Poglavlje 36.

938 67 0
                                    

Stavila sam poslednju haljinu u ormar. Napokon sam ispraznila kese. Otišla sam u kupatilo i obukla šorc i dres. Navukla sam štucne i zategla pertle. Kosu sam podigla u visoki rep. Pokupila sam loptu i krenula napolje.
- Gdje ideš?- upitala me je Una. Vadila sam vijaču iz ladice.
- Idem napolje vježbe raditi pa gadjati koš. Ideš?- upitala sam je.
- Doću kada se obučem.- rekla je i nestala. Izašla sam napolje i zagrijala se. Una je došla.
- Igraj. Moram odraditi par vježbi. Preskakala sam vijaču. Odradila sam i druge vježbe vezane za skakanje.
- Ej stani.- zaustavila me je Una. Dolazila sam do daha.
- Uspori, eksplodiraćeš.- rekla je. Klimnula sam glavom. Popila sam vode i sjela na 5 minuta. Uskoro sam se pridružila Uni u basketu.

Igrale smo dok nije pao mrak. Bile smo mokre ali se nismo gasile. Uzele smo pauzu za vodu. Tata nas je posmatrao.
- Niste loše.- rekao je. Kao da ga nismo čule, bacile smo flašice i nastavile. Ubacio se izmedju nas.
- Pauza hej!- viknuo je.
- Kuća. Tuširanje. Krevet. Luna sutra je škola.- stala je mama kraj tate. Pokupile smo se i ćutke ušle u kuću.

Mjesec dana kasnije
Vezala sam pertle i razmišljala o prethodnim dogadjajima. Dobila sam još 3 pisma i 3 ruže. Momak se nije svaki put pojavljivao na nastupima.
Vježbe sam radila svaki dan i kondicija mi je porasla. A što se odraza tiče saznaću za par minuta.
Izašla sam na teren. Poslednji trening. Sutra je prva utakmica prvenstva. Imala sam tremu, naravno.
Zagrijali smo se lagano. Trener je pisnuo.
- Okej djevojke, trenutak istine. Da vidimo da li je Luna uspjela ispuniti obećano. Luna?- svi su se okrenuli prema meni.
- Spremna sam.- rekla sam.
- Dovoljno si se zagrijala?- klimnula sam glavom. Dodao mi je loptu. Svi su se okupili. Uzvikivali su i podržavali me.
Uzdahnula sam duboko. Udarila sam par puta loptom od teren. Uzela sam zalet i potrčala najbrže što sam mogla. Skočila sam. Nisam uspjela.
- Mogu li opet? Molim vas?- upitala sam trenera. Klimnuo je glavom. Cure su postale glasnije. Drugi pokušaj, možeš Luna. Dotakla sam čelom loptu.
Molim te.
Ponovila sam sve od prije. Skočila sam najviše što sam mogla. Kada sam se dočekala na noge malo je falilo da zaplačem. Lopta je kroz mrežu pala kraj mene. Djevojke su počele vrištati. Čestitale su mi. Trener mi je prišao.
- Ovako se ne odustaje. Dobro došla u prvu postavu.- rekao je.

Došao je i kraj treninga. Sve smo se potrpale kod trenera u kancelariju. Bilo je vrijeme da se izabere kapiten ekipe. Dobile smo olovke i papiriće na koje smo napisale imena potencijalnih kapitena. Napisala sam Rebekino ime, ima moju najveću podršku. Super je u ovome a i duže. Stavile smo papiriće u treneeovu kapu i izašle. Podijelile smo se u dvije ekipe i igrali dok je trener prebrojavao glasove.

- Djevojke.- sve smo se okrenule.
- Čini mi se da imamo novog kapitena.- Rebeka je stavila svoje ruke na moja ramena. Namignula mi je.
- Luna čestitam.- svi su počeli aplaudirati.
Šta?

Loš momak Where stories live. Discover now