Untitled Part 84

438 9 0
                                    


Ušao je u sobu ostavljajući me tako samu i zbunjenu. Pa šta mu sad to znači? Izgleda da mu je u zadnje vrijeme najljepše voditi rasprave u sobi..I jutros je otišao tamo...Uzdahnula sam i odgurnula se vlastitim tijelom od vrata, a zatim sam laganim koracima krenula prema sobi u kojoj me je čekao taj vjerovatno nervozni i ljuti dečko. Vrata su već bila otvorena takod a je na meni bilo samo da ušetam unutra i suočim se sa njegovim tamnim pogledom koji će me istog trenutka obmanuti i potpuno zbuniti. Ipak, i nije baš bilo onako kako sam očekivala. Zapravo sam mogla da vidim samo jako razvijena leđa dok je njegovo prelijepo lice bilo okrenuto prema prozoru. Pogled je bio zaista lijep, nebo neobične boje koja je bila na prelazu između obične i tamno-plave usput išarana sa nekoliko bijelih tragova aviona. Bilo bi lijepo sada pasti u naručje tog dečka i posmatrati prizor poput toga neko vrijeme ali sam znala da ne ide sve baš tako jednostavno. To je nešto što sam do sad itekako naučila. Počela sam se po kosi i oblizala usne iako sam znala da mi to ne može pomoći oko govora koji bih trebala uopravo reći Harryu.
Ariel: Um...
Harry: Dođi.
Usta su mi ostala otvorena jer sam željela nastaviti rečenicu ali mi taj ozbiljni promukli glas to nije dozvoljavao. Namrštila sam se te spustila pogled jer mi sad ništa nije bilo jasno. Još trebamo imati toliko određenu lokaciju za svađu ili šta?
Ariel: Stvarno si čudan...
Stala sam iza njegovih leđa dok je on još uvijek bio rukama naslonjen na dasku od prozora. Nisam mogla da vidim gdje tačno gleda ali sam zato na parkingu mogla primijetiti crnokosog dečka koji je bio naslonjen na džip i razgovarao na mobilni. Barem mi se tako činilo...To je bio Mike...Mislila sam da je otišao ali je očito prije toga morao obaviti neki važniji razgovor koji mu po izrazu njegovog lica baš i nije odgovarao...S obzirom da je Harryev stan na prvom spratu svaka sitnica je bila dobro uočljiva...Šta ako...Šta ako ga zove Sabrina? Šta ako ga je pratila i vidjela kad je došao ovdje? Sad će još znati i gdje ja boravim...Zapravo ona ne može znati da je dolazio kod mene, zar ne? Prešla sam rukom preko lica pokušavajući da dođem sebi jer nisam mogla da vjerujem da razmišljam o takvim stvarima. Možda razgovara sa nekim potpuno nebitnim za mene...Samo komplikujem. Harry je udario nekoliko puta lagano rukom od dasku, a zatim se okrenuo prema meni. Ja sam brže-bolje skrenula pogled sa Mikea na njega. Po izrazu njegovog lica sam mogla shvatiti da je i dalje jako ozbiljan i ljut, a to mi nimalo nije olakšavalo. Sada se leđima naslonio na prozor i prekrstio ruke gledajući me ravno u oči. Njegove su po običaju bile prelijepe, ovoga puta neopisivo zelene, jedna od najljepših nijansi koje sam ikada vidjela. Krenula sam da mu kažem nešto za Mikea ali sam se zaustvila pred samo izgovaranje prve riječi tako da sam ispustila neki sasvim neobičan zvuk koji je bilo nemoguće definisati. Znala sam da nije vrijeme da vraćam temu na Mikea i to je bio jedini razlog zbog kog sam odustala od te namjere. Harry nije mijenjao izraz lica i imala sam osjećaj kao da stojim ispred jedne jako lijepe voštane figure koja je itekako živa ali se ponaša kao da nije. Počela sam ispreplitati prste i lagano ih lomiti dok on nije ni na trenutak skidao pogled sa mene. To je bilo gore nego da se snima film na koji sam slučajnu ubačena i nemam pojma koji je moj scenario, a sve kamere su uprte u mene kao i pogledi cijele filmske ekipe. Ovo je bilo gore...Harryev pogled je bilo vjerovatno nešto najuticajnije na mene.Od samog početka...Kada sam ga prvi put vidjela...
Ariel: Khm...Pa...Znaš pos...
Na trenutak mi se učinilo kao da sam vidjela mali smiješak na njegovom licu ali je on to vrlo vješto prikrio te se uozbiljio. Zbunjeno sam ga pogledala,a on se uzmeđkoljio te oblizao rumene usne lagano skupljajući obrve kako bi povratio onaj stari stav. Pomislila sam kako mis e onaj smiješak samo učinio pa sam odlučila nastaviti nešto što ni sama još uvijek nisam imala u glavi.
Ariel: Ta dje...
Nervozno sam udarila nogom od pod shvatajući da nema šanse da se skoncentrišem.
Ariel: Harry bezobrazan si! Doveo si me ovdje da me samo tako gledaš kako se patim!? Pa vidiš da mi ne olakšavaš! Ne mogu da započnem rečenicu ne zato što nešto izmišljam ili krijem nego zato što je to nemoguće dok si ti takav!
Prošla sam rukom kroz kosu, a on je samo lagano nakrivio glavu na lijevu stranu.
Harry: Kakav je problem u meni?
Bilo mi je lakše što je napokon progovorio i željela sam mu iste sekunde nešto odgovoriti alis am tek onda shvatila da nemam pojma šta...Zapravo ni ja nemam odgovor na to pitanje iako sam ga ja na neki način sama postavila, odnosno navela Harrya na to da mi ga postavi. Stisnula sam oči, a zatim nervozno pogledala na stranu...
Ariel: Pa ne znam...
Harry: Želiš me?
