Part 68

786 75 15
                                    

Sunce je već odavno izašlo točno iznad grada kada sam se ja napokon odlučila izvuć iz kreveta. Imala sam nekoliko propuštenih poziva od cura, no odlučila sam razgovore ostaviti za kasnije. Jučerašnji razgovor sa Tomom do kasno navečer i onda povratak kući u vrijeme nesreće u centru su me izmorili. U stan sam došla tek u pola dva, a odmor je jedino što mi je trebalo. Oh, osim prodaje stana. To mi je definitivno najviše trebalo. Zvono na mobitelu koje je označavalo poruku se oglasilo te sam shvatila da zbilja trebam javiti se da sam živa. No, na moje iznenađenje, to nije bio nitko od cura, nego upravo Liam. 'Um, danas bih htio porazgovarati sa tobom. Ako je ikako moguće?' Rukom sam prošla kroz kosu dok sam zubima držala donju usnu. Ušla sam u poruke i brzo upisala 'Okay, dođi u stan za pola sata.' Spremanje. Shvativši da sam još uvijek u piđami jedino na pamet palo mi je da se moram požuriti. Otrčala sam do ormara i izvukla plavo crnu kombinaciju. Vjerovala sam da će se popodne spustiti kiša, tako da sam obukla topliji đemper i traperice. Nakon pranja zubiju i obavljanja jutarnje higijne, otišla sam u kuhinju spremiti nešto za popiti. Kave sam,. srećom, još uvijek imala. Liam je trebao doći svakog trenutka tako da sam ugrijala vodu i već počela spremati crnu kavu. Stan je, kao i obično, bio u neredu. Ali nisam bila raspoložena za neko veliko pospremanje. Veliko? Da, nered je bio poprilično velik. Dva puta lčagano kucanje na vratima dalo mi je do znanja da je Liam stigao. Natočila sam kavu u šalice koje sam odnjela na stol, a onda potrčala otvoriti vrata. I kao i uvijek, u svom najljepšem izdanju stajao je on. I zapravo, niakda neću moći shvatiti što sam učinila. Mogla sam ostati sa njime, ali ne. Slušala sam srce umjesto pameti. Što je na kraju ispalo neočekivajuče. ''Bok, Liam.'' Promrmljala sam dok je on samo klimnuo glavom u znak pozdrava i ušao u stan. Zatvorila sam vrata te zajedno sa njime krenula prema dnevnom boravku. Oboje smo sjeli za stol, nakon čega je nastala neugodna tišina. Oboje smo gledali okolo ne namjeravajući prvi započeti temu. Laganim pokretom kažiprsta i palca vrtila sam zaručnički prsten na drugoj ruci, a onda ga napokon skinula. ''Ovako je možda i bolje. Znaš, vjerojatno nam nije bilo suđeno.'' Rekla sam odlagajući prsten na stol. On ga je skinuo nešto kasnije od mene, nakon par sekundica gledanja u njega. ''I bolje je ovako. Cijeli život bi živjeli u zabludi, ne znajući da oboje volimo druge osobe.'' Rekao je slegnuvši ramenima. Lagano sam klimnula glavom slažući se sa njime. ''I? Što planiraš sada?'' Pitao je. Stavila sam pramen kose iza uha te uzdahnula. ''Putovanje svijetom.Prvo Francuska. Planiram otići u Pariz i možda naći nekog zgodnog Francuza.'' Rekla sam našalivši se sa onime zadnjim. Iako, to ne bi bila loša ideja. ''Oh, takvih ima i u Londonu.'' Rekao je na što smo se oboje nasmijali. ''A da?'' Pitala sam podižući obrvu još dalje noseći neki čudni osmijeh na licu. I tko bi rekao da ćemo od tada postatio prijatelji.

