Laganim koracima, pored mene, ušao je u stan nakon čega sam zatvorila vrata. Dok je on bio okrenut leđima, dohvatila sam laganu jaknicu sa vješalice te ju obukla. Čudilo me kako i malo prije nije vidio one silne modrice po mojim rukama. No, još bolje. ''Um, hoćeš popiti nešto? Sok? Ili kavu...'' Naglo sam zastala kada me njegov glas prekinuo. ''Neću ništa. Ionako neću dugo ostati.'' Rekao je. Lagano, skoro neprimjetno, klimnula sam glavom te se odmaknula od hladnjaka i otišla do njega u dnevni boravak koji je bio spojen sa kuhinjom. ''Sjedni.'' Rekla sam nasmijavši se te sjela nasuprot njega. ''Lijep stan.'' Govorio je gledajući oko sebe. Vjerojatno mu je bilo neukusno što je gotovo sve bilo u plavoj, bijeloj ili crnoj boji. Ali, znao je da sam ja posebam slučaj koji mora imati onako kako poželi te je zašutio. Neugodna tišina. Ponovno. Pa, zar više nemamo niti jedne teme za razgovor? To je... Suludo! '' Kako to da si se vratio iz Americe? Mislim, zar nisi trebao ostati ondje?'' Pitala sam tiho. Riječi su i samo izašle iz mojih ustiju i prije nego što sam promislila. ''Falio mi je London.'' Odgovorio je slegnuvši ramenima te se lagano nasmijao na što sam ja samo klimnula glavom. ''A, ti? Bila si negdje tokom sljeta ili si ostala ovdje?'' Pitao je. Započeli smo pričati o totalno nebitnoj i glupoj temi, no i to je bolje od šutnje. ''Liam i ja smo bili u Italiji.'' Promrmljala sam. Uzdahnuo je nakratko pogledavši u stranu, a onda ponovno pogledao u mene. ''Pa, voliš li ga?'' Pitao je. Ostala sam zatečena njegovim pitanjem te sam ostala šutjeti. Otvorila sam usta da nešto kažem, no riječi nisu izlazile iz mene. Nisam se nadala takvom pitanju od njega. Uostalom, zašto me to pitao? Ponovno ću morati lagati. A, ne želim to. Ne mogu više. ''To znači da, zar ne?'' Ponovno je pitao. Lagano sam klimnula glavom nadajući se da moja nova laž ne izgleda toliko prozirno. ''A, ti Lisu?'' Pitala sam podižući pogled na njega koji se lagano nasmijao. ''Naravno.'' Rekao je. Progutala sam slinu nekoliko puta treptajući očima te pogledala u stranu. Oh, zar sam mogla misliti drugačije? Pobogu, nije on ja da je sa nekime koga ne voli. A, pati za drugime. To, vjerojatno, mogu samo ja. ''Znaš, nakon tvog rođendana, mislio sam da ćemo zauvijek ostati zajedno. Da ćemo se voljeti, da ćemo imati neku budućnost... A, na kraju se dogodilo nešto totalno neočekivano. Oboje smo krenuli svojim putevima sa drugim osobama.'' Govorio je gledajući u svoje prste koje je 'lomio' od nervoze. Valjda bih ja trebala biti ta koja je nervozna, ne on. Meni je teško, ne njemu. ''Da, tko bi rekao.'' Rekla sam slegnuvši ramenima praveći se da je to najnebitnija stvar u životu. A, zapravo, bila je najbitnija. Oh, barem meni. ''Sjećaš se kada smo išli u lunapark i počela je padati kiša? Pa kada si mi rekla da me voliš, a onda samo otišla?'' Pitao je sada se lagano nasmiješivši. Duboko sam uzdahnula i sada radije htjela da smo ostali šutjeti. Bilo bi bolje. Barem mi kasnije, kada ode, nebi bilo teško. No, trebali smo završiti ovu priči i bilo je najbolje sve priznati. Barem pokušati. ''Jednom sam čitala jednu knjigu. Tada nisam shvačala njenu pouku, ali sada je drugačije. Glavni junaci su se voljeli iako nisu smjeli. Oboje su već imali odabrane puteve svojih roditelja, ali oni su odlučili napraviti drugačije. Kada su sve ostavili i pokušali napokon zajedno žiuvjeti, ona je shvatila da boluje od teške bolesti i ubrzo je umrla. A, on nije krenuo dalje jer ju je volio. Harry, da li...'' Naglo sam zastala kada sam čula zvono njegovog mobitela. Još uvijek gledao je u mene čekajući da nastavim, a ja sam samo rukom pokazala prema njegovom đepu. ''Harry, javi se. Možda je bitno.'' Rekla sam. Dok je on vadio mobitel, ja sam ustala sa fotelje te otišla u sobu ostavljajući ga da nasamo razgovara. Uzela sam jednu maramicu sa ormarića te njome prešla preko očiju koje su me već lagano počele peckati. Taman kada sam se htjela vratiti natrag jer sam čula kako je završio razgovor, zavrtjelo mi se te sam sjela na krevet teško dišući. ''Blue?'' Čula sam kako me zove, no ja se nisam mogla javiti. Imala sam premalo zraka i podhitno sam trebala otići negdje gdje ga ima. Mogla sam čuti njegove korake kako se približavaju sobi te lagano kucanje nekoliko puta na vrata. Nakon svega nekoliko trenutaka, ušao je unutra te došao do mene. ''Dobro si, Blue?'' Pitao je uspaničeno te kleknuo ispred mene držeći me za ruku dok sam ja samo klimala glavom iako mi nije bilo dobro. Samim njegovim dodirom, moja koža se potpuno naježila dok se tok krvi ubrzao. Nisam niti bila svjesna da toliko mogu reagirati na nekoga. ''Vidim da ti nije dobro, Blue, reci mi. Hoćeš li da te odvezem doktoru?'' Pitao je. Brzo sam odmahnula glavom shvativši da to nije dobra ideja. Ja mu ne bih stigla objasniti svoju situaciju te bi sve morao doznati od doktora. ''Ne, Harry. Dobro sam, ne brini.'' Rekla sam te izmaknula svoju ruku iz njegove lagano se nasmiješivši. Rukom je prošao kroz moju kosu te me tako natjerao da ga pogledam u oči. ''Ako mi lažeš, saznati ću. Zato mi reci...'' Prije nego što je rekao do kraja, prekinula sam ga. ''Rekla sam, Harry. Sasvim sam u redu, samo mi je bilo potrebno zraka.'' Rekla sam sada već ustajući sa kreveta kao i on sa poda. Rukom je prošao kroz kosu nakašljavši se, a onda slegnuo ramenima. ''Trebao bih doma, pa... Vidimo se.'' Rekao je tiho, gotovo šapčući, a onda laganim koracima izašao van.