Pogledala sam iznenađeno prema njemu dok je on grickao unutrašnju stranu dojnje usne, a zatim podigao jednu obrvu i dalje gledajući pravo u mene...Tačnije moje oči. Tek tada sam na neki način povjerovala da to možda i jeste istina. Možda jednostavno ne mogu da gledam u njegove prelijepe oči, lice, kosu, tijelo, usne...Zato što žudim za tim, a znam da u tim trenutcima svađe to ne mogu imati...Dodirnuti...Spustila sam pogled osjećajući toplinu u obrazima i odmah sam znala da je to vjerovatno izašlo i na vidjelo. Začula sam kratki smijeh od strane tog samouvjerenog i prelijepog dečka ispred sebe te sam podigla pogled susrećući se sa malim nakrivljenim smiješkom i po prvi put otkako se okrenuo prema meni, spušteni pogled. Naravno to nije učinio iz istog razloga zbog kog ja uvijek to radim, to jeste srama ili nesigurnosti...On je to uradio kako bi prikrio onu vragolastost u svojim vatreno zelenim očima. Okej, ovo je sve manje podsjećalo na svađu ili bilo kakvu raspravu koja bi barem na trenutak podsjećala na takvo nešto. Podigao je ponovo pogled prema meni i malo se uozbiljio.
Harry: Shvatiću to kao da.
Znala sam da je mislio na rumenilo koje se stvorilo na mojim obrazima. Istog trenutka sam nesvjesno prošla rukom preko njih...Kao da bi' ih na taj način mogla riješiti te neprijatne boje koja baš svakog čovjeka može razotkriti u trenutku kada se pronađe njegova slaba tačka...Uzdahnula sam, a zatim odlučno pogledala prema njemu pokušavajući da striktno održim taj očni kontakt.
Ariel: Pa dobro! Eto neka si upravu! Kad voliš da si upravu eto neka si! Je li ti drago?!
Pričala sam kao neko malo dijete i bila sam svjesna toga ali ništa drugo i nisam mogla učiniti dok sam bila u takvom stanju...Dok sam bila pod dejstvom tog prelijepog zelenila kao i cijelokupnog dečka koji je stajao ispred mene sa još uvijek nekako ozbiljnom facom.
Ariel: Želim te Harry! Ima li u tome nešto strašno?! Uopšte se ne viđamo mnogo...Ono vrijeme koje provodimo zajedno obično počinje ili završava svađama! Za nekoliko dana odlaziš,a meni se vraćaju ludi francuzi i njihov mačak koji više podsjeća na nekog debila nego životinju! Jedini izlasci i jedina promjena u svakodnevnom životu koji ću provoditi u kući će biti kada budemo išli kod veterinara koji će nam uskoro zabraniti pristup zbog Collettinog histeričnog ponašanja! Uzrok?! Pojedenih 5 vreća mačije hrane! Čak i kad se vratiš ne znam kako ću te vidjeti! Ne znam ni kako ću doći kod tebe! Onda se vraćaju i moji roditelji! Moja noćna mora! I onda nema šanse da se vidimo Harry! I evo kako provodimo zajedničke trenutke koji će nam toliko nedostajati! Evo! Besmisleno i totalno glupo! I onda mi još na kraju zamijeraš što te želim?! Što želim da te poljubim, da te dodirnem...Da te osjetim...
Stavila sam ruku preko lica i ispustila duboki izdah. Kao i uvijek pravim od sebe običnu budalu koja ne može prestati pričati...Kroz razmak između dva prsta sam pogledala prema Harryu na čijem se licu mogla vidjeti malena promjena samo nisam sigurna na koji način. Odjednom je raširio ruke koje su sve do tada bile prekrštene i bez obzira na to, mišići nisu izgledali mnogo manje. Kao i uvijek sam obratila pažnju na to ali ne mogu si pomoći...
Harry: Okej...
Obuhvatio je kragnu od košulje, a zatim napravio jedan snažni trzaj rukama nakon čega je istog trenutka popucalo nekoliko dugmadi. Ponovio je još jednom taj isti potez malo niže tako da je u sljedećem trenutku bio potpuno raskopčan, a ja sam imala priliku da vidim njegov prelijepi torzo kao i tetovaže koje su ga krasile. Bila sam i više nego iznenađena i to je bilo nešto što uopšte nisam očekivala. Ruka mi je samo skliznula s lica i zbunjeno sam podigla pogled sve do njegovih smaragdnih i blistavih očiju.
Ariel: H-Harry?
Polako se odmakao od prozora i krenuo prema meni, a ja sam ukipljeno stajala gledajući u njega. Skinuo je košulju i bacio je na pod, a ja sam odmahnula glavom i napravila par koraka unazad.
Ariel: Č-čekaj...
Ispružila sam ruke ispred sebe dok je on nastavio da se kreće prema meni.
Harry: Rekla si da me želiš...
Stavio je ruke na moja ramena i prislonio me uz ormar usput me prodornoo posmatrajući.
Harry: Imaćeš me...
Na par trenutaka mi je pogled bio zaključan na njegovom tijelu, tačnije izloženim prsima ali sam uskoro ponovo pronašla put do njegovih očiju koje su zurile u mene. Oblizala sam usne osjećajući kako mi disanje postaje sve otežanije, a znala sam da je uzrok tome tolika blizina Harryu kao i njegovo tijelo koje je svake sekunde postajalo sve bliže mom.
Ariel: A-ali čekaj...Nisam mislila...P-pa Harry...Ti misliš tako završiti svađu?
Nisam imala pojma šta drugo da mu kažem, a on je imao onaj svoj zavodljivi pogled koji očito nije planirao skrenuti...
Harry: Zar smo se svađali? Ja sam izbacio Mikea iz stana, a ne tebe. Kasnije si se samo ti derala, a koliko ja znam svađa treba da bude obostrana...
Počeo je prelaziti vrhovima prstiju preko mog ramena te mi lagano sklanjati kosu na stranu pri čemu je bio prinuđen da spusti svoj prodorni pogled.
Harry: Jednom sam napravio grešku...I nisam ti vjerovao. Ne planiram to ponoviti i zato mi ne trebaju više nikakva objašnjenja u vezi onoga što ne znači da mi Mike još uvijek nije nimalo simpatičan.
Spustio je usne na moj obraz od samog početka praveći veoma živahne i zavodljive poljupce koji su istog trenutka učinili da se naježim.
Harry: Zato, ne želim više nikakva objašnjenja ni opravdanja...
Poljubio me u vrh nosa te još jednom pogledao ravno u oči.
Harry: Želim samo tebe...
