Room full of boys ☑️

11.

Dyl i Ethan su birali timove. U Dylovom timu su bili Cole, William a.k.a Will, Lucas, Thomas, Ryan i Alex, te 4 dečkiju koje još nisam upoznala i ja. U Ethanovom timu su bili Matt, Daniel, David, Nick, Hunter i Jacob i još 5 njih koje isto nisam upoznala.

Dok su birali timove, očekivala sam da ću ostati zadnja, pa znate ono kome ostane. Ali na sreću mene je moj dragi brat pozvao prvu u svoj tim.

Jedno prvih 20 min dečki mi nisu uopće dodavali loptu, a mogla sam već dva puta zabiti gol, ali neeee moraju oni po svome da kojim slučajem nebi izgubili. Čak i kad bi mi Dyl dodao loptu netko bi mi ju oduzeo.

Sad mi je stvarno dosta. Samo se blamiram. Pogledala sam na ožiljak ispod narukvica. Stara rana. Neću dopustiti da se ponovi.

Trenutno je Jacob vodio loptu prema našem golu. Krenula sam prema njemu i u drugom trenutku lopta je bila ispred mene, a Jacob na podu iza mene.

Huh ovo je bilo lako. Trčala sam prema golu zaobilazivši  Huntera i Nicka. Još jedina osoba koja mi je bila na putu je bio golman. Pokušala sam zabiti gol, ali se netko zabio u mene.

Našla sam se na podu s jakim bolom na desnoj strani tijela, najviše ruci na koju sam pala.

"Faul" zaderao se profesor žustro hodajući prema meni. Pokušala sam se ustati, ali nisam uspjela.

"Evo to vam je dokaz da cura nemože igrati za nogomet" govorio je Ethan ostalim igračima sa smiješkom na licu.

Ta njegova sigurnost u tu " pobjedu" bila je ogromna. Na pamet mi je došlo kakav će biti njegov izraz lica ako ga pobijedim.

Odjednom je pojavila velika doza adrenalina i uspjela sam se ustati na noge.

Imala sam slobodni udarac.

Sad Alex, kako te djed učio. Lagano prema natrag. Kreni na nogu s kojom ne pucaš, ciljaj gornje kutove... Protresla sam ruku da ce ruke zvuk narukvica. Navika. Tako sam i napravila.

Okrenula sam se leđima da ne vidim tu sramotu kako lopta promašuje gol.

Nakon par sekundi čula sam "Dylanova ekipa 1:0"  samo što nisam zavrištala od sreće.

Dyl je dotrčao do mene i zagrlio me, a ostali su samo pokazali palčevima prema gore i nastavili igrati.

Nakon mog pogodka, suigrači su mi napokon počeli dodavati loptu i uspjeli smo zabiti još jedan gol ja i jedan Dyl.

Zvonilo je za kraj sata i naša je pobjeda bila 3:0. Svi su se zatrčali prema meni i počeli me grliti. Čak je I Jenn koju sam čula par puta kako navija tijekom utakmice došla čestitati. Nakon par minuta prestali su, hvala Bogu.

"I Ethan kad nas častiš?" dobacila sam mu s kraja dvorane.

"Kad god ti kažeš" Klimnula sam potvrdno glavom i izašla iz dvorane.

Na hodniku sam srela profesora/trenera nogometne momčadi.

"Znaš Alex dobro bi nam došao takav strijelac" zastao je ispred mene.

"VI mislite na mene?" klimnuo je "stvarno?" pitala sam ponovno.

"Da najstvarnije, ako želiš možeš sutra poslije škole doći na trening da vidiš kako ti je, pa ako ti se svidi ostani, a ako ne onda ništa" Potvrdno sam klimnula glavom i pozdravila ga pri polasku.

Kad sam ušla u svlačionicu bila je polu prazna jer su cure otišle par minuta prije zvona. Mene je Jenn čekala.

Presvukla sam se i krenule smo prema učionicama. Pogeldala sam na raspored i shvatila da nemam više sati jer nam nisu našli zamjenu za latinski, pa smo pušteni dva sata.