~***~

Gužva. Jedino što sam mogla vidjeti oko sebe bilo je više od stotinjak ljudi koji su kasnili na utakmicu. Uključujući i nas petero. Haley je trebala ići, no zbog trudnoće ipak nije htjela. Liam je rekao da će zajedno ostati kod kuće i gledati prijenos preko tva. Iako, u utakmici nema ništa zan imljivoga. Pogotovo ovoj. Dvije obične momčadi iz Londona koje trče za loptom umjesto za curama koje trče oko njih. ''Blue, dođi ovdje.'' Rekla je Vanessa te me povukla za rukav lagane traper jakne. Ušli smo u dugačak hodnik te nastavili hodati prema tribinama. I tek onda sam vidjela koliko je zapravo ljudi ondje. Mnogo. Zauzeli smo svoja mejsta koja su se nalazila otprilike nasredini i čekali početak. Svi uzbuđeni i ja željna kraja. Savršena kombinacija. ''Evo ih!'' Viknula je Marie te sam podigla glavu prema terenu. I u tom trenutku ostala sam šokirana. Stajao je podalje od mene, obučen u dres na kojemu je pisalo njegovo ime trčeći sa ostalim igračima. Isprva sam mislila da je to neka šala, ali kada je utakmica započela, shvatila sam da nije. On igra. Ljutnja i biejs pomiješani sa tugom. Svi osječaji su se skupljali u meni dok sam gledala njega nasmiješenoga. I k vragu, bila sam toliko ljuta na ove što mi nisu rekli da on igra. ''Ja odlazim.'' Rekla sam ustajući sa stolice. Louis me povukao natrag te sam se ponovno našla na istome mjestu. ''Što on radi ovdje?'' Pitala sam iznervirano. Činjenica da je on na terenu bila je besmislena. ''B, molim te, smiri se. Ostani ovdje.'' Rekla je Marie koja je sejdila sa moje liejve strane, no ja sam još uvijek bila u tom transu i htjela otići. ''Samo mi recite tko je tu budalu pustio tamo dolje?'' Prstom sam pokazala na zelenu površinu terena dok sam zbunjenno gledala u njih očekujuči barem neki malo pametniji odgovor. ''Platio je.'' Niall mi je kratko odgovorio te se kao i ostali smjestio u svoju stolicu. I oh, jedina opcija bila mi je ostati ondje i čekati kraj. Izvukla sam mobitel u pokušaju igranja igrica, no brzo sam osustala kada sam shvatila da mi nešto drugo odvlači pažnju. On. Upravo to kovrčavo stvorenje koje me je po tko zna koji put ostavio zatečenu.

~***~

''Još pet minuta do kraja!'' Viknuo je sudac kojeg sam nakratko pogledala, a onda vratila pogled na Harrya. Još uvijek pravivši se potpuno nezainteresirana što mi nije baš dobro uspijevalo. Svakako da sam bila još uvijek ljuta na njega zbog onoga što me nije niti pokušao nazvati u prošla dva tjedna. Jedino što sam bila saznala bilo je to da je prekinuo sa Lisom još onoga dana u bolnici. ''I kraj! Tim broj dva je pobijedio!'' Ponovno se začuo isti sudac i u tom trenutku svi su ustali sa stolica i počeli vrištati. Uključujući i ovo četvero pored mene. Jedino sam ja kao budala ostala sjediti na mejstu gledajući prema ekranu na kojemu je bio prijenos. Nije da nisam bila sretna. Samo nisam željela da zna da sam sretna zbog njega što je njegov tim pobijedio. Iznutra sam gotovo skakala od sreće. Iako je ljutnja prevladavala polovicom mene. I šok. Dah mi se zaustavio, a srce je počelo ubrzano kucati. Gledajući u ekran na kojemu Harry upravo skida majicu ispod koje ima još jednu sa ispisanim tekstom koji mi je sledio krv u žilama 'Blue Curell, udaj se za mene.' Vrisak, deranje i pleskanje počelo je biti sve jače dok sam ja blijedo gledala još i dalje ne vjerujući u to što se događa. 

A/N

Wiii. I evo napokon Harrya, hah. Valjda se ne ljutite na mene što sam stala na najzaniljivijem dijelu. Ali, huh, niti vi niste mene iznenadili sa komentariam na prošlom nastavku. Okay, razumijem da je počela škoal i da nemate vremena. Ali, barem napišite nešto kratko, puno bi mi značilo. I znam da nije bilo dugo nastavka, no kao što sam već bila napisala, nemam vremena toliko. Nadam se da razumijete. Hah.

Kom, vote?

Blue » h.s.Dove le storie prendono vita. Scoprilo ora