Odmah je zatvorio oči te pritisnuo usne na moje, a ja sam ostala skamenjena jer me je sve to na neki način iznenadilo. To je bi prvi put da Harry ne traži objašnjenja koja je potrebno govoriti i po sat vremena...Ovoga puta sam ja podsjećala na voštanu figuru dok sam samo tako stajala prislonjena uz ormar sa rukama čvrsto pribijenim uz vlastito tijelo. Odjedanput se izgubio kontakt među našim usnama jer su njegove počele ostavljati tragove preko mog obraza i vrata. Obuhvatio je svojim rukama moje te ih prislonio na svoja prsa potičući moje prste na pomijeranje. Spustio je jedan mekani poljubac na moje uho, a zatim preko vlažne kože prešao svojim toplim dahom.
Harry: Šta si ono maloprije rekla Julija?
Mogla bih se zakleti da se u tom trenutku nasmijao onako vragolasto kako sam on to zna iako mu nisam mogla vidjeti lice. Nisam imala pojma zašto sam se tako ukočila ali sam se zato svim snagama borila da se opustim iako je to bilo gotovo nemoguće jer sam osjećala troliko nekih ččudnih emocija u sebi. Kao da mi je cijelo tijelo bilo izloženo sitnim iglicama koje su me stalno bockale dok me je čudna toplina cijelo vrijeme obasipala iako uopšte nije bilo vruće. Njegove ruke su nastavile da pomijeraju moje preko njegovih prsa i stomaka, a ja sam stisnula oči osjećajući se na neki način bespomoćno jer sam se u potpunosti prepustila njegovom tijelu koje je bilo gotovo pribijeno uz moje kao i njegovim poljupcima koji su prelazili preko mog lica, vrata, ramena i ključne kosti. Napokon sam pomalo trzavo pomjerila ruke, a Harry je prešao još jednom vrhovima prstiju preko njih prije nego što su se oni preselili pod moju majicu. Došao je do mojih usana te smo oboje odmah na početku započeli jedan veoma strasan poljupac dok sam ja pod ruukama mogla osjetiti kako njegova koža postaje vlažnija. Pretpostavila sam da je isti slučaj i sa mnom i da sva je ta toplina koju sam osjećala ipak ostaviljala neki trag. Njegove ruke su polako počele da prelaze preko mojih grudi, a ja sam istog trenutka prekinula poljubac malim izdisajem. Harry se nasmiješio te odlučio da mi olakša prebacivši usne na moj vrat. Svaki dijelić tijela kao da mi se u trenutku počeo tresti i osjećala sam neku malaksalost, a pretpostavila sam da su uzrok tome ponovo ti silni osjećaji i emocije koji su me obuzimali. Odjednom su se Harryeve ruke našle na mojim leđima i nakon jednog spretnog pokreta se crni grudnjak našao na mojim nogama. Polako sam se pomjerilau mjestu, a Harry je odmakao lice sa mog vrata te mi dao znak da podignem ruke nakon čega mi je skinuo majicu. Tek tada sam počela da osjećam neki val svježine koje nestao istog trenutka kada su Harryevi poljupci nastavili da se kreću po mom vratu ali i preko ključne kosti i naježenih grudi. Tiho sam izgovorila njegovo ime te stavila ruke u njegovu pomalo oznojenu i razbarušenu kosu koja je bila veoma mekana. Ruke koje su mi se sve do tada nalazile na njegovim ramenima sam polako počela spusštati dole sve dok nisam došla do njegovih pantalona. Otkopčala sam dugme kao šlic te ih povukla prema dole nakon čega je Harry obavio ostatak posla skidajući ih pomoću vlastitih nogu. Harry je takođe otkopčao moje farmerke nakon čega je lako mogao da uvuče ruke u njih i počne prelaziti prstima preko mojih bedara. Ja sam ispustila mali zvuk na šta se on nasmijao te povukao farmerke preko dole što ga nije omelo u tome da nastavi prelaziti rukama preko mekane kože mojih bedara i struka. Napokon su njegovi poljupci stigli do mojih usana, a ja sam polako počela da ga guram prema krevetu za koji sam pretpostavljala da se nalazio otprilike iza njega. Na svu sreću bila sam upravu i uskoro je on pao na mekanu i mirisnu posteljinu, a ja preko njega. Nasmijala sam se ali je taj osmijeh uskoro bio prekinut njegovim natečenim i rumenim usnicama koje su bile u potrazi za mojim. Prelazio je rukama preko mojih leđa dok na kraju napokon nije došao do gaćica koje je počeo veoma polako povlačiti prema dole, tačnije do mjesta koje su njegove ruke mogle dostići. I ja sam takođe počela da spuštam ruku s namjerom da obuhvatim gumu ali sam umjesto toga otišla malo predaleko tako da je moja ruka završila na njegovim boksericama. Tek tada sam shvatila gdje je zapravo držim i nisam bila sigurna šta da napravim, a Harry je na trenutak prestao da pomijera usne. Ja sam spustila nekoliko samostalnih poljubaca na njegovo lice te počela pomijerati ruku osjećajući se veoma čudno jer sam ga po prvi put na taj način dodirivala. Harry se namrštio i zagrizao dojnju usnu prolazeći rukom kroz moju kosu.
Harry: A-Ariel...
Ja sam povukla ruku prema gore iako sam znala da mu je ono vjerovatno prijalo, a on nas je oboje prevrno tako da sam se ja sada po običaju nalazila ispod njega. Par trenutaka me je posmatrao svojim kristalno čistim tamno-zeleinim očima, a zatim je pritisnuo usne na moje i spustio niže ruku nakon čega je napokon ušao u mene. Oboje smo ispustili mali izdah nakon čega je on počeo da pokreće svoje bokove, a ja sam stavila ruke u njegovu oznojenu kovrdžavu kosu. Prešao je jezikom preko moje dojnje usne nakon čega smo nastavili da se ljubimo jednako strasno kao i maloprije. Nakon onoga što se dogodilo, ovo je bio završetak koji sam najmanje očekivala ali mi se zato jako dopadao...
.......... ............. ............ (toliko od mene, dalje zamišljajte ako hoćete hahah ne mogu više xd)
____Dan kasnije____
Kuckala sam noktom u ekran od mobilnog zamišljeno gledajući u njega dok sam sama sjedila za okruglim stolom u dvorištu kafića koji smo cure i ja prije često posjećivale. Prošlo je već 15 minuta otkako sam došla i još uvijek nema osobe koju zapravo čekam, koja već kasni i još se ne javlja na mobilni. Uzdahnula sam već spremna da ustanem i odem ali sam u tom trenutku primijetila zadihanu plavokosu djevojku koja se zaobilazeći ostale stolove kretala ka meni. Odahnula sam srećna što se napokon pojavila jer sam pomislila da je požalila i odustala od 'sastanka'. Došla je do mene i dala mi kratki pozdrav rukom sjedajući na stolicu preko puta.
Ariel: Hej...
Odložila je torbicu na mjesto pored sebe te namjestila dva kratka pramena kose koja su bila nešto poput malo dužih šiški podijeljenih na dvije strane.
Vicky: Izvini što kasnim, huh...Ali ogromna je gužva u saobraćaju, a zaboravila sam mobilni kući tako da ti nisam mogla javiti...
Nasmiješila sam se te odmahnula rukom prelazeći vrhovima prstiju preko ivice staklene čaše ispunjene sokom od narandže ispred sebe.
Ariel: Uredu je...
Prišao nam je konobar i nakon što je Vicky naručila svoj omiljeni sok od jagode nastala je malena tišina koja je bila jako neprijatna i željela sam je što prije prekinuti.
Ariel: Um...Kako si?
Nesigurno sam podigla pogled prema njoj, a ona je svoj iste sekunde spustila počevši se igrati sa kesicom šećera koju je izvadila iz zdjelice između nas.
Vicky: Pa...Tako-tako, ti?
Uzdahnula sam i klimnula glavom shvatajući da moj odgovor i nije bio baš najbolji način da se pokrene neki razgovor.
Ariel: Pa nije loše neo...Vic...
U tom trenutku nam je prišao konobar spuštajući sok ispred Vicky, a ja sam izvadila nekoliko metalnih novčića iz džepa te mu ih pružila.
Vicky: P-pa ček...
Uputila sam joj značajni pogled, a ona je prevrnula očima i naslonila se u potpunosti na naslonjač stežući sivi džemper koji je imala na sebi. Too me je podsjetilo na stare trenutke kada smo se uvijek prepirale oko toga ko će platiti sokove. Uzdahnula sam dok je moje misli djelimično izdavao smiješak koji se lagano iskradao na mom licu. Ubrzo sam se uozbiljila, a zatim pogledala prema Vicky koja je zamišljano gledala negdje na stranu.
Ariel: Pretpostavljam da nismo izašle kako bismo samo popile sok kao da se ništa nije dogodilo, zar ne?
Pogledala je prema meni te se malo uspravila naslanjajući laktove na sto. Po izrazu njenog lica sam mogla shvatiti da nije ljuta ali isto tako nije baš izgledala ni raspoloženo. Očito je bila tužna i bila sam sigurna u to jer je predobro poznajem.
Vicky: Vjerovatno možeš pretpostaviti da sam posljednjih mjesec dana proživjela najteži period u svom životu...Izgubila sam više osoba u svom životu...Zbog svih mi je u početku bilo žao ali sam kasnije shvatila da je bolje što su neki otišli...Dok bih neke iapk...Ž-željela vratiti.
Pogledala me je u oči, a ja sam pretpostavila da se ono posljednje odnosilo na mene. Skupila sam obrve i klimnula glavom, a ona je izdahnula i ponovo spustila pogled.
Vicky: Onu noć sam imala osjećaj kao da mi se cijeli svijet ruši pred očima i ja tu ne mogu ništa učiniti...Prvo mi prijateljica kaže da me dečko vara...Odem u njegov stan i zateknem ga sa nekom meni nepoznatom djevojkom koja mu je bila ni više ni manje nego ljubavnica...I to ne jedina...Nakon toga saznam da je ta ista moja prijateljica koja mi je razotkrila svu tu istinu to saznala još mnogo prije...A što je najgore od svega, moj dečko je i poljubio.
Ariel: Vic...
Vicky: Pusti me da završim.
Njene riječi su me užasno boljele i sve je izgledalo tako strašno i razočaravajuće...Zapravo i jeste tako bilo ali nisam imala nikakve loše namjere. Nikad je ne bih namjerno povrijedila...
Vicky: Nakon toga danima nisam jela nego sam samo plakala iako sam u školi možda izgledala normalno. Pokušavala sam da sve zaboravim i pravim se kao da je sve uredu. Kao da ni ti ni on nikada niste ni postojali u mom životu. I znaš, uspjelo mi je.
Šokirano sam pogledala u nju dok je ona svoj pogled još uvijek držala prikovanim za sto. Nije valjda da smo došle ovdje kako bi mi rekla da je naše prijateljstvo zauvijek uništeno?
Vicky: Tačnije...Djelimično mi je uspjelo.
Napokon je pogledala prema meni ponovo sklanjajući one nestašne pramenove kojis u joj uporno pokušavali prekriti prelijepe plave oči.
Vicky: Roberta sam uspjela preboliti jer sam shvatila da on nikada nije bio ni vrijedan...Shvatila sam da ste bile upravu kada ste mi govorile kako je obična budala s kojom bih što prije trebala prekinuti...Ali tu postoji i osoba koju ne mogu tek tako zaboraviti...A to si ti.
Stisnula sam oči osjećajući snažan pritisak u prsima. To je bila sušta suprotnost od onoga što sam očekivala i bilo mi je drago zbog toga.
Vicky: Pitam se...Da li bismo ikada mogle vratiti prijateljstvo na staro...
Pogledala sam prema njoj dok mi se vid lagano mutio, pretpostavljam zbog slanih suza koje su mi se nakupljale u očima. Klimnula sma glavom s namjerom da nešto kažem ali me je prekinuo njen mekani i veoma tihi glas.
Vicky: Ali kako?
Protrljala sam oči, a zatim uzdahnula, ustala i sklonila torbcu koja se nalazila na stolici pored Vicky tako da sam ja mogla sjesti tu. Pogledala sam prema njoj sklanjajući kosu iza uha.
