.
Ariel: Eto vidiš! Nepopravljiv si Harry!
Uhvatio me je za ruku i pribio me uz sebe. Lice su nam djelili samo mililetri, a on me je prodorno gledao u oči.
Harry: To je zato što hoću da budeš samo moja...I zato što sam zaljubljen u tebe Ariel....

DNA by:LoRa StylesWhere stories live. Discover now