~Sljedeći dan~
Naslonjena leđima na ogradu, stajala sam ispred dječje bolnice čekajući Daniela kako smo se i dogovorili. Osim što sam mu morala reći da zaboravi sve od jučer, bilo me sram. Tek ujutro shvatila sam da sam mu ispričala gotovo sve o mom životu, a poznajem ga tek nekoliko dana. Vjerojatno zbog nervoze uranila sam čak pola sata. Samo sam mu htjela ono reći i pokušati se smiriti. Ubrzo se na parkiralištu parkirao crni cabriolet kojega je vozio Daniel. Tek kada je izašao van i zaključao ga, pogledao je u mene nasmiješivši se. ''Jutro.'' Rekao je mahnuvši mi usput spremajući ključeve auta u đep od sakoa. Lagano sam klimnula glavom u znak pozdrava, a onda ga sačekala da dođe do mene. Prošavši stepenice, otvorio je velika staklena vrata te rukom pokazao da uđem unutra prije njega. ''Um, htjela sam ti reći nešto vezano za ono jučer.'' Rekla sam. Nakrratko me pogledao klimnuvši glavom, a onda ponovno pogledao ispred sebe u hodnik kojim smo prolazili. ''Molim te da zaboraviš sve što sam ti ispričala o Harryu i meni. Bila sam pijana i...'' Zastala sam kada me njegov glas prekinuo. ''Znači, Harry... Tako se zove taj sretnik.'' Rekao je zastavši na sredini hodnika tako natjeravši i mene da to isto učinim. Zbunjeno sam ga pogledala te mu se približila jedan korak s obzirom da sam nešto prije bila malo iza njega. ''Gledaj. Ako ti želiš, zaboraviti ću. Nemoj se brinuti, hej.'' Rekao je nasmiješivši se. Lagano, gotovo neprimjetno, klimnula sam glavom te oblizala svoje već pomalo suhe usne. ''Prijatelji?'' Pitao je. Pogledala sam u njegovu desnu ruku koju je pružio te ju nesigurno prihvatila tako se rukujući sa njime. ''Prijatelji.'' Rekla sa mtiho te svoju ruku povukla k sebi. Zapravo, on je draga osoba i nebi mi trebalo smetati što smo sada prijatelji. Iako je moj doktor i nemamo previše zajedničkih tema, pokušati ćemo već nešto pronaći. Vjerojatno. ''Oh, doktore, već ste stigli. Uđite.'' Rekla je medicinska sestra pokazivši rukom u jednu od soba. Prvo sam pogledala u njega koji je pokazao da uđem prije njega, a onda krenula. Ušla sam u bijelu prostoriju sa svega dva kreveta na kojima su bile dvije djevojčice. Jedna je imala svega 5 godina dok je druga bila nešto starija. No, ne puno. ''Pozdravite moju prijateljicu, Blue.'' Rekao je Daniel iza mene na što su one sišle sa svojih kreveta i došle do mene. Čučnula sam na pod te im se nasmiješila. ''Ja sam Chasty.'' Rekla je mlađa te mi pružila svoju sičušnu ručicu koju sam lagano prihvatila. ''Drago mi je, Chasty. Ja sam Blue.'' Rekla sam. Izvukla je svoju ruku iz moje popravivši svoju rozu maramu na glavi koja joj se savršeno uklapala uz rozu haljinicu na bijele točkice. ''Ja sam Lucy i znam tvoje ime. Daniel je jučer pričao kako ćeš doći.'' Rekla je na što sam se lagano nasmijala. Nakon što smo se rukovale, odmaknula se od mene sada prilazeći Danielu u zagrljaj. Obavila je svoje ručice oko njegovog vrata dok ju je on primio u ruke i podigao. ''Dobro si?'' Pitao je na što je ona brzo klimnula glavom. Ostavio joj je kratki poljubac na obrazu, a onda ju spustio na pod sada uzimajući Casty. ''Vidi Daniel, ovo mi je mama jučer donjela. Ja mislim da je baš lijepa.'' Rekla je Lucy prstima prelazeći preko svoje žute haljinice, a onda se zavrtila oko sebe. ''Prelijepa je.'' Rekao je Daniel, a ona je sada skrenula pogled na mene čekajući što ću joj ja reći. ''Mislim da ti baš pristaje.'' Rekla sam. Nasmiješila se te pljesnula rukama ponovno sjedajući na svoj krevet koji je bio ispred mene. Popravila je svoju žutu maramu koja joj je pomalo pala preko čela nakon čega je dlanove položila na svoja koljena. ''Blue, što bi ti željela najviše na svijetu?'' Pitala je Casty dok ju je Daniel spuštao na pod. Otvorila sam usta da nešto kažem, no onda ih zatvorila ne znajući što da kažem. Najviše na svijetu željela sam biti sa Harryem. Ali, ona to nebi razumjela. Tako da sam morala smisliti nešto drugo i jednostavnije. Nešto obično, a ipak neobično za jednu želju. ''Želim letjeti.'' Rekla sam na što su se one obje pogledale, a onda ponovno pažnju posvetile baš meni. ''Ozbiljno? Letjeti baš kao ptica, misliš? Meni je mama rekla da ću jednoga dana letjeti i svijet gledati odozgo, ali ja bih radije ostala hodati.'' Rekla je Casty smješkajući se. Pokušala sam se i ja bar nekako nasmijati, ali nisam mogla. Nešto me u tome spriječavalo, a oči su me lagano zapeckale. Bile su obje toliko slatke, a čekala ih je ista sudbina kao i mene. Samo su sve ovo morale trpjeti ranije.
