Part 30

1.8K 80 8
                                    

Shvativši da to ipak nisam trebala mu priznati, razmišljala sam kako promijeniti temu. ''Harry, preskini se. Prehladiti ćeš se.'' Rekla sam. Oblizao je svoje suhe usne i lagano klimnuo glavom ustajuči sa kreveta. Maknula sam vrečicu leda sa moje noge koju je do sada Harry držao te ju stavila na ormarić. Ispravila sam se u sjedeči položaj i lagano ustala na desnu nogu koja me nije boljela. ''Lu, nemoj hodati.'' Rekao je Harry. Nakratko sam ga pogledala, a onda se sagnula da uzmem svoje štikle koje sada nisam mogla obuči. ''Odvezeš me do fakulteta? Ondje mi je auto.'' Rekla sam i iz tko zna kojeg razloga, prstom pokazala prema vratima. ''U redu.'' Rekao je prilazeči mi. ''Prvo se preskini, Harry. Čekat ću te u hodniku.'' Rekla sam izlazeči iz sobe. Zatvorila sam vrata i naslonila se na zid nasuprot zaklopivši oči. ''Glupa si, Blue...'' Rekla sam samoj sebi i rukom prošla preko lica. 

~3 dana kasnije~

''Lu...'' Čula sam nečiji tihi glas kraj mojeg uha što me natjeralo da otvorim oči i suočim se sa svjetlošču. Pogledala sam u Harrya koji je čučao kraj mene i gledao me ravnuo u oči smijajuči se. Prisjetivši se događaja od prije tri dana, zaklopila sam oči i okrenula se na drugu stranu pokušavajuči ponovno zaspati. ''Daj, Lu, probudi se.'' Rekao je te me lagano gurnuo po ramenu na što sam se dekom pokrila preko glave. ''Pusti me, hoću spavati.'' Rekla  sam umorno. ''Lu, ne ideš već 2 dana na fakultet, kraj godine će skoro... Hajde.'' Rekao je te mi rukom maknuo deku sa mene. ''Ne idem, Harry, pusti me da spavam.'' Odgovorila sam te ponovno povukla deku na sebe koju je on ponovno maknuo. ''Lu, idemo.'' Rekao je. ''Od kuda ti uopče ovdje?'' Pitala sam zbunjeno ga gledajuči. Zadnji put vidjela sam ga prije nekoliko dana i bilo mi je totalno čudno što je došao. No, znala sam da nakon dva dana držanja isključenog mobitela svejedno će doći. Uh. ''Došao sam po tebe da idemo zajedno na fakultet.'' Rekao je. Klimnula sam glavom i rukom prošla kroz kosu, a onda se ispravila u sjedeči položaj. ''U redu. Čekaj me dolje, moram se obuči.'' Rekla sam. Nasmijao se i poljubio me u obraz nakon čega se ustao i izašao van iz sobe. Kada sam čula zatvaranje vratiju, ponovno sam se bacila na krevet. Bila sam preumorna za ustajanje. Nakon nekoliko sekundi što sam ponovno pokušala zaspati, čula sam lagano kucanje na vratima. ''Gospođice Blue, ovo je poštar donio.'' Rekla je Julia na što sam ponovno otvorila oči i pogledala u zamotanu kutiju sa velikom, plavom mašnom na sredini. ''A, od koga je?'' Pitala sam. Skrenula je pogled sa mene i uzela neki papirić koji je bio zaljepljen gore. ''Od nekog Liama, piše; Bilo je milijun malih stvari koje kada su se dodale jedna na drugu, značile su da smo stvoreni da budemo zajedno… Sretan rođendan.'' Pročitala je na glas na što sam zakolutala očima. ''Baci to u smeče.'' Rekla sam bez oklijevanja. Zadnje što mi je trebalo u životu bili su Liamovi pokloni. Fuj. ''Ali, zar nećete pogledati?'' Pitala je. ''Ne, rekla sam ti da baciš to!'' Viknula sam prstom pokazivajuči prema vratima. ''Ali...'' Započela je no ja sam ju prekinula. ''Baci.'' Ponovila sam. Lagano je klimnula glavom, a onda izašla iz sobe. Ispravivši se u sjedeči položaj, pogledala sam se u ogledalo. ''Hej, Blue, 22. rođendan ti je i trebaš biti sretna.'' Rekla sam samoj sebi i pokušala se nasmijati, no nije išlo. Imala sam toliko problema u životu koji mi to jednostavno nisu dali. Uvijek sam mislila kako je život lijep, a sada sam shvatila da je zajeban. Totalno. Trgnula sam se iz razmišljanja i lagano ustala sa kreveta provjeravajuči dali me još boli noga, ali nije. Odšetala sam do svog ormara i počela gledati u svu odječu unutra. Iako je orman bio prepun, osječala sam da trebam u veliki shopping. Podhitno. Izvukla sam crne traperice i tamno plavu majicu na kratke rukave sa nekim šljokicama, a onda obukla. Ušla sam u kupaonu i uzela četku te raščešljala svoju sada raščupanu kosu. Nakon pranja zubiju i umivanja, napokon sam se malo razbudila i bila spremna otiči na fakultet. Uzela sam svoju torbicu i mobitel, a onda stepenicama sišla dolje gdje me Harry već čekao naslonjen na zid. ''Idemo?'' Pitala sam. Klimnuo je glavom, otvorio vrata, te smo zajedno izašli van. Ušla sam u njegov auto i zavezala pojas nakon čega sam se rukom naslonila na staklo gledajuči prema van. Harry je vjerojatno shvatio da je bolje da ne pričamo jer nisam bila raspoložena za to. Jutro je, a još moram i na fakultet zbog njegovog glupog nagovaranja. Bože, zašto radim kako on hoće? Primjetivši da smo skrenuli u krivu ulicu, zbunjeno sam pogledala u Harrya koji nije obračao pozornost na mene.

''Harry?!'' Zbunjeno sam ga pozvala na što me nakratko pogledao, a onda pogled vratio na cestu. ''Mhm?'' Promrmljao je na što sam zakolutala očima. ''Fakultet je u onome smijeru.'' Rekla sam prstom pokazivajuči prema smijeru druge ulice koju smo već odavno prošli. ''Znam.'' Kratko je odgovorio. Nekoliko puta trepnula sam očima provjeravajuči haluciniram li, a onda shvatila da je ovo stvarnost. ''Ma, kuda idemo?'' Pitala sam već izživcirano dok je on bio potpuno miran. ''Vidjeti ćeš.'' Rekao je. ''Ne želim vidjeti! Hoću znati!'' Viknula sam kada odjednom nisam više osjetila sunce što me natjeralo da podignem pogled. Oko nas je bila neka šuma, a ispred sam mogla vidjeti kućicu i pored nje jezero. Nakon što je Harry parkirao i izašao iz auta, to isto napravila sam i ja. Otišla sam do njega nakon čega me primio za ruku, a mnome su prošli trnci. Osječaj Harryeve ruke na svojoj, bio je čudan. Ali, lijep. Iako sam se malo ljutila na njega, shvatila sam da je on osoba na koju se jednostavno ne mogu ljutiti. ''Sretan rođendan, Lu.'' Rekao je tiho na što sam se nasmijala. ''Hvala, Harry.'' Odgovorila sam pokušajuči se prisjetiti od kud njemu da mi je rođendan. Nisam se sječala da sam mu ga spomenula. Znatiželja je bila veća od mene što me je natjeralo da dobijem odgovor. ''Uostalom, od kuda znaš da mi je rođendan?'' Pitala sam. Bez ijedne riječi, izvukao je svoj mobitel iz prednjeg đepa traperica i počeo tipkati po njemu. Nakon svega par sekundi, okrenuo je mobitel prema meni davajuči mi do znanja da ću odgovor pronači, vjerojatno, ondje. ''Danas je Bluein rođendan, hajde iznenadi ju. Vanessa.'' Pročitala sam u sebi i lagano se nasmijala. ''A, mogla si mi i ti reći.'' Rekao je spremajuči mobitel natrag u đep. ''Mogla sam ali nisam htjela.'' Rekla sam i zakolutala očima. ''Nisi? A zašto?'' Pitao je. Slegnula sam ramenima i nakratko se zamislila smišljajuči neki odgovor. ''Eto, tako. Ionako te nije briga.'' Odgovorila sam. Uzdahnuo je te bez ijedne riječi, uzeo me u ruke na što sam ga zbunjeno pogledala. ''Harry, spusti me dolje.'' Rekla sam. Nakratko me pogledao, a onda se nasmijao te nastavio hodati. ''Aaa, što ćeš sada?'' Pitala sam ga umorno. ''Baciti te u vodu.'' Rekao je na što sam se trgnula i pogledala ga. Izgledao je smrtno ozbiljno iako sam u čošku njegovih usana mogla primjetiti da se lagano smiješi. ''Jesi li ti normalan? Ondje je hladno, Harry.'' Objašnjavala sam dok smo se već lagano približavali jezeru. ''Topla je, vjeruj mi.'' Rekao je s osmijehom. Iako sam mu mogla sve ostalo vjerovati, nisam znala da li je ovo bilo sigurno.

Jezero. Topla voda. Huh, to nikako ne paše. Na samom rubu drvenog mola je stao te me pogledao. ''A, nemoj, Harry...'' Rekla sam. Prije nego što je išta napravio, spojila sam svoje usne sa njegovim te ga poljubila. Na moje zaprepaštenje, zajedno smo upali u vodu koja nije bila niti bliza toploj. ''Harry!'' Viknula sam ljuto kada sam ga ugledala ispred mene kako se lagano smije. ''Ti si nas sama gurnula ovdje.'' Rekao je u smijehu i dignuo ruke u znak predaje na što sam ga zbunjeno pogledala. Ja? Ne, nisam. Dopivao je do mene i maknuo mi jedan pramen kose sa lica. Koliko god mi je bilo hladno ovdje i koliko sam se god htjela maknuti iz vode, sada se nisam htjela micati. Željela sam ostati cijelu viječnost ovdje. Sa Harryam. ''Lu...'' Tiho je rekao. Prislonio je svoje čelo na moje te me pogledao u oči. ''Mhm?'' Tiho sam promrmljala. Samo nekoliko centimetara dijelilo je naše usne od poljubca za kojeg sam se ovoga puta suzdržavala. ''Hoćeš li biti moja djevojka?'' Pitao je ostavljajuči mene u šoku. Nekoliko puta trepnula sam očima, a onda progutala slinu.

Ja? Harryeva djevojka? Zar ozbiljno?

A/N

Prvo; Što mislite o njihovoj vezi? I, što mislite o ovome nastavku?

Potrudila sam se za nastavak, ali nije ispao baš onako kako sam htjela. No dobro, bitno je da je objavljen jer znam da očekujete nastavak več cijeli tjedan, huh. 

Blue » h.s.Hikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin