26.

4.1K 216 24
                                    

Došla sam k Jenn. Sjela sam pored nje i samo počela plakati. Nije ništa rekla samo me zagrlila. I nije me puštala. Nakon što sam se isplakala obrisala mi je suze i pogledala me u oči.

"Oćeš mi reći o čemu se stvarno radi?" pitala me. Ona je već od prije znala za Luku, a.k.a. moju prvu simpatiju. Samo sam joj to rekla.

Do sada nikada nikome nisam rekla svoje prave osjećaje. Uvijek sve skrivam u sebi i šutim o stvarnosti. Jednostavno imam problema s povjerenjem. I to velikih, ali nadam se da ću jednog dana prijeći preko njih.

"Dobro" spustila sam glavu i obrisala suzu.

"Sve je počelo kad smo se preselili u novi grad prije dvije i pol godine. To je bilo zadnje preseljenje prije nego što smo došli ovdje. Tamo sam bila "nova" i nisam imala baš puno prijatelja. Jednog dana šetala sam se parkom i ugledala dečke kako igraju nogomet. Oni su bili u školskoj momčadi. Gledala sam ih neko vrijeme dok nisu otišli na sladoled i ostavili loptu na igralištu. Kao što i sama znaš da obožavam nogomet, obožavala sam ga i tada i nisam mogla odoljeti a da ne zaigram malo."

Nasmijala sam se prisjećajući se.

"Vodila sam loptu, zabijala golove, izvodila trikove.... Sve dok nisu oni došli i gledali me s čeljustima do poda. Naravno on je bio na čelu. Pitali su me da zaigram s njima no odbila sam i otrčala doma. Par dana kasnije bio je natječaj za nogometni tim pa sam se prijavila. Kao i ovaj put i tada su mislili da sam muško i iznenadili se kad sam došla. Na natječaju sam pobijedila, ali me nisu primili jer sam bila cura i od tada su me počeli zezati. Za izgled, ime, spol, zbog samog postojanja.... Za što god su mogli. Tada je došao on i stao na moju stranu. Štitio me od njih i od same sebe jer sam se par puta pokušala raniti......" pogledala sam na stari ožiljak skriven ispod narukvica, on mi je dao te narukvice, a ožiljak je jedva primjetljiv da sam na njega već zaboravila" Bio mi je sve, a nekako i ja njemu. Družili smo se. Malo i previše. Smijali se, uživali, čuvali jedan drugoga.... Postao mi je navika. Navika da se svaki dan vidimo, čujemo... No to je, za mene, postalo nešto više od prijateljstva. Čuvala sam tu tajnu neko vrijeme i kad sam napokon skupila hrabrosti i rekla mu on mi se nasmijao u facu, rekao je da sam mu ja kao sestra i ništa više. Da bi možda i bilo nešto da malo bolje izgledam, da se koji put i sredim i našminkam. Jednom riječju da sam popularna jer kao nemože biti s nekim nižeg statusa u društvu. Mislim stvarno. To mi je slomilo srce. S time da sam tad još bila mlada i neiskusna, još je više boljelo. I naravno rekao je to svojim prijateljima te su me počeli vrijeđati, a sad nije nikog bilo da me brani, čak se i Dyl držao po strani"

Počela sam ponovno plakati.

"I nekad sam ga znala sanjati pa bi se negdje pojavio i u stvarnom životu i bilo mi je još gore. Sve dok nisam došla ovdje i upoznala nove ljude koji me nisu znali. Prestala sam patiti i prestala sm ga sanjati sve do prije tjedan i pol. I evo ga sad"

Jenn me zagrlila najjače što je mogla.

"Preboljet ćeš ga, nije vrijedan toga, ako si mogla jednom možeš opet, a ovaj put imaš mene i meni možeš sve reći" rekla je sa velikim osmijehom.

"Hvalaa tiii" nasmijala sam se i zagrlila ju. Pao mi je kamen sa srca. Od sada on je za mene nitko i ništa.

.....

Bliži se kraj je prvog sata. Još jedan i užina. Polu zatvorenim očima geldam u taj bijeli sat iznad ploče čekajući kazaljku da dođe na 45.

Još minuta..... Još 30 sekundi.... Još 15..
Još 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1, zvoniiiiiii.

Uzela sam torbu i izletila iz učionice. Sljedeći sat je povijes, uhh super. Još jedan sat dosade. Zapravo samnom povijest ima Jenn, Will, Luke, Jesse, i uhg Luka.

Ušla sam među prvima u učionicu i sjela na svoje mjesto. Peta klupa do prozora. Ubrzo je do mene sjela i Jenn, a dečki su sjeli iza, ali Luka nije bio s njima. Zvonilo je za početak sata i profesor je ušao.

"Otvorite stranicu 157 i pročitajte lekciju." rekao je i počeo upisivati sat. Netko je pokucao na vrata k nakon profesorovog  'Naprijed', vrata su se otvorila. Kroz njih je ušao Luka s dvije modrice na licu i krvavim nosom. Profesor nije ni mario nego ga je poslao na mjesto.

Pojavio mi se smješak na licu sjetivši se da sam mu to ja napravila. Jenn je to primijetila i zbunjeno me pogledala.

Kako se Luka približavao svom mjestu u zadnjoj klupi, ubijao me pogledom.

Kad je sjeo na svoje mjesto dečki su ga gledali zbunjenim pogledom.

"Ko je tebe prebio" podrugljivo mu se nasmijao Will.

"Nitko, pao sam" rekao je gledajući me.

"Nemoguće stari, ne možeš dobit ovakve masnice od pada" rekao mu je Luke primajući ga za bradu i okrećući mu lice da vidi modrice.

Dečki su primijetili da gleda u mene i upitno me pogledali.

"Sve se vraća, sve se plaća" rekla sam i okrenula se prema ploči.

Isto tako su ga pitali i za užinom i kad smo ušli zajedno u sobu. Više mu se nije dalo objašnjavat pa je samo prstom pokazao u mene. Opet su svi imali zbunjene povede samo se Dyl lupio po čelu. Znao je on o čemu se radi.

No sad kad smo ovo prošli, nema više prepreka, samo bijes što je ostao neiskorišten treba usmjeriti na utakmicu u petak. Igram koliko sam čula protiv starih "prijatelja" koje je ova škola samo jednom uspjela pobijediti i to davne 1984 godine. Od onda ih nisu pobijedili. I zbog njih neidu dalje.

Ovog puta ćemo pobijedit jer imaju tajno oružje.

★evoooo novi nastavak, sljedeći najvjerojatnije napišem sutra

Lysm★

Room full of boys  ☑️Où les histoires vivent. Découvrez maintenant