DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 115

  I dalje je samo ćutala i jedini zvuk koji se mogao čuti u toj dugoj i depresivnoj ulici pored muzike koja je sada bila dosta tišaa zbog udaljenosti bio je zvuk njenih štikli koje su udarale od asfalt. Prekrstio sam ruke te nastavio da neumorno hodan spreman da tako provedem godine i godine sve dok se Ariel napokon ne zaustavi i kaže mi da je razmislila o svemu. Odjednom njeni koraci su počeli postajati sve sitniji i sporiji nakon čega su se u potpunosti zamrznuli kao i cijelo moje tijelo. U tom trenutku se okrenula prema meni i značajno me pogledala svojim plavim očima koje su bile okružene vlagom i crvenilom.
Ariel: Zar zaista očekuješ od mene da ću ti povjerovati?
Sva moja očekivanja i sve nade su se srušile poput kule od karata i jedino što sam mogao učiniti bilo je da nastavim nijemo gledati u nju...
Ariel: Toliko toga se izdešavalo Harry i to što si mi upravo rekao više liči na neki dječiji izgovor ili glavno rješenje za ogroman zaplet u nekoj španskoj sapunici...ovo je stvari život koji mi se iskreno počeo gaditi i sve što želim jeste da to prestane. Želim živjeti Harry, a ne mučiti se, a ti me uporno opsjedaš iako znaš da me možeš samo povrijediti...
Potvrđivala je svaku moju misao...Još samo neka mi kaže koliko joj je bolje bez mene...otići ću zauvijek...ali ovoga puta zaista...
Harry: A-Ariel...Znam da je ono što sam rekao glupo ali takva je i cijela ova situacija...mislim da te ništa ne bi trebalo čuditi...nemam više razloga da te lažem...da mi zaista nije stalo do tebe ne bih sada bio ovdje i...
Ariel: Harry ti si ovdje zbog one poruke.
Spustio sam pogled i klimnuo glavom duboko u sebi svjestan da bih se ipak ponovo na neki način susreo sa Ariel sve i da nije bilo Ruby.
Harry: Jesam ali...to se ispostavilo na kraju kao dobra prilika da razgovaramo...
Nasmijala se onako umorno spuštajući pogled na tamni asfalt koji se nalazio pod našim nogama.
Ariel: Ovo nije razgovor...Ovo je produžavanje terora koji vršiš nada mnom.
Harry: Š-šta? Kakav teror zaboga? Nikada ne bih takvo nešto učinio...
Odjednom mi se u glavi stvorio Leo.
Harry: Barem ne tebi.
Ariel: Harry dosta je glume...Ne razumijem u čemu je fora?! Ako se već volite za šta ću vam ja?! Zašto vam je toliko zanimljivo mučiti me?! Sigurna sam da se i ona nalazi tu negdje, u nekom glupom žbunu...
Počela je da se okreće oko sebe u potrazi za pretpostavljam Ashley koja je sada vjerovatno u dubokom snu...
Harry: Ariel čuješ li ti sebe? To o čemu ti upravo pričaš ne postoji čak ni u najglupljoj španskoj seriji...Nema nikavkvog klana između mene i Ashley...Nas dvoje smo jednostavno prošlost, davna prošlost...a sve što ja želim jeste da ti budeš moja sadašnjost i moja budućnost Ariel...
Ponovo je podigla pogled na moje lice i učinilo mi se da su joj oči mnogo krupnije nego inače...Izgledala je tako povrijeđeno i nisam mogao vjerovati da sam je priželjkivao vidjeti u takvom stanju sinoć kada sam otišao u prokleti teatar.
Ariel: Žao mi je ali...ali ja ne mogu da pronađem nikakvu logiku u svemu ovome...Prvo se sve one gluposti izdešavaju sa Ashley...da ne spominjem činjenicu da si je mazio na rođendanskoj zabavi, da si me ostavio nekoliko puta zbog nje...da si za vrijeme pokušaja silovanja mene i Vicky bio sa njom...nekoliko puta se svađamo-mirimo zbog toga...onda me ti ostavljaš na parkingu i odlaziš sa njom uz riječi kako te ja sputavam u životu i kako možda imaš nešto s njom...na kraju poslije ne znam ni ja koliko vremena...
