''Već bi bilo krajnje vrijeme da se naučiš suzdržati.'' Govorila je Marie hodajući iza mene zajedno sa Vanessom. No, nisam se previše obazirala na njih. Više su me brinule posljedice koje ću dobiti nakon onog incidenta. ''B, nisam znala da će biti onako.'' Rekla je Vanessa ubrzajući korak da me sustigne. Nakratko sam ju pogledala te se nasmijala, a onda vratila pogled ispred sebe. ''U redu je, ionako je ono zaslužila. A, i dugo se nisam potukla sa nekom curom. Znate, falilo mi je to.'' Rekla sam te ju šakom lagano lupila o rame na što smo se nasmijale. Tek kada sam ušla u auto i pogledala se u retrovizor, vidjela sam nekoliko ogrebotina po licu koje sam trebala dezinficirati kada dođem kući. A, niti kosa mi nije bila u prirodnom izgledu. Na nekim dijelovima bila je raščupana te je to bio još jedan dokaz da sam se potukla sa nekime. Samo sam se mogla nadati da ću stići u stan prije Liama da me ne vidi ovakvu. Zbilja, koji bih razlog smislila? Oh, sigurno mu ne bih rekla istinu. Mislim da bi me odmah ubio. Ili prije mučio pa ubio? Svejedno. ''Hm. Mislim da je današnji shopping propao, jel?'' Promrmljala sam sama sebi u bradu dok sam maramicom pokušala obrisati krv sa lica tek toliko da netko ne pomisli da sam izašla iz zatvora. ''Ajme, cure!'' Viknula je Marie na što smo se Vanessa i ja okrenule prema njoj. No, brzo smo vratile pogled prema naprijed gdje je pokazivala. Kao i uvijek, u crnom izdanju, Zayn Malik. Nakratko sam se začudila što ga vidim, no onda se nasmijala. Otvorila sam prozor do kojeg je on taman došetao te se sagnuo da pogleda unutra. ''Ouh, Blue, što se tebi dogodilo?'' Pitao je zgroženo. Zakolutala sam očima te puhnula odlučivši prešutjeti neke detalje. ''Potukla sam se sa nekom nafuranom glupačom ovdje.'' Odgovorila sam odmahnuvši rukom što je ujedno značilo da ne želim više pričati o tome. Lagano je klimnuo glavom u znak pozdrava prema curama koje su mu samo mahnule, a onda ponovno pogledao u mene. ''Nisam te dugo vidio ovdje. Hm, mislim da te nisam vidio odkako se dogodilo ono sa Ha...'' Zastao je oblizavši donju usnu te se zakašljao. Odmaknuo se od prozora strpavši ruke u đepove svojih crnih traperica. ''Vidimo se, sada žurim. I usput, ako imaš neku prijateljicu za mene...'' Rekao je sada jednom rukom prolazeći kroz svoju nešto dužu, crnu kosu na što sam se nasmijala. ''Pronaći ću neku.'' Rekla sam.