~***~
''Oh, Blue, trebala si mu reći.'' Govorila mi je Vanessa preko slušalice dok sam ja zamišljeno gledala u jednu točnu na zidu, ležući na krevetu. U tom trenutku ništa me nije zanimalo te sam se jedino htjela odmoriti od svega i dobro razmisliti. ''Ali, zvonio mu je mobitel.'' Pokušala sam se opravdati, no neuspješno. Ona je već znala što mi odgovoriti. ''Da ga toliko voliš i stalo ti je da mu sve kažeš, uzela bi mu mobitel i isključila ga dok mu sve ne objasniš.'' Rekla je. Oblizala sam svoje već suhe usne i ispravila se u sjedeći položaj. ''Volim ga, Van. Ja volim Harrya. Ali...'' Zastala sam čuvši neko lomljenje iz kuhinje. Bez ijedne riječi, kliknula sam crvenu tipku te požurila vidjeti što se ondje događa. Iskreno, nebi me čudilo da je Liam spalio kuhinju te vatru pokušao ugasiti nekim predmetom. No, umjesto toga, nekoliko tanjura bilo je razbiljeno na podu dok je Liam brisao krv sa svog prsta. ''Što se ovdje dogodilo?'' Pitala sam zbunjeno te čučnula pokupiti to.
''Ništa. Samo su mi ispali iz ruke kada sam ih htio izvaditi. U redu je.'' Objasnio je te odšetao do fotelje na kojoj je bila njegova traper jakna. ''Idem van sa Jackom, vraćam se navečer.'' Rekao je oblačeći je. Sa staklenog stolića uzeo je ključeve od auta i mobitel te se nakratko okrenuo prema meni. ''Liam, nešto se dogodilo?'' Pitala sam. Došao je do mene lagano se nasmiješivši te ostavio kratki poljubac u moje čelo, a onda se odmaknuo. ''Ne, ljubavi. Samo me Jack pozvao van, ne ljutiš se?'' Pitao je podižući obrvu na što sam ja samo odmahnula glavom tako mu davajući do znanja da je sev u redu. Još jednom me poljubio u isto mjesto, a onda istrčao iz stana zalupivši vratima. ''Once upon a time a few mistakes ago, I was in your sights you got me alone...'' Pogledala sam u mobitel te vidjela već poznato ime, 'Vanessa'. Uzdahnula sam te kliknula zelenu tipku na mobitelu. ''Hej V, sorry što sam prekinula. Liam je razbio nekoliko tanjura pa sam došla u kuhinju.'' Objašnjavala sam usput mahajući rukama po zraku iako sam znala da me ne vidi. ''U redu. Samo sam htjela provjeriti jesi li dobro. I, čekaj, razbio tanjure? Ne valjda one tamno plave iz seta?'' Pitala je na što sam se nasmijala te pogledala preko šanka u tanjure na podu. ''Ne, oni bijeli su. Sjećaš se, imala sam ih samo nekoliko jer su mi bili ružni.'' Objasnila sam te se nasmijala. Zapravo, da ih on nije polupao, vjerojatno bih ih ja bacila. Bili su totalni neukus. ''Blue, vratimo se na onu temu.'' Rekla je uzdahnuvši na što sam zakolutala očima i sjela na jednu barsku stolicu. ''Ako mu ti ne kažeš za leukemiju do petka, ja ću.'' Rekla je ostavljajući me u šoku.
A/N
Trala, nastavak. Obećala sam vam ga do nedjelje jer sam mislila da me neće biti do tada doma, no ipak sam se vratila ranije pa sam postavila nastavak. Uhm, ovo što je Blue spominjala onu knjigu to je ono što je čitala na 3. partu, ja mislim. Hah. Eto, nadam se da vam se sviđa i da ćete me ponovno iznenaditi komentarima kao i na prošlom nastavku. Uskoro, danas ili sutra, objavljujem uvod za novu priču koja će imati nekoliko nastavaka, pa... Čitajte? Puno bi mi značilo, zbilja.
Kom, vote?^^
