Untitled Part 101

357 11 0
                                    


  Uzdahnula sam i prošla rukom kroz kosu nakon čega sam se naslonila na sto laktom iste te ruke i pogledala prema te dvije ljutite osobe za koje sam se sve do danas nadala da su se promijenile. Harry je stavio ruku na naslon od moje stolice te mi se još više približio i zaista sam mu bila zahvalna na tome s obzirom da mi je bila potrebna njegova podrška. Mama se nakašljala kao i uvijek prije svojih 'dubokoumnih govora' koji uglavnom uvijek sadrže jedne te iste gluposti. Otvorila je usta i odmah nakon što je iz njih izašao samo glas 'o' tata je prekinuo dobijajući usput i mamin iznenađeni pogled. Iako u tom trenutku ne bih trebala biti ni na čijoj strani osim svojoj i Harryevoj bilo mi je drago što mama nije kao i uvijek ona koja ima glavnu riječ.
Tata: Pa ovako dragi gospodine....
Pogledao je prema Harryu sastavljajući jagodice svakog prsta svojih poprilično svijetlih muških ruku.
Tata: Bilo bi lijepo da mi prvo kažeš razlog tvog večerašnjeg nenajavljenog dolaska i upada na večeru kojoj definitivno nisi trebao prisustvovati.
Prevrnula sam očima i uputila tom trenutno zaista bezosjećajnom muškarcu, kog s vremena na vrijeme zovem ocem, ljutiti pogled. Osjećala sam se loše slušajući riječi poput tih upućene Harryu.
Harry: Došao sam da vidim vašu kćer.
Samuvjereni kovrdžavi dečko se sasvim naslonio na naslon svoje stolice gledajući ravno u oči mog tatu koji je uzdahnuo i podigao obrve spuštajući pogled.
Tata: Pa to sam mogao i sam zaključiti.
Harry: Pa što me onda pitate?
Po Harryevom glasu sam mogla primijetiti da je postao dosta nervozniji i ljući, a kada je tata podigao pogled sa svojih šaka mogla sam primijetiti da je isto stanje i kod njega.
Tata: Mislio sam na večeru.
Pogledala sam prema mami koja je očito bila 'na iglama' kao i ja samo što je vjerovatno razlog takvog njenog stanja bilo gubljenje dominantnosti.
Harry: Pa ne vidim ništa loše u tome da budem na večeri na kojoj je prisutna moja djevojka.
Tata je nervozno uzdahnuo i malo se više nageo prema nama dvojema ne skidajući pogled sa Harryevog, u tom trenutku, namrštenog lica.
Tata: A u paketu s tim dolazi svađanje i pokušaj ubistva moje majke?
Harry je prevrnuo očima i pogledao na stranu preturajući jezikom po unutrašnjosti svojih usta, a jedini odgovor koji sam ja lično dobila s njegove strane bilo je uvijanje pramena moje kose.
Tata: plus, kada je već zoveš svojom djevojkom ne bi trebao i da je varaš.
U tom trenutku je Harry naglo skočio usput stvarajući škripav zvuk svojom stolicom nakon čega se nageo preko stola i uhvatio mog tatu za kragnu unoseći mu se u facu. Srce mi je poskočilo zajedno sa cijelim tijelom, a mama je istog trenutka pokušala da odmakne Harrya od tate. Ipak, to je bilo nemoguće i činilo mi se da čak ni tornado ne bi uspio odvojiti tog bijesnog kovrdžavog dečka od mog oca čije su me riječi itekako povrijedile.
Harry: Slušajte me...
Glas mu je bio još promukliji nego inače, a oči su podsjećale na najtamniji smaragd koji je svijet ikada imao priliku vidjeti. Pričao je kroz zube izazivajući blage trzaje s tatine strane.
Harry: Ja vašu kćer volim i više od svog života i to sam vam rekao još davno kada čak ni ona to nije znala...
Kroz glavu mi je odmah prošao tatin i Harryev tajni razgovor čiju temu nikada nisam saznala.
Harry: Nikada ali nikada je ne bih prevario i nisam je prokleto prevario, a ako još jednom čujem takvo nešto iz vaših ili bilo čijih usta kunem vam se da ću i vas i toga sravniti sa zemljom! Pa makar vi bili njen otac ubiću vas, kunem vam se!
Mama: Gospode...
Ariel: Harry...
Izgovorila sam to sasvim tiho i mislim da me niko od njih nije ni čuo. Polako sam uhvatila dio Harryeve mekane majice te ga povukla prema sebi ali to nije uspijevalo sve dok mu se nisam još više približila i stavila ruku na njegovo rame.
Ariel: Harry, pusti ga...Molim te...
Tata je imao nedefinisan izraz lica i iskreno nisam mogla shvatiti da li se plaši ili ne. Iskreno, na njegovom mjestu ja bih.
Ariel: Ljubavi...
Svaku riječ sam pokušavala izgovoriti što je nježnje moguće kako bih ga smirila i napokon vratila na stolicu. Iako se obraćao mom ocu, ne mogu reći da sam se osjećala previše loše s obzirom da su mama i tata zapravo oni koji mene konstantno povrijeđuju. Napetost u Harryevim mišićima je napokon malo popustila nakon čega je odgurnuo tatu koji se zavalio u svoju stolicu i skoro pao sa nje. Mama mu je istog trenutka prišla i počela mu namiještati majicu koja je bila zgužvana u području gdje ga je Harry držao.
Mama: Ti stvarno nisi normalan.
Mama je gledala čas u Harrya koji je još uvijek bio bijesan – čas u tatu koji je uzdisao pokušavajući da povrati svoj samouvjereni stav. Odjednom su se tamno zelene oči susrele sa mojim gubeći bijesni odsjaj koji su sve do tada čuvale.