Ariel: moramo pokušati Vicky...Užasno mi nedostaješ...Naši razgvori...I-i mislim uoppšteno vrijeme provedeno zajedno. Zaista želim da se pomirimo. Žao mi je zbog svega...K-kada me je onaj gad poljubio u vrat iza škole...Željela sam da ti isti taj dan kažem sve ali nisam mogla. Nisam željela da te povrijedim, jednostavno plašila sam se...
Klimnula je glavom spustivši pogled dok joj se jedna malena suza počela spuštati niz obraz završavajući negdje na vratu.
Ariel: Vicky, možeš li mi oprostiti?
Par trenutaka je ćutala dok je meni srce počelo sve jače kucati. Nakon toga je napokon podigla glavu gledajući me svojim krupnim i suznim svijetlo-plavim očima.
Vicky: Samo pod jednim uslovom...
Istog trenutka sam klimnula glavom 'lomeći' prste na rukama.
Ariel: Naravno, šta god bilo učiniću to.
Nasmiješila se te me značajno pogledala.
Vicky: Da i ti oprostiš meni...
Pogledala sam je u čudu dok je ona imala veoma ozbiljan izraz lica.
Vicky: Da mi oprostiš zato što sam bila nepromišljena budala i što ti nikada nisam vjerovala kada bi me upozoravala na Roberta...I uostalom da tebe nije bilo nikada ne bih saznala šta mi on zapravo radi iza leđa, a ja sam se posvađala s tobom.
Nagela sam se prema njoj te je čvrsto zagrlila kao i ona mene. Nije bilo šanse da opišem tu navalu emocija u meni i cijelo vrijeme sam se zahvaljivala Bogu što mi je oprostila i što ponovo mogu da je nazovem kad želim...Pošaljem joj poruku...Pričam sa njom. Jednostavno pružena je još jedna prilika našem prijateljstvu i zasigurno znam da je neću propustiti. Obe smo počele plakati i smijati se u isto vrijeme, a ja sam uspjela da primijetim par smiješaka na ljudima oko nas. Iako nisu znali o čemu se radi, vjerovatno smo im izgledale smiješno i simpatično. Napokon smo se razdvojile brišući suze koje su nam pokvarile maskaru.
Vicky: O moj Bože Ari kakos i mi nedostajala.
Nasmijala sam se te sklonila kosu s lica.
Ariel: I ti meni Vicky...
Malo je hvalilo da počnem poskakivati u mjestu ali sam se suzdržaala jer mi zaista ne treba još i titula poludjele djevojke. Nastavila sam se smijati i posmatrati Vicky koja je napokon nakon toliko vremena na sebi imala taj prelijepi ukras...Osmijeh. Obrisala je ruke uprljane maskarom od tamne farmerke, a zatim uzdahnula i pogledala prema meni.
Vicky: Znaš Ari...Ima još jedna stvar koja me brine.
Uozbiljila sam se te je zbunjeno pogledala. Plašila sam se šta će reći jer zaista nisam željela da nam nešto pokvari taj trenutak. Spustila je pogled i počela se igrati sa ogromnim prstenom u obliku cvijeta koji joj je krasio kažiprst desne ruke.
Vicky: Pa...Niall.
Odjednom sam nekontrolisano ispustila neki zvuk koji je očito trgnuo Vicky pa je brže bolje pogledala prema meni. Ja sam prostresla glavom pokušavajući da skrenem pažnju sa toga.
Ariel: N-Niall?
Upitno sam je pogledala, a ona je nesigurno klimnula glavom i ponovo spustila pogled skupljajući svijetle obrve.
Vicky: Znaš...Mnogo sam razmišljala i...Možda ne bi bilo loše...Da mu dam priliku?
Nasmijala sam se i udarila dlanom od dlan poskočivši tako u sjedećem položaju. Ponovo sam osjetila neizmijernu radost u sebi i sve to što mi je Vicky od maloprije rekla sam mislila da ću čuti samo u snovima. Ona ne samo da mi je oprostila nego još planira id a da priliku Niallu?! Stavila sam ruke preko usta kako ponovo ne bih ispustila neki krik ali moje neprirodno raširene oči su bile dovoljne da pokažu moje šokirano stanje.
Vicky: Znaš, on i nije toliko loš dečko ali sam ga uvijek izbjegavala zbog Roberta...I kada smo prekinuli, Niall mi se javljao i sve to ali...Nisam željela da mu dam priliku jer sam se plašila da bi me neko ponovo mogao povrijediti. Posljednjih dana mi se i ne javlja baš...Tačnije ne javlja mi se uopšte i tek sam uspjela shvatiti koliko mi zapravo znači i koliko mi je neobično bez njega...Mislim da mi se sviđa i...Huh...
Nasmijala se, a ja sam počela da plačem od sreće nakon čega sam je ponovo zagrlila iz sve snage. Mogla sam da čujem njeno kikotanje koje mi je na trenutak zagluhnulo jedno uho.
Ariel: Pametno moje!!!
Ponovo se zakikotala te mi uzvratila topli zagrljaj koji mi je toliko nedostajalo.
Vicky: Ari...Još uvijek ništa nije sigurno.
Izvula sam se iz zagrljaja te normalno sjela na stolicu gledajući je ravno u oči i uzimajući njene mekane i nježne ruke dok me je prsten ujedno bockao ali i golicao po dlanu.
Ariel: Jeste! Dečki za nekoliko dana idu u Irsku pa SAD.
Raširila je oči u čudu, a ja sam odmah počela osjećati neki čudni osjećaj u sebi jer sam se sjetila razdvojenosti kojoj ćemo Harry i ja biti izloženi na neko vrijeme.
Ariel: Uglavom, večeras se održava zabava u Liamovoj kući povodom toga...Mislim, nje to ništa posebno, sam da se eto svi zajedno zabavimo prije nego što oni odu. Naravno i ti si pozvana i zato obavezno moraš doći. Popričaj sa Niallom...Lijepo mu reci sve kako je i šta je...Jednostavno, otvori mu se i sve će biti super. Napokon ćete i vi moći da uživate u ljubavi samo mu reci ovo što si i meni...I još više. Sve što budeš osjećala, izbaci iz sebe i nemaš šta izgubiti. On te ionako voli...Tačnije, zaljubljen je u tebe Vicky, a ta zaljubljenost će uskoro prerasti i u nešto više...Ljubav. Samo mu daj priliku.