~***~
''Ja idem do konobara reći mu da dođe po naruđbe.'' Rekao mi je Niall nešto glasnije kraj uha na što sam samo klimnula glavom. Nakratko sam pogledala u cure, a onda im rukom pokazala da krenu zamnom. Iako je bio ponedjeljak, bilo je mnogo ljudi unutra tako stvarajući gužvu. Sjele smo za jedan prazan stol te sačekale konobara koji je došao nešto poslije Nialla. ''Izvolite?'' Rekao je već spremno držajući papir i olovku u ruci da zapiše naše naruđbe. ''Bambus.'' Rekla je Vanessa pogledavši u Marie koja je samo klimnula glavom govoreći da će i ona isto. Niall se naslonio na naslon stolice i očima mi pokazao da sam ja sljedeća na što sam se nakašljala smišljajući što ću. ''Viski.'' Rekla sam slegnuvši ramenima nakon čega su njihovi pogledi bili na meni. ''B?'' Rekla je Marie lagano me trknuvši nogom o nogu na što sam se lagano pomaknula u drugu stranu pokušavajući zanemariti što mi govore. Nakon što je i Niall naručio što će popiti, konobar je otišao do šanka vjerojatno po naše naruđbe. Leđima sam se naslonila na naslon stolice na kojoj sam sjedila dok sam noktima lagano lupkala po stolu razmišljajući. Lagani udarac, sa Vanessine strane, u moje rame me trgnuo te sam pogledala prema svojoj čaši koja je već bila na stolu. Lagano sam se nasmijala te otpila gutljaj. Atmosfera je već polako počela biti zagušljiva, a želja za alkoholom veća. Ustala sam sa svoje stolice ne obazirajući se na svoje društvo koje me ispitivalo kuda ću, te laganim koracima odšetala do šanka. Rukom sam se naslonila na njega te pozvala konobara koji mi je bio okrenut leđima. ''Što ljepotica želi?'' Pitao je stavljajući krpu preko svog ramena, a onda se objem rukama naslonio na šank ispred mene. ''Hm, što mi preporučuješ?'' Pitala sam na što se on automatski nasmijao. Rukom mi je pokazao da ga sačekam, a onda se sagnuo i ispod šanka uzeo bocu nekog meni nepoznatog pića. Stavio ga je ispred mene nakon čega je uzeo čistu čašu sa sudopera i pružio mi je. ''Jesi li možda večer...'' Nisam obazirala pažnju na njegove riječi, samo sam se okrenula i pogledala u sve ljude koji su plesali. Lagano sam se približavala toj skupini kada sam osjetila nečiju ruku iznad mog lakta. Brzo sam se okrenula te se zabila u nekog muškarca tako da sam se morala udaljiti korak unatrag da mu pogledam lice. ''Blue? Što ti radiš ovdje?'' Pitao je zbunjeno se smješući na što sam slegnula ramenima okrečići se oko sebe. ''Hoćemo van? Mislim, htio sam da se dogovorimo oko sutrašnje posjete dječjoj bolnici.'' Rekao je. Klimnula sam glavom ne znajući o čemu priča, a onda zajedno sa njime krenula van probijajući se kroz gužvu. Čvrsto me držao iznad lakta da se ne odvojimo, a kada smo izašli van njegov stisak je popustio te smo se odmakli jedno od drugoga. ''Što si htio ono?'' Pitala sam sada svu svoju pažnju preusmjeravajući prema boci koj usam držala u rukama. Sjela sam ne zadnju stepenicu te nastavila neuspješno otvarati bocu. Nije dugo trebalo nakon što je on sjeo do mene te uzdahnuo pokušavajući mi je oteti iz ruku. ''Blue, ti znaš da nebi trebala piti?'' Pitao je na što sam se samo nasmijala. Napokon sam uspjela maknuti čep sa boce te ga stavila negdje sa strane dok sam bocu prislonila svojim usnama. Žestoka tekućina išla mi je niz grlo na što sam nakratko zažmirila. No, nije dugo trajalo jer ju je Daniel uspio uzeti. ''Daj...'' Promrmljala sam pružajući ruku prema njemu koji nije popuštao. Stavio je bocu podalje od nas te se okrenuo prema meni. Rukama sam prekrila svoje lice te duboko uzdahnula suzdržavajući suze. ''Jesi li ikada bio