Poglavlje 38.

944 67 3
                                    

Ćutao je.
- Nemoj ići, pogriješila sam. Mislila sam da će biti bolje ako odeš jer te tata onda neće pratiti sa svojim ljudima i...-
- Luna, Luna. Smiri se.- zagrlio me je. Smirila sam se. Odmaknuli smo se.
- U redu je.- rekao je. Obrisao je suze sa mog lica.
- Jungi, nemoj ići. Molim te.- rekla sam. Približio mi se i naslonio svoje usne na moje. Ponovo sam se osjećala kao najsrećniji idiot na ovoj planeti.
- Moram.- odmakao se od mene. Sve mi se slomilo.
- Nemoj me pratiti i pokušati vratiti nazad.- rekao je. Udaljio se od mene i otišao. Vratila sam se u salu. Djevojke su vodile. Sjela sam kraj trenera.
- Napustila si svoju ekipu. Jel znaš koliko to mijenja sve? Čovječe kapiten si Luna.- bio je razočaran.
- Neću ponoviti tu grešku više.- rekla sam. Klimnuo je glavom. Doktor mi je očistio koljena.
Trener me je ubacio u teren. Rezultat je bio izjednačen. Par sekundi do kraja. Rebeka mi je dala loptu. Krenula sam prema košu ali neka djevojka me je gurnula. Pala sam na pod. Sudija je dao dva slobodna bacanja. Vrijeme je zaustavljeno.
Stala sam na liniju. Prvo bacanje, sudija mi daje loptu. Duboko se koncentrišem. Gadjam iz skoka. Lopta udara u obruč i spada.
- Ajde Luna možeš.- tišinu u sali je prekinuo Unin glas. Okrenula sam se na tribine. Bila je sa mamom i tatom.
Drugo bacanje, sudija mi dodaje loptu. Zatvaram oči i bacam loptu. Čista lopta je ušla u koš. Nije dotakla obruč. Vrijeme je pokrenuto. Uzimam loptu jednoj curi. Bacam je visoko na protivnikov koš. Rebeka skače i zakucava. Sirena se oglašava. Pobijedile smo 3 razlike. Trener nam je čestitao. Sačekali smo da se sala isprazni.

...

- Nije to uradio. Reci mi da se šališ.- rekla je Rebeka. Bile smo kod mene kod kuće. Ostaće spavati.
- Ne šalim se. Uradio je to. Otišao je, i ja sam glavni krivac.- uzdahnula je duboko. Una je uletila u sobu.
- Telefon, za tebe.- rekla je i dala mi telefon. Sjela je do nas.
- Halo?-
- L-Luna?- naježila sam se kada sam čula glas. Naglo sam ustala i izašla na balkon.
- Jungi?-
- Hej, slušaj, ja...-
- Kaži.- rekla sam.
- Neko mi je podmetnuo onaj dosije. Ja nemam dosije u policiji. Saznao sam i ko. Škorpije me prate, morao sam ono danas uraditi kako bi bio siguran da ćeš biti u redu.-
- Slomilo se sve u meni danas.- rekla sam.
- Izvini. Ako te budem zvao, zvacu preko Uninog ili Rebekinog, tako je najbolje.- rekao je.
- Jungi?-
- Reci.-
- Da li si ti bio onaj momak u crnom koji mi je ostavljao pisma i ruže.- tišina.
- Jesam.- rekao je nakon nekog vremena.
- Nisam mogao izdržati a da te ne vidim.- rekao je. Čuo se neko u pozadini.
- Hej moram ići. Volim te.-
- I ja tebe Jungi.- slušalica se prekinula. Shvatila sam da je pričao sa govornice. Vratila sam se nazad.
Vratila sam Uni telefon.
- Ko je to bio?- upitala je Rebeka kada je Una izašla.
- Jungi.- nasmijala sam se.

Loš momak Where stories live. Discover now