1o dana pakla....
Ariel: Ignorisanja pojaviš se i kažeš mi da ćeš otići iz mog života ako ne ostanem u glupom restoranu s tobom. Za sliku na kojoj sam ubjeđena da ste ti i Ashley kažeš mi neko najgluplje moguće objašnjenje...Ni u čemu ne postoji ni trunka logike i...I samo se pitam zašto je ona bolja od mene...
Čim je izgovorila posljednje riječi spustila je pogled te mi ponovo okrenula leđa ovoga puta se ne odmičući od mene. Nakon što mi je dala cijeli pregled od prošla 2 mjeseca shvatio sam koliko je glupo očekivati od nje da mi povjeruje i u jednu jedinu riječ...Napravio sam jedan mali ali nečujni pogled nakon čega sam stao iza nje ostavljajući samo možda jedan centimetar razmaka. Nesigurno sam podigao desnu ruku te je spustio njeno rame pretpostavljajući da će se odmaknuti od mene ali se to na moje zaprepaštenje nije dogodilo..Samo se na trenutak trgnula ali ostala u istom položaju.
Harry. Niko nije bolji od tebe Ariel...
Izgovorio sam to sasvim tiho i s nadom da me je ipak čula...
Harry: Iskreno...nemam pojma šta da učinim, a da ponovo stekneš povjerenje u mene jer sam već učinio toliko toga i postigao baš suprotno...Ali...samo bih želio...
Glas mi je odjedanput nestao i samo sam odstupio korak unazad spuštajući ruku sa njenog ramena. Ona je ostala u istom položaju, a ja sam sjeo na prednji dio auta koje se nalazilo pored nas duboko uzdišući i razmišljajući o tome šta bih joj mogao reći. Toliko je stvari koje želim da podijelim s njom...da joj ispričam...da se opustim i na trenutak zamislim da je sve uredu ali i to je postalo nemoguće...jednostavno sve vezano za nju je postalo nemoguće, a ja sam sam kriv za to...Polako se pomjerila iz svog dotadašnjeg položaja nakon čega je nakon par trenutaka samo posmatranja krenula prema meni. Osjetio sam kako mi otkucaji srca postaju sve učestaliji i učestaliji i svoju maksimalnu brzinu su dostiglu i trenutku kada se pomalo nespretno propela i sjela pored mene. Odmah je povukla haljinu prema dole iako je većina njenih nogu bila otkrivena izazivajući ogroman nalet vrućinne i uzbuđenja u mom tijelu. Hajde Harry, mani se sad toga. Pogledao sam na stranu ne znajući šta da kažem...ne želim da sve uprskam izgovarajući neku glupost kao što se to već večeras dogodilo kod Nialla i Vicky. Već je dovoljno veliko čudo to što nije otišla i ne obazirući se na mene...Možda me ipak nije u potpunosti zaboravila...
Ariel: Znaš...iako si dobio onu poruku....znap so da kršiš vlastito, hajmo reći obećanje, zar ne?
Iako sam mislio da je to posljednja stvar koja će mi se večeras dogoditi, krajevi usana su mi se blago izvili ka gore...Moram priznati da sam poprilično iznenađen, na pozituivan način naravno, što me nije sada napala sa još nekom 'Ashley glupošću'.
Harry: Pa zapravo i ne kršim obećanje...
Kraičkom oka sam primijetio da je okrenula glavu prema meni i odmah sam mogoa da zamislim njen zbunjeni izraz lica.
Ariel: kako to misliš?
Pogledao sam prema njoj uživajući u prizoru pa makar on trajao i samo pola minute.
Harry: Pa lijepo...Rekao sam da me nećeš vidjeti više nikada u životu ako odeš iz restorana s Leom, a ti si zapravo otišla sama...
Nakon što je par trenutaka samo gledala u mene neočekivano se nasmijala, skupila obrve i počela da maše glevom prebacujući pogled na svoje plave štikle.
Ariel: Ti si lud...