zaljubljen?'' Pitala sam iako sam znala da ću sljedećeg dana žaliti. Druga sramota danas, bravo Blue. ''Naravno da jesam, svi smo.'' Odgovorio je nakon kraće stanke te se lagano nasmijao. Svojim dlanom prolazio je preko mojih leđa dok mu je pogled bio točno na mome licu. ''Ja njega još volim.'' Rekla sam gotovo nečujno u svoje dlanove koji su i dalje prekrivali moje lice, a onda ih odmaknula sa lica gledajući u muškarca sa zbunjenim izrazom lica pored sebe. ''Teško je nekoga voljeti, a znaš da je vaše vrijeme isteklo već odavno. Ljubav se raspala zbog glupih, sitnih pogrešaka. A, sada? Sada je svatko našao drugoga sa kojim planira ostvariti budućnost. I više nema povratka.'' Govorila sam pratima radeći krugove po svojim koljenima. Noć je već pala odavno, a vjetar je puhao nešto jaće nego popodne. Spremala se kiša i definitivno smo trebali ući natrag unutra. ''Još teže je nekome priznati da ga voliš.'' Rekao je tiho. Duboko je uzdahnuo, a onda pogledao iznad nas gdje je već bio mjesec. ''Oh, da.'' Rekla sam klimnuvši glavom te preusmjerila pogled ondje gdje i on. ''Povrijedio te?'' Pitao je oblizavši svoje vjerojatno suhe usne te vratio pogled na mene. Nasmijala sam se i brzo odmahnula glavom u negativnome smislu. ''Ne više nego ja njega.'' Tiho sam odgovorila. ''Ali, zapravo, oboje smo krivi.'' Nadodala sam rukama brišući svoje već mokre obraze. Maskara koju sam stavila prije nego što smo krenuli kao i ostatak šminke vjerojatno je bio razmazan. ''Ispričaj mi.'' Rekao je nakratko se nasmiješivši na što sam mu uputila zbunjeni pogled. ''Što to?'' Pitala sam ne znajući na što točno cilja. ''Sve, od početka do kraja. Kako ste se upoznali pa sve do sada.'' Rekao je dok sam ja zamišljeno gledala prema svojim štiklama smišljajući kako da započnem tu temu. Stavila sam jedan pramen kose iza uha, a onda se nakašljala. ''On je bio novi student, a moja prijateljica još jedna koja se zaljubila u njega. Odlučila sam joj pomoći i spojiti ih, ali sudbina je vjerojatno odlučila drugačije. On je bio zaljubljen u mene. Iako sam imala dečka kojeg tada ne bih mijenjala za ništa na svijetu, on je bio uporan. A, taj upor mu se kasnije i isplatio. Nakon što sam na balu pod maskama saznala da me dečko prevario, te noći, prvi put smo se poljubili. Na krovu fakulteta. Naše prijateljstvo je bilo sve samo ne to. Naravno, posvađala sam se sa prijateljicom. Jer, zapravo, otela sam joj dečka.'' Zastala sam duboko uzdahnuvši da uzmem zraka. Klimnuo je glavom da nastavim na što sam rukom prošla kroz kosu te oblizala svoje suhe usne. ''Na moj rođendan odveo me na jezero gdje me pitao za vezu. Sjećam se koliko sam bila sretna. Mislila sam da ćemo zauvijek ostati zajedno i da nas nitko neće rastaviti. Ali, sve to je promijenila jedna noć kada sam otišla u njegov stan jer nije došao u restoran gdje smo se dogovorili.'' Ponovno sam zastala. Oči su me već peckale, a suze su se spuštale niz obraze sve do vrata. Odjednom sam osjetila njegovu ruku oko mene te me povukao u zagrljaj. Čvrsto me držao uz sebe dok je rukom prelazio po mojoj kosi pokušavajući me smiriti. ''Hej, ne plači. Nije vrijedan, znaš?'' Pitao je kada sam se lagano odmaknula od njega odmahujući glavom. Bio je vrijedan, itekako. Jer, ja sam bila za sve kriva. Jedino ja.
A/N
Hm. Zadnji dio mi je loše ispao, znam. Ali, zbilja nisam htjela da toliko dugo čekate nastavak. Hueh. Pa.. Što mislite o svemu ovome? Nastavku, radnji i ostalome? Et, na prošlom nastavku nije bilo baš komentara, no svejedno. Nadam se da ćete se bar na ovom nastavku potruditi. Lol.
Kom, vote?^^
