Poglavlje 21.

1.2K 71 2
                                    

Izašla sam iz auta.
- Sijaš.- rekla je Rebeka dok smo išle prema školi.
- Čekao je sinoć dok nisam zaspala.- rekla sam.
- Sve mi je jasno.-
- Nego i ti si srećna.-
- Izašla sam sa Jiminom sinoć.- rekla je rafalno.
- I? Jel bilo šta?- upitala sam je.
- Njegov duks je kod mene i večeras idemo šetati.- rekla je. Ušle smo u kabinet. Jungi je sjedio na Rebekinom mjestu.
- Mislim da sjediš sa Jiminom.- dodala sam joj i otišla prema zadnjoj klupi.
- Hej.- rekao je.
- Hej.- rekla sam. Poljubio me je na blic. Svi su gledali u nas. Ušla je profesorica.

...

-Jungi?-
- Hm?-
- Želim pobjeći sa tobom poslije škole.- rekla sam dok smo sjedali za sto u karantini.
- Da li je dobro da to uradiš? Šta će tvoji reći?-
- Ne zanima me njihovo mišljenje. Nisam srećna tamo.- rekla sam.
- Ako je tako onda te kidnapujem poslije škole.- rekao je i poljubio moj prgav nos. Nasmijala sam se.
- Ne, ne idu zajedno. Ljepotica i zvijer.- jedva se čuo nečiji glas. Stela.
- On ljepotica, ona zvijer.- rekla je jedna iz njenog društva. Pobrinule su se da čujem. Nasmijala sam se. Ne dotiču me.

Izlazili smo iz škole na zadnji izlaz. Dao mi je svoj duks i kacigu.
- Za svaki slučaj da te ne vidi.- rekao je i nasmijao se. Sjela sam sa njim na motor i odvezli smo se do njegove zgrade. Parkirao se ispred i zaključao motor. Ušli smo u zgradu. Trčali smo do 6 sprata. Otključao je vrata i povukao me unutra. Stan mu je bio prilično sredjen i uredan. Sjela sam na trosjed.
- Jesi gladna?- upitao me je iz kuhinje.
- Malo.-
- Izvoli.- dodao mi je tost. Brzinski sam ga pojela. Gledao je u mene i smijao se.
- Šta?- upitala sam ga.
- Kako si tako zgodna?- upitao me je.
- Inače ne jedem mnogo.- rekla sam i nasmijala sam se. Povukao me je na sebe. Ležali smo na trosjedu zagrljeni. Ostavljao mi je one svoje sitne poljubce na vratu dok nije našao put do mojih usana. Ljubili smo se na početku lagano a onda smo ubrzali. Stali smo kada više nismo imali vazduha. Ustala sam u sjedeći položaj. Bila sam mu okrenuta ledjima. Ustao je i približio mi se. Ugrizla sam se za usnu.

Jungijeva perspektiva
Sjela je. Hvatala je vazduha. Ustao sam i približio joj se. Ne mogu bez nje ni sekund. Naslonio sam svoju glavu na njenu i izgubio se u mirisu njene kose. Prošao sam joj rukom kroz kosu. Sklonio sam je na stranu i poljubio je u vrat. Skoro sam osjetio koliko se naježila. Nasmijao sam se. Prošao sam rukom duž njene ruke. Povukao sam je nazad na sebe. Ležala mi je na prsima.
- Češkaj me.- rekla je tiho. Zavukao sam ruku ispod njene majice i počeo lagano prolaziti rukom duž njenih golih ledja. Počeo sam je češkati. Naježila se.
- Luna?- dozvao sam je kroz šapat. Nije se oglašavala. Lagano sam pomjerio njenu glavu. Spavala je. Posmatrao sam je. Imala je toliko savršene crte lica. Čovjek bi pomislio da je andjeo. Zavukao sam ruku ispod njene srebrene kose. Bila je užasno mekana.
Privukao sam je bliže sebi, i zaspao sam sa njom u naručju.

Loš momak Dove le storie prendono vita. Scoprilo ora