Harry: Julija...Znaš da...
Stavila sam prst preko njegovih mekanih usana, blago se nasmiješila i klimnula glavom.
Ariel: Znam, ne brini..
Njegove usne su se pod mojim prstom takođe izvile u maleni smiješak nakon čega je uhvatio moju ruku i poljubio njen dlan.
Harry: Volim samo tebe, nemoj to zaboraviti.
Klimnula sam glavom te mu se još više približila i naslonila glavu na njegovo rame unatoč činjenici da su pred nama još uvijek bili moji roditelji. Harry je stavio ruku preko mojih ramena i duboko uzdahnuo pokušavajući da vrati disanje u normalu.
Mama: Jack, od sad šuti molim te...
Mama je histerično prelazila rukom kroz kosu svakih 1o sekundi i gledala oko sebe kao da je bila u potrazi za nečim. Tata je samo pogledao na stranu očito odlučan da ne da nikakav komentar na ono što se upravo dogodilo. Iakoo nije izgledalo baš lijepo bilo mi je jako drago što sam čula one Harryeve riječi s obzirom da se još uvijek, unatoč svemu, osjećam pomalo nesigurno kada je u pitanju Ashley i sve ono što se desilo.
Mama: Ovo stvarno više postaje nepodnošljivo i ja ne znam šta da radim...
Ariel: A da nas možda jednostavno pustiš da budemo srećni?
Pogledala je ispod oka prema meni i uzdahnula očito odlučna da ignoriše moju izjavu.
Mama: mislim da je ono što se večeras dogodilo bilo zaista nešto što ne bi priličilo ni prastarim ljudima iz pećine.
Harry: Zamolio bih vas da u svemu tome ne pronalazite samo mene kao krivca.
Harry je značajno podigao obrve i svi mi smo vrlo dobro znali da misli na Lea.
Mama: A...
Harry: A on je počeo.
Smeđokosa i sada već iznervirana žena je uzdahnula i prevrnula očima.
Mama: Bilo bi lijepo da me pustiš da dođem do riječi.
Harry: niko vam ne brani sve dok realno govorite.
Stavila sam ruku na Harryevo koljeno i lagano ga stisnula pokušavajući da mu dam do znanja da sam na njegovoj strani unatoč činjenici da je u pitanju rasprava u koju su uključeni moji roditelji.
Mama: Vidi, ti se meni ne sviđaš od samog početka i svaki put kada se pojaviš u našoj blizini nastane neki problem...haos... Večeras je čak i jedna stara i nedužna žena mogla nastradati! Umrijeti!
Počela je poput neke čudakinje mahati rukama oko svoje glave i da nismo bili svi u situaciji kakvoj jesmo, vjerovatno bih se nasmijala.
Harry: Pa pobogu ne bih nikada dopustio da se takvo nešto desi.
Tata koji je sve do tada bio okrenut na bočnu stranu svoje stolice sa laktom na njenom naslonu je pogledao značajno prema Harryu koji je oblizivao svoje usne očito pokušavajući da ostane smiren.
Tata: Pa nije baš tako izgledalo.
Harry je samo ćutao i jednim dijelom mi je bilo drago što je tako jer sam imala osjećaj da bi u suprotnom ponovo skočio na tatu.
Ariel: Zaista ne vidim smisao u cijelom ovom razgovoru s obzirom da je i Leo kriv jednako kao i Harry.
Istog trenutka kada izgovrila to ime od samo tri slova, Harry se trgnuo i još više pribio uz mene.
Mama: Ali Leo nije trenutno prisutan.
Mama se nagela prema naprijed, tačnije prema meni i odmah zatim sam to i sama učinila.
Ariel: pa mogao je biti da ste mu vi rekli da ostane.
Kao što sam i pretpostavila samo je ignorisala moju izjavu i to me je polako počelo nervirati. Ako već svi sjedimo za glupim trpezarijskim stolom i prisustvujemo još glupljoj raspravi onda možemo barem svi da imamo pravo na riječ i ispoljavanje svog mišljenja.
Mama: Da li ti razmišljaš o tome šta će se dogoditi s našom kćerkom koja sve više pada pod tvoj uticaj onoga trenutka kada prekinete? Koliko ja znam, ona planira otići sa tobom čim postane punoljetna što znači da ćete živjeti zajedno ili šta već...ostavićeš je bez ičega?
Namrštila sam se i promeškoljila u mjestu, a ta tema je bila nešto što definitivno ne prija mojim ušima. Ono što je mama rekla predstavlja zapravo moju podsvijest koja me svakodnevno podsjeća na posljedice mog i Harryevog....prekida...Nesigurno sam pogledala prema Harryu koji je zamišljeno gledao u sredinu stola. Svi smo ćutali i bilo je samo pitanje trenutka kada će on nešto da kaže. Iskreno, plašila sam se šta bi mogao da kaže...
Harry: Ja...Ja ne želim prekinuti sa vašom kćerkom...
Oči su mi se istog trenutka raširile, a njegove riječi su se počele neprestano premotavati u mojoj glavi. Usne su mi se izvile u maleni smiješak, a Harry je kraičkom oka pogledao prema meni i takođe se nasmiješio. Mama i tata su izmijenili par pogleda nakon čega se tata nakašljao i pogledao značajno prema Harryu.
Tata: To znači...da je planiraš oženiti?
O Bože...Prešla sam vrhovima prstiju preko čela gledajući na stranu jer sam osjećala Harryev pogled na sebi. Ne znam kako da se ponašam i nemam pojma da li bih možda nešto i ja trebala reći. U svakom slučaju, nisam očekivala ovakav tok razgovora.   

DNA by:LoRa StylesWhere stories live. Discover now