~***~
''Liam, gdje stoje neke grickalice?'' Pitala sam nakon što sam zatvorila ladicu u kuhinji. Okrenula sam se prema njemu koji je sjedio na kauču gledajuči neku utakmicu, a onda slegnuo ramenima. ''Ne znam, ljubavi. Mislim da nemamo.'' Rekao je ne skretajući pogled sa svog, vjerojatno, jedinog razloga za preživljavanje. Zakolutala sam očima zaobilazivši šank, a onda odšetala do njega. ''Što ću sada jest dok gledam film na laptopu?'' Pitala sam na što je napokon skrenuo pogled na mene. No ne dugo jer ga je brzo vratio kada je netko zabio gol. ''Jes!'' Viknuo je. Podigla sam jednu obrvu gledajući u njega, a onda odšetala do hodnika gdje sam obula tenisice. ''Idem u trgovinu.'' Promrmljala sam nakon čega sam čula neko njegovo mrmljanje, a onda izašla iz stana. Povukla sam zip na gornjem dijelu trenirke do gore te stavila ruke u đepove, a onda se brzo stepenicama spustila dolje. Imala sam sreće što se dućan nije nalazio daleko pa sam mogla ići pješice. Nikako mi se nije dalo voziti auto. Bila sam preumorna za bilo što nakon skoro cijelog dana provedenog sa ona dva anđela. Lagano sam se nasmijala na samo sjećanje na njih, a onda otvorila vrata dućana. Pogledala sam oko sebe pokušajući se snaći te zagrizla usnu. Rukom sam lagano dodirivala policu sa sokovima dok sam koračala jednim redom u potrazi za onim po što sam i došla. Kada sam htjela prijeći u drugi red pogledati što ima ondje, zabila sam se u nekoga. Poznati miris ulazio mi je u nosnice dok sam stajala kao ukipljena na mjestu. Udaljila sam se jedan korak od njega te ga pogledala u oči nakašljavši se. ''Bok.'' Tiho sam rekla. Lagano je klimnuo glavom u znak pozdrava te premjestio košaru iz desne ruke u lijevu. ''Kako si?'' Pitao je rukom prošavši kroz svoju kovrčavu kosu koja je bila nešto duža od prije dva mjeseca. Toliko sam htjela proći rukom kroz nju i popipati je. Doslovno ne moguće. Jedino ako to napravim pa propadnem u zemlju od srama. Ne bi bilo loše. Hm? ''Dobro.'' Kratko sam odgovorila slegnuvši ramenima. ''Čuo sam za ono od jučer.'' Rekao je izvijajući desni kut usne dok sam se ja prisjećala događaja od jučer u butiku. Ou shit. Nisam niti mislila da mu neće reći. ''Oprosti, mislim nisam...'' Zastala sam kada se njegov prst našao na mojim usnama u znak da zašutim. ''Nisam ništa loše rekao da se moraš uspaničiti.'' Rekao je nasmiješivši se. Uzvratila sam osmijeh prošavši rukom kroz kosu, a onda uzdahnula. ''Onda u redu.'' Promrmljala sam. Pogledala sam u svoje bijele starke pokušavši se sjetiti što zapravo radim ovdje, a onda ponovno pogledala u njega. ''Idem. Došla sam po neke grickalice koje ne mogu naći pa ih moram tražiti.'' Objašnjavala sam mašući rukama po zraku dok je on samo klimao glavom smješući se. ''U ovom redu su ti grickalice.'' Rekao je pokazujući u red iza sebe. Klimnula sam glavom te krenula otići ondje, a on zamnom. Ubrzo sam se našla u redu sa grickalicama, a baš one koje sam ja htjela bile su na zadnjoj polici. Zagrizla sam usnu, a onda se popela na prste pokušavajući ih dohvatiti kada sam osjetila Harryevu ruku na svojoj. Uzeo je grickalice sa police te mi ih pružio. ''Vidim da nisi narasla.'' Rekao je. Zakolutala sam očima okrenuvši se od njega te krenula prema blagajni. ''Oh, nećeš se sada valjda ljutiti na mene?'' Čula sam njegov glas iza sebe te se okrenula prema njemu koji je vadio svoje stvari iz košare. Uglavnom su to bile boćice sa vodom ili neki sendvići. Taman kada sam se spremila nešto reći, blagajnica me prekinula govoreći mi iznos za platiti. Pružila sam joj 5 dolara te bez čekanja povrata novca krenula van. Otvorivši vrata, izašla sam gdje je zapuhao vjetar tako mi mršeći kosu. Jednu ruku strpala sam u đep dok sam drugom držala svoje grickalice po koje sam i došla. Laganim koracima krenula sam u stan, no poznati glas iza mene me zaustavio te me natjerao da se okrenem prema njemu. ''Zašto bježiš od mene? Ne grizem.'' Rekao je prilazeći mi. Slegnula sam ramenima te jedan pramen kose maknula sa lica. ''Ne znam, možda te predobro poznajem pa mislim da bi bilo najbolje da odem što prije. Zar ne?'' Pitala sam dok me zbunjeno gledao. I njemu i meni bila je čudna moja promjena raspoloženja. No, znala sam samo jedno. Više to nisam mogla izdržati. ''Molim te, poštedi me. Ne želim čuti više za tebe ili tvoju dje...'' Naglo sam zastala kada sam osjetila poznati okus u svojim ustima. A, njegove usne bile su ponovno na mojima.
A/N
Kisss. Mhm, napokon, jelda? Nemojte se ljutiti na Blue, hah. Jer, da se nije izderala na njega vjerojatno se ne bi poljubili. Wooops. Haj, nadam se da ćete barem ovdje ostaviti neki komentar. Iako ponovno sumnjam. Jep. I imate moju novu priču, ponovno. Zove se 'catoptrophobia'. Hah.