Nervozno je grickala dojnju usnu nesigurno me posmatrajući dok sam ja pokušavala izgledati što uvjerljivije.
Vicky: Misliš?
Klimnula sam glavom i nasmijala se lagano stišćući njene ruke.
Ariel: Pa naravno. Vjeruj mi.
Izdahnula je i zatim se nasmijala, a to je više bilo onako kao od muke.
Ariel: Hoćeš li?
Par trenutaka je oklijevala, a zatim se nasmijala, klimnula glavom i samouvjereno izgovorila jedno' Hoću!' Bacile smo jedna drugoj pet, a ja sam u sebi osjećala sve veću sreću. (joj mrzim kad se nešto ovako debilno rimuje xd veću-sreću o.o) Dohvatila je moj mobilni, a zatim pogledala koliko je sati i iste sekunde ustala. Ja sam je zbunjeno pogledala, a ona je otpila gutljaj soka i počela nervozno praviti neobične pokrete rukama.
Vicky: Moram ići da nađem nešto i obučem. U koliko sati?
Nasmijala sam se i ustala stavljajući mobilni u džep.
Ariel: Oko 2o:ooh. Poslaću ti u poruci Liamovu adresu. Ne moraš oblačiti haljinu i to, biće obično opušteno druženje.
Klimnula je glavom i duboko udaznula nakon čega mi je pritrčala i ponovo me čvrsto zagrlila kao i ja nju.
Vicky:Jao nemaš pokjma kako sam srećna!
Nasmijala sam se i krenula da potvrdim njenu izjavu, ali se ona izvukla iz zagrljaja, poljubila me u obraz i brzim koracima počela da se udaljava zapinjući za stolove i stolice pored kojih je prolazila.
Vicky: Vidimo se večeras!
Nasmijala sam se i mahnula joj, a zatim sam zadovoljno uzdahnula i uputila se prema ulici. Imala sam osjećaj kao da me je možda sreća malo krenula i možda sada napokon sve krene nabolje...Ko zna...
...... ........... .......
Ušli smo u dvorište koje je već bilo ispunjeno hrpom mladih od kojih su mi neki bili poznati, a neki ne. Svejedno, atmosfera je bila zaista dobra, a vazduh je ispunjavao veoma primamljiv miris mesa.
Ariel: Mmmm, njamii...
Harry me je pogledao, a zatim se nasmijao i zamahao glavom, a one slatke rupice koje su se u tom trenutku ucrtale na njegovim obrazima su se tu zadržale i dugo nakon što se prestao smijati. Cijelo vrijeme se igrao sa mojim prstima dok smo polako prelazili preko dvorišta, a harry je svako malo morao zastajkivati i pozdravljati se sa prijateljima i poznanicima kojima sam se ja bila prinuđena predstaviti. Svima su pogledi odmah padali na moje i Harryeve prste koji su bili čvrsto isprepleteni dajući svima do znanja da smo više od prijatelja. Harry je mahnuo jednoj grupici nedaleko od nas očito ne namjeravajući da im prilazi, a zatim smo se zaustavili pored bazena, tačnije roštilja gdje su kao kuvari bili zadužen Lou i Zayn. Obojica su pogledali prema nama i nasmijali se na trenutak skrećući pažnju sa ćevapa.
Zayn: Hej!
Harry i ja smo im uzvratili pozdrav, a nakon toga sam ja počela da prelazim pogledom preko osoba koje sam bila u mogućnosti da vidim s namjerom da pronađem Vicky ili Nialla. Ipak, nijednog od njih nije bilo.
Ariel: Da li su svi došli?
Louis je slegnuo ramenima okrećući meso koje mu je u jednomt renutku gotovo izgorilo.
Louis: Um...Mislim da ne...Niall još nije došao.
Harry je izvukao prste iz mojih te premjestio ruku na moje rame,a ja sam podigla pogled do njegovog prelijepog lica koje je na neonskom osvjetljenju izgledalo zaista neobično.
Harry: On će večeras malo kasniti.
Uputila sam mu zbunjeni pogled, a njegova izjava je samo potvrđivala moje sumnje. Rekla sam mu da sam se pomirila sa Vicky ali nisam ništa spominjala vezano za Nialla...Ipak, ne želim da pričam o tome dok ne vidim šta će se zapravo dogoditi ali je Harry postao čudan čim sam mu spomenula da će Vicky doći.
Ariel: Zašto?
Pogledao je prema meni dok su mu oči poprimale neku sasvim neobičnu boju. Par trenutaka je oklijevao i nakon toga je krenuo da mi napokon odgovori ali ga je trznuo kao i mene glasan ženski povik iza nas. Okrenula sam se i istog trenutka me je vesela crnokosa djevojka zagrlila i poljubila u obraz.
Ariel: Hej Em!
Odmah iza nje je stajala Vicky koja je učinila isto što i Emily čim smo nas dvije završile sa pozdravom. Bilo mi je neobično što ne mogu da zagrlim i treću blesavu djevojku koja mi takođe užasno nedostaje ali ona nažalost nije mogla da dođe jer je kao i svake zime dobila neki virus. Obe su pozdravile Harrya kao i ostale dečke, a zatim me je Em uhvatila za ramena i prodrmala.
Emily: Nemaš pojma kako mi je drago što ste se pomirile!
Nasmijala sam se i prevrnula očima ali naravno time nisam mislila ništa loše. Malo sam se više približila roštilju jer je zaista unosio neki osjećaj toplote s obzirom da veče i nije bila najtoplija. Sva sreća da nema snijega jer bismo onda morali u kuću, a ovako je mnogo ljepše. Harry je stavio ruku preko mog ramena te me pribio uz svoje tijelo spuštajući poljubac na moju kosu. Louis nas je pogledao, a zatim se nasmijao i zamahao glavom.
Louis: ne brini se Hazz neće ti je niko ukrasti.
Mogla sam osjetiti vibraciju u Harryevim prsima koja mi je dala do znanja da se nasmijao. Stavila sam ruke oko njegovog struka još više pritiskajući svoju glavu kao i cijelo tijelo uz njega.
Harry: Gdje je Liam?
Zayn je uzdahnuo, a zatim počeo prelaziti pogledom preko dvorišta.
Zayn: Ne znam...Svi su se nekuda izgubli, a maloprije je tu bio on...Pa bila je i Perrie, gdje je ona?
Počeo se propinjati na prste pokušavajući da uhvati pogledom i ona udaljenija mjesta ali očito nije mogao vidjeti nikoga koga je tražio. Na kraju je uzdahnuo i prodrmao glavom vjerovatno odustajući od poušaja. Vicky se pomjerila do mene te približila usne mom uhu.
Vicky: Je li Niall došao?
Pogledala sam prema njoj i odmahnula glavom kriveći dojnju usnu. Tužno je izdahnula i prekrstila ruke te podigla pogled prema nebu koje je bilo prekriveno hiljadama sitnih zvjezdica koje su podsjećale na neki čarobni prah. U tom trenutku je Louis uzviknuo ieme tog dugoočekivanog plavokosog irca nakon čega smo se svi okrenuli. Na trenutak sam se nasmijala ali je taj osmijeh nestao istog trenutka kada kada sam pored njega ugledala crvenokosu djevojku koja ga je držala ispod ruke. Išli su prema nama, a njih dvoje su se stalno smješkali jedno drugome...Sve dok Niallom osmijeh nije nestao, a pretpostavila sam da je uzrok tome bilo saznanje da je u grupi prema kojoj se kretao bila i Vicky. Kraičkom oka sam pogledala prema njoj i izraz lica joj je bio potpuno nedefinisan ali je bilo lako za zaključiti da je u šoku. Kao i ja...Njih dvoje su nam prišli i pozdravili nas, a svi su im taj pozdrav i uzvratili osim Vicky, Emily i mene. Mi ipak nismo bile u stanju za takvo nešto. Pa kako? Ko mu je ona? Djevojka? Niall je prišao roštilju trljajući ruke jer je pretpostavljam bio gladan ali sam u isto vrijeme na njegovom lciu mogla vidjeti znatnu promjenu. Pretpostavila sam da je zbog Vicky ali opet...Nakon toga su nam ponovo prišli i Niall je polako obamotao ruku oko njenog struka gledajući u Emily, Vicky i mene.
Niall: Um...Da vas upoznam cure, ovo je Gaby.
Ona se nasmijala pokazujući svoje dosta krupne zube, a ja sam ćutala sve dok me Harry nije drmnuo laktom. Prostrijelila sam ga pogledom, a zatim se nakašljala i nasmijala onako preko volje gledajući u Gaby.
Ariel: Um...Ja sam Ariel.
Gaby: Drago mi je.
Emily i Vicky su se takođe predstavile i mogla sam da primijetim možda čak i bol u Niallovom pogledu dok je Vickyin bio prikovan za zemlju.
Niall: Ovaj...Idem ja po piće...
Poljubio je Gaby u obraz, a ona mu se nasmiješila nakon čega se on uputio prema druom kraju dvorišta. Gaby je istog trenutka otišla nekoj grupi djevojaka za koje sam pretpostavila da su njene drugarice, a ja sam pogledala ljutito prema Harry koji nije izgledao baš raspoloženo.
Ariel: Ti si znao za ovo?
Samo je stisnuo usne i nervozno pogledao na stranu, a meni je to bilo dovoljno. Uzdahnula sam te se okrenula prema Vicky koja je bila na ivici plača, a Emily je to pokušavala prikriti svako malo stajući ispred nje. Prišla sam im osjećajući jaku bol u prsima...Onaj prizor me je zabolio jednako kao i Vicky ako je to uopšte moguće jer je jedino što sam željela u tom trenutku bilo da njih dvoje napokon budu zajedno.
Vicky: Sve je gotovo...Sve sam upropastila...
Stavila sam ruku na njen obraz i nježno je pomazila osjećajući sve veću bol koja me izjedala iznutra. Mislim da takvu tugu u njenim očima nisam vidjela ni ono veče...Kada je sve krenulo naopako.
Ariel: Nemoj tako...
Pogledala je prema meni dok su joj nekolike suze brzo, gotovo neprimijetno skliznule niz obraze.
Ariel: Kako Ariel?!
Prošla sam rukom kroz kosu i nervozno uzdahnula.
Ariel: Idem popričati sa njim.
Uhvatila me je za ruku i značajno pogledala dobijajući ozbiljan izraz lica koji je vrlo lako zamijenio onaj bolni.
Vicky: Ne idi.
Odmahnula sam glavom polako izvlačeći ruku iz njene.
Ariel: Neću mu ništa reći. Mislim, što se tiče tebe...
Vicky: Zakuni mi se. A-ako mu nešto kažeš ponovo ću se naljutiti na tebe Ariel, a to ne želimo ni jedna ni druga.
Uzdahnula sam te podigla ruke i značajno je pogledala. Emily je za to vrijeme grickala nokte ponašajući se kao da je u kinu i kao da gleda neki ako napeti film. Mislim da je ovo bilo gore s obziromd a je u pitanju stvarnost...
Ariel: Kunem ti se.
Odmaknula sam se od njih, a Vicky je istog trenutka stisnula oči iz kojih je izašla nova tura suza. Emily je uhvatila za ruku te odvukla u stranu kako dečki ne bi nešto primijetili. Ipak, tu je bio i jedan dečko koji je sve vrlo dobro zapažao i naravno odmah je krenuo za mnom.
Harry: gdje ćeš?
Pogledala sam prema njemu pomalo ljuta što mi nije rekao da će Niall doći sa njegovom najvjerovatnije novom djevojkom. Svejedno, bila sam i ja kriva što mu nisam rekla koji je određeni povod za Vickyin dolazak. Uzdahnula sam i pokazala rukom u pravcu iza sebe.
Ariel: Idem pronaći Nialla, moram razgovarati s njim, a nas dvoje ćemo kasnije takođe imati jedan razgovor.
Uputila sam mu značajni pogled, a on je izdahnuo je prošao rukom kroz kosu. Ponovo sam krenula ali me je on uhvatio za ruku i okrenuo prema sebi. Zbunjeno sam ga pogledala, a on se nasmiješio i prislonio čelo uz moje gledajući me ravno u oči.
Harry: bez obzira koliko ljuta bila, ovo mi moraš priuštiti prije odlaska pa čak i na samo pet minuta.
Čim je to izgovorio, prislonio je usne na moje, a ja sam se nasmijala i lagano ga povukla za kosu. Izvukla sam se iz njegovih ruku posmatrajući par trenutaka njegov prelijepi osmijeh i pogled nakon čega sam napokon došla sebi i krenula tamo gdje sam i imala namjeru. Zaobišla sam ugao i skoro se sudarila s plavokosim dečkom koji je nosio tacnu sa nekoliko pića. U posljednjem trenutku sam se zaustavila i ispružila ruke dok mi je srce poskočilo kao i uvijek kad se uplašim da će se nešto slomiti.
Ariel: Uh, izvini.
Nasmijao se i odmahnuo glavom.
Niall: Ma okej je i ja sam kriv. Gdje si ti krenula? Ovdje je piće i za tebe.
Nasmijao se, a ja sam uzdahnula i stavila kosu za uha upućujući mu značajan pogled.
Ariel: Zapravo, trebala bih razgovarati s tobom.
Nakašljao se i spustio pogled pri čemu je svaki trag od onog osmijeha nestao.
Niall: Pretpostavljam o čemu ali mislim da se tu nema više o čemu razgovarati.
Naslonila sam se na hrapavi zid od kuće te ga značajno pogledala, a on se sageo i spustio tacnu na zemlju. Obrisao je ruke od sebe te ih stavio u džepove i pogledao prema meni.
Ariel: Gaby je tvoja nova djevojka?
Spustio je pogled i klimnuo glavom ali više onako nesigurno nego samouvjereno. Mislim da takvo nešto nikada ne bi napravio muškarac siguran u svoju vezu. Barem tako mislim.
Nial: Da...Zajedno smo već dvje nedelje...
Iznenađeno sam ga pogledala praveći nekolika koraka unaprijed polako mu se približavajući i spuštajući ton kako nas neko ne bi čuo.
Ariel: Dvije nedelje?
Kroz glavu mi je prošla Vickyina izjava od danas kada mi je rekla kako joj se u zadnje vrijeme ne jvlja...Mislim da sada znamo i razlog. Uzdahnula sam razmišljajući o cijeloj toj situaciji. Opet, niko nema pravo okrivljivati Nialla jer je ipak i on dovoljno patio ali šta ako je ta njihova veza samo nešto prividno? Šta ako preko nje samo pokušava preboljeti Vicky?
Ariel: Č-čekaj...Vi niste rekli javnosti za vas?
Mislila sam da mi je ta vijest možda promakla iako je to nemoguće, a i Niall me je uvjerio da sam ukrivu odmahnuvši glavom.
Niall: Ne ali...Za par dana ćemo obistiniti našu vezu.
Odmahnula sam glavom zatvarajući oči i prelazeći rukom preko njih...Otvorila sam oči i pogledala ga ravno u njegove prelijepe tamno-plave koje su podsjećale na onu najljepšu boju neba...Mora...Zaista je imao prelijepe oči.
Ariel: A...Šta je sa Vicky?
Par trenutaka je samo ćutao, a zatim se trgnuo i zaobišao me.
Niall: Ona je prošlost...Bolna prošlost.
Sageo se i uzeo tacnu, a ja sam tužno pogledala prema njemu sve više gubeći nadu da će ovaj razgovor dobro završiti. Imala sam ogromnu želju da mu kažem šta Vicky osjeća prema njemu i koji je bio cilj njenog dolaska ali svejedno to nisam mogla jer sam joj obećala i zaklela sam se.
Ariel: A-ali...
Krenuo se prema meni i značajno me pogledao, a po pomijeranju čaša kao i piću u njima sam mogla primijetiti da mu se ruke tresu.
Niall: Vidi Ariel...Ja znam da je ona tvoja prijateljica i primijetio sam da ste se pomirile...Zaista mi je drago zbog toga. V-Vicky je prelijepa djevojka i nikada se nisam sramio svojih osjećaja pprema njoj ali...Mislim da između nas nikada neće biti ničega. Mi nismo jedno za drugo i to je očito. Mislim, da se ja njoj sviđam davno bi me prihvatila. Možda ne dok je bila s Robertom ali nakon toga...Još više sam se trudio oko nje ali opet ništa. Jednostavno umorio sam se Ariel i iako rijetko odustajem u životu, sada jesam. Treba mi odmor i to je sve, a Vicky je završeno poglavlje u mom životu iako bih zaista voljeo da budemo prijatelji iako čak ni to nikada nismo bili.
Nisam imala ideje šta da mu još kažem tako da sam na kraju ispustila samo jedan tužni izdah koji je Niall primijetio pa me značajo pogledao i nasmiješio se pretpostavljam preko volje.
Niall: Nemoj biti tužna. Ovako je bolje za sve. Gaby polako osvaja moje srce i pomaže mu da se obnovi nakon teškog brodoloma, a i Vicky će biti lakše jer joj više neću dosađivati.
Prešla sam rukom preko lica shvatajući da sam potpuno bespomoćna i da ništa ne mogu učiniti niti reći iako bih željela...
Niall: Hajde idemo.
Namignuo mi je i i polako krenuo prema roštilju pored kojeg su se i dalje svi nalazili. Ja sam par trenutaka oklijevala, a onda sam ga zovnula nervozno čupkajući krajeve rukava na toplom rozom džemperu koji me je grijao. Okrenuo se prema meni, a ja sam se namrštila nesigurna zbog rečenice koju želim izgovoriti.
Ariel: Nemojte žuriti...Mislim, nemojte odmah reći da javnosti da ste zajedno....Daj sebi vremena da bolje razmisliš, molim te.
Neko vrijeme je gledao u mene, a zatim je zagrliao usnu spustio pogled nastavljajući svoj put prema grupici koju smo oboje napustili. Nisam znala kako da to protumačim i samo sam se nadala da će možda razmisliti o onome što sam mu rekla, a do tada je izgleda na meni da nešto smislim...Ako je to uopste moguce.

DNA by:LoRa StylesWhere stories live. Discover now