46.

4.1K 220 26
                                    

evo ljudi novi nastavak, nadam se da će vam se svijet, ako da ostavite vote i komentar jer ih obožavam čitati

I usput, par osoba me pitalo u vezi druge sezone, a planirala sam, kad ovu završim, počet pisat novu priču.

Tako da nova priča ili nova sezona?

Do idućeg puta

Lysm★

"I Alex kamo nas vodiš?" pitao me Tony pri ulasku u autobus. Samo sam šutila. Rekla sam da im neću reći, ali oni samo nastavljaju.

"Daj stari smiri se. Vidiš da ti neće reć." dodao je Lucas.

"Pa normalno da mu neću reć kad je naporan. Da me nije cijelo vrijeme mučio s pitanjima, rekla bih vam, ali sam si je kriv. Uostalom rekla sam da je iznenađenje. Koji dio iznenađenja nisi shvatio?" sjela sam na zadnje mjesto. Ono gdje su četiri na kraju busa i samnom su sjeli još Hunter, Matt i Bruce.

"Onaj u kojem nam nećeš ništa reći?" sjeo je sjedalo ispred mene.

Lupila sam se dlanom po čelu. Pa ti mene zezaš.

"Ja sam gotova" prešla sam rukama ispred Tonya u znaku X. Krenuo je nešto reći ali sam mahnula prstom u znaku 'ne', te je zašutio.

Nagnula sam se na sjedalo i zatvorila oči. Imamo oko dva sata do tog mjesta i mogla bih ih iskoristit za spavanje, stoga laku noć.

...

"E koja joj je šifra?" načula sam u pozadini.

"Ne znam"

"Kak ne znaš, brat si joj"

"Pa lijepo, kad ti kažem, jel bi ti svojoj sestri dao svoju lozinku?"

"Ne!?"

"Onda?"

"Ahaa, al sigurno netko zna"

"E ljudiii, jel itko zna Alexinu lozinku"

Čula sam kako su govorili ne. Normalno da nitko ne zna. Ko normalan govori svoju lozinku drugima.

"Ja znam" čula sam poznati glas.

"Slušam.."

"2286..." prekinula sam ga.

"Neeeeee" otvorila sam oči i ustala se.
"Otkud ti znaš moju šifru"

"Rekla si mi ju" odgovorio mi je Jake.

"Ne nisam"

"O da jesi"

"Ne nisam, nikome nikad nisam rekla."

"Sigurna? Uostalom lako je za skužit, nije da si luda za njim."

"Za kim? Ti to nama nešto prešućuješ?" dodao je Alex.

"Joj da, da... Pričala mi je Jenn da imaš pratilju za ples... Kad si mislila reć" Ubacio se Dyl.

Hvala Jenn.

Dignula sam ruke u znaku predaje.

"Da, imam pratilju. Ali on nema veze s mojom lozinkom."

"Stigli smooo" čuli smo trenera na razglasu.

"E sad će te nadrapat." uzela sam im mobitel iz ruke i prva izašla iz autobusa. Ispred nas je bio ulaz i iznad njega velikim štampanim slovima pisalo PAINTBALL. Slova su bila obojana tako da su ga dana bojom pa linije nisu uredno popunjene.

"Jeste li spremni?" pitao nas je Ryan.

"Na zapovjed kapetane" odgovorili smo.

"Slabo vas čujem?"

Room full of boys  ☑️Where stories live. Discover now