Part 67

885 70 4
                                    

Salon vjenčanica. Zadnje mjesto na koje bih pomislilada ću ići taj dan. Marie, Vanessa i ja čekale smo Haley s kojom smo se dogovorile naći ondje. Ona je morala pogledati vjenčanice, a mi haljine za djeveruše. I oh, to je bilo toliko nenadano. Piskutavi zvuk se oglasio cijelom prodavaonicom kada je visoka plavuša ušla unutra. ''Hej cure.'' Rekla je hodajući prema nama. Imala je široki osmijeh na licu, a ona je odisala radošću. Kako je samo sretna što ima muškarca kojeg voli uz sebe. ''Vidjela sam Harrya ondje na uglu kada sam dolazila. Ako je to on, koliko ga se sjećam sa one slike...'' Naglo je zastala akda ju je Vanessa prekinula smijehom. ''Zabunila si se. Zasigurno.'' Rekla je odmahnuvši rukom. Zbunjeno sam promatrala Haley kojoj ništa nije bilo jasno, a onda nas je prekinuo glas prodavačice. ''Izvolite?'' Pitala je. ''Trebam neku vjenčanicu. Um, ali imamo problem.'' Objasnila je Haley zagrizući usnu, a prodavačica je samo klimnula glavom u znaku da nastavi. ''Vjenčanje je jako blizu. Za tri tjedna.'' Nadodala je. Dok su njih dvije nešto pričale, ja sam hodala po salonu razgledavajući haljine. Sve su bile ružićaste, žute ili kremaste koje su bile daleko od mog ukusa. Samo se nadam da neću morati nositi neku takvu. Oh. ''Blue!'' Viknula je Marie te rukom pokazala da dođem do njih. ''Što kažeš?'' Pitala je Haley pokazujući na vjenčanicu na vješalici. ''Lijepa je.'' Rekla sam blago se nasmijavši. I zaista je bila liejpa. Čisto biejla sa sitnim cirkonima na gornjem dijelu. Savršeno. ''A ovo je za djeveruše. Tri su, zar ne?'' Pitala je prodavačica te smo se sve četri okrenule prema njoj. U rukama je držala tri uske kremaste haljine koje su, za razliku od vjenčanice, nisu mi se posebno svidjele. Svaka smo uzele haljine u ruke te krenule prema svlačionicama koje nam je pokazala. Ponovno ondje. U istoj svlačionici kao onog puta sa Gemmom. Pogledala sam u ogledalo gdje sam se slikala, a onda teško uzdahnula. I k vragu, sve mi to fali. I ponekad pomislim da bi bilo dobro da ostanem ovdje. No, drugi dio mene ipak želi otiči i zaboraviti na sve. ''Jesi, Blue?'' Čula sam Vanessin glas koji me trgnuo iz razmišljanja te se nakašljala. ''Evo, sada ću.'' Promrmljaola sam skidajući majcu i traperice. Obukla sam haljinu, a onda napokon izašla van gdje su me njih tri već čekale obućene. ''Može mi netko zakopčati ovo iza?'' Pitala sam držeći rukom gornji dio haljine. ''Da, svakako. Dođi ovdje.'' Rekla je prodavačica na što sam lagano krenula do nje. Stala sam nešto ispred izloga, okrenuta joj leđima, te povukla kosu na stranu da joj ne smeta. Podignuvši pogled ka gore, u manjoj gužvi primjetila sam poznate kovrče. Nekoliko puta trepnula sam očima provjeravajući haluciniram li, a onda spustila pogled da me ne vidi. Oh, Haley se ipak nije zabunila.

~Sljedeći dan~

U kučnom ogrtaču i ručniku na kosi, hodala sam po dnevnom boravku. Kiša, bolje rečeno pljusak, traje već dva sata i nigdje ne mogu izaći. Planirala sam otići kod mame jer me još jučer navečer zvala da dođem na ručak koji treba početi za sat vremena. Tata je predložio da izgladimo odnose jer sam ja ipak njegova kćer, a ja sam pristala. Skinula sam ručnik sa kose i rukom provjerila da li je suha. Uzela sam četku sa stola nekoliko puta prešavši njome da izravnam kosu, a onda se zaputila ka sobi. Otvorila sam ormar tražeći prikladnu odječu te izvukla traperice i crnu košulju. Na brzinu sam se obukla da ne zakasnim. Odmjerila sam se u ogledalu provjeravajući kako izgledam, a onda se sama sebi nasmijala. Dohvatila sam torbicu i mobitel sa kreveta, a onda otišla u hodnik. Obula sam svoje niske starke, uzela jaknu i izašla iz stana. ''Dobro jutro.'' Rekla je neka žena srednjih godina otključavajući stan nasuprot moga. Vjeroajtno susjeda. ''Jutro.'' Uzvratila sam nasmijavši se te se zaputila ka dolje. Kiša još uvijek nije prestala tako da sam morala potrčati od auta jer nisam uzela kišobran. Ušavši unutra, upalila sam ga i skrenula na ulicu. Promet je bio rijedak tako da sam za nekoliko minuta već bila blizu kuće. Kroz prozor sam razgledavala neke kuće u ulici koje su se doista promijenile te se začudila kako ih svi išli renovirati. Uključujući i moje roditelje. Ubrzo sam parkirala auto na već poznatom parkingu te izašla van. Potrčala sam do vrata nekoliko puta pozvonivši i čim je Julia otvorila vrata, ušla unutra. ''Bok.'' Rekla sam stavljajući jaknu na vješalicu. ''Dobar dan, gospođice Blue. Vaši vas čekaju u blagavaonici, sada ću postaviti ručak.'' Rekla je na što sam lagano klimnula glavom, a onda se zaputila ka njima. ''Oh, Blue, došla si.'' Rekla je mama zagrlivši me. Nakon što sam se odmaknula od nje, zajedno smo otišle do stola gdje je već čekao tata. ''Hej.'' Promrmljala sam ne znajući što reći te sjela na jednu stolicu. Julia, kako je i rekla, ubrzo se pojavila sa tanjurima te ih poslagala ispred nas. Nije bio petak, a ispred mene stajala je pečena riba. Ne mogu reći da je ne volim, ali nije niti da ju obožavam. 

~***~

''B, rekao sam ti da se možeš zaposliti kod mene.'' Rekao je Tom ispijajući popodnevnu kavu. Zakolutala sam očima te se leđima naslonila na kauč. ''Kako ne razumiješ? Selim se.'' Rekla sam pogledavši u sve njega. No, kao da nije shvatio. ''Što misliš postići time? Malog nećeš zaboraviti, krenuti dalje nećeš, biti ćeš ondje i kada potrošiš novce, vratiti se ovdje.'' Objasnio je slegnuvši ramenima. I imala sam sreće što mojih trenutno nema jer bi mi sigurno predbacivali o mom životu. I ono najbolje, rekli bi da zaboravim Harrya. ''Ugh, zaboraviti ću ga, krenuti ću dalje, biti ću ondje i neću potrošiti novce.'' Rekla sam. Ponekad mi je osoba nasuprto mene toliko išla na živce. Ne razumijem kako netko može biti tako tvrtoglav i ne razumjeti neke stvari. ''No hajde, Blue. Razmisli još jedanput.'' Rekao je. I tada mi se neka lampica u mozgu upalila. Možda je totalno pogrešno moje mišljenje. Možda ipak mogu krenuti ispočetka i ovdje. To što ću biti u istome gradu sa njime, možda će mi otežavati da se zaljubim u nekoga. No, vrijeme liječi rane. Tako će biti i u ovom slučaju. Valjda? Nadam se. ''U redu, razmisliti ću'' Promrmljala sam.  ''Ali samo ako ponuda za posao još uvijek vriejdi.'' Nadodala sam te smo se oboje nasmijali.

A/N

Ja sam psoatvila nastavak? Wow. Došlo je i to vrijeme, ha? No, dobro. Škoal je počela, osmi je razred. Puno obaveza, izvannastavne aktivnosti. Ne stignem pisati. Shvatite me, okay? Potruditi ću se pisati nastavke vikendom. Ne ljutite se. Do tada možete pogledati moje ostale priče. Hah. Kom, vote?

Blue » h.s.Where stories live. Discover now