Room full of boys ☑️

30.

"Alex" drmnula sam se iz sna na poziv profesorice. Podigla sam glavu i pogledala ju u oči.

"Molim"

"Danas dođi petnaest do 3 u moj kabinet da pripremimo papire za natjecanje koje je u 3"

"U redu" spustila sam glavu u ruke i vratila se spavanju.

Kaj je to danas. Potpuno sam zaboravila.

"E da i imaš ostatak dana slobodno. Da se malo odmoriš." e pa ovo zvuči super. Pogledala sam na sat. 9:30. Još malo pa zvoni. Ako je natjecanje u tri, a ja moram doć 20 minuta ranije. To je 14:40. Znaći to je oko 5 sati slobodno. Uff pa mogla bih nekamo otić.

Zvonilo je i prva sam napustila učionicu.

Uletila sam u sobu i bacila se na krevet. Okrenula sam se na leđa i gledala prema krevetu na katu. Oči smu mi se počele skupljati. Polako krećem u sannnnn......

'Bum' naglo sam se ustala kad je netko zalupio vratima.

"O Alex!? Nisam znao da si ti tu...."  rekao je Alex na ulazu u sobu. Izgledao je nekako potišteno. Legao je u svoj krevet, stavio ruke ispod glave i pogledao prema gore.

"Šta je bilo?" pitala sam ga ko malu bebu.

"Ništa" kratko je odgovorio. Ne vjerujem mu. Ustala sam se i krenula prema njemu.

"Ko te ljutio, koga treba tuč?" pogledao me na trenutak nekako blijedo i vratio pogled natrag.

Legla sam si pored njega i stavila svoju glavu na njegovu ruku. Zagrlila sam ga ga najjače što sam mogla.

"Znaš da meni možeš sve reć?" pogledala sam ga, a on se nasmijao.

"Ma znam..."

" Pa onda u čemu je problem? Čekaj malo, zašto si ti uopće ovdje zar nemaš nastavu?"

"Imam slobodan sat"

"Dobro a koji je problem?"

Neko vrijeme je šutio, a zatim progovorio.

"A ona je problem?" malo se nasmijao.

"A koja to?"

" Ti bi sad i ovce i novce."

"Pa naravno, ajde reci koja je možda mogu pomoć"

"A znaš ona Raven. Ona s kojom se družiš......."

"Ooo badgirl, pa mogu tu nešto sredit nije problem."

"Stvarnoo??"

"Najstvarnijee"

Zagrlio me i dao mi poljubac u čelo.

"Neee.. Mogu.. Disatiii.." pustio me i vratio pogled prema stropu. Nije se prestajao smijati, a nisam ni ja.

.....

"Evo me profesorice" naglo sam uletjela u njen kabinet.

"Oprostite što kasnim zaspala sam" stavila sam ruke na koljena pokušavajući doći do zraka. Trčala sam od sobe do ovdje. Ima toga dosta.

"Dobro dobro, smiri se.... Uđi u učionicu, tamo je još jedan učenik koji se isto prijavio. Točno u 3 ću vam podijeliti testove."

Izašla sam iz kabineta i krenula u učionicu. Otvorila sam vrata.

"Ryan?!Odkud tebe ovdje?"

"To bih ja tebe mogao pitati?"

"Ja sam došla na natjecanje iz kemije, a ti?"

"Isto"

"Od kad tebi ide kemija"

"Od kad znam za sebe"

"Kako to prije ne sam znala"

"Ne znam ja"

Ušla je profesorica i podijelila nam testove.

.....

"Onda oćemo negdje?" pitala sam Ryana na izlasku iz učionice.

"Ajdemo u sobu ne ide mi se baš negdje"

"Imaš prav"

Krenuli smo prema sobi. U prolazu su nam ljudi mahali, davali pet..... Sve zbog utakmice. Lijepo je ovo.

Kad smo ušli začudili smo se. Svi su sjedili u kakvom takvom krugu i pričali o nečem.

"Aaaa? Što je ovo?" pitala sam.

"Ma pričamo, nego gdje ste VI bili?" Ryan me na to pogledao. Znala sam da neželi da im kažem gdje smo bili zapravo.

"Pa ja sam bila na natjecanju iz kemije, a Ryana sam srela usput na povratku." kimnuli su glavom.

"Nego zanimalo me je li problem ako cure dođu tu prespavati?"

"Cure?? Ovdje?? Jesi ti normalna? Jedva tebe i Jenn podnašamo kamoli još njih....Koliko bi ih došlo?" počeo je Cole paničariti.

"Još samo Clarke i Raven"

"Ma možeee" rekao je Hunter.

"Oke javit ću im da dođu" pogledala sam Alexa i par puta micala obrvama gore dolje. Lupio se dlanom po čelu. Samo sam se nasmijala i legla u svoj krevet.

"E da i to znaci da će neki morati dijeliti krevete, mislim možemo ih staviti na one prazne, ali mislim da bi vam ovako bilo najbolje.." nasmijala sam im se, a tek da vidite njihova lica. Osmjesi od uha do uha.

★evo ljudi novi nastavak, nije baš nešto ali pripremite se za sutra.

Btw jučer je prica bila #1 u teen fictionu i hvala vam punooooooooo